 |
|||
PA i moja kad je popodnevna smjena ujutro obavi ono što treba za taj dan, taj tjedan zapravo ima više vremena jer nema ujutro aktivnosti, a kad je škola ujutro onda su popodne aktivnosti.
Ali npr. ako u četvrtak ima blok sat geografije oni će na tom satu učiti dve lekcije, što je možda i desetak stranica u knjizi, i kad će to naučiti nego u nedjelju.
Kod velike se dogodilo da je jedan lijenčina nažicao neku marljivu učenicu da mu par dana prije da lektiru da prepiše. Ona, glupača, dala.
On dobio 5, ona 4.
A profi nije bilo ništa sumnjivo što je on, koji inače ne piše lektire uopće, odjednom ima...još ga je nagradila peticom da ga stimulira
Lili, mislim da nije poanta u računanju nego u percepciji vremena.Lili75 prvotno napisa
Bwetty,
hoću reći da bi ja svojima rekla: Evo ti papir ajd molim te izračunaj koliko ti je ostalo str pročitat po danu?
ne bih im ja izračunala i stavila na papiru pod nos. ne znam jel jasnije.
Stojim pri tome da nije pređena ta fina granica koju si spomenula. Mislim da je potpuno nevažno je li računicu izveo roditelj ili dijete, bitna je informacija koliko stranica po danu se treba pročitati da se na vrijeme stigne.
Moji klinci vole da ih ispitam, pred test, pred usmeni..
I iskreno, volim to i ja.
Volim im pojasniti ako vidim da nešto nisu shvatili, ukazati im na neke poveznice, ispraviti izgovor, potaknuti na razmišljanje.
Ne učim s njima jer ne moram, ne pišem lektire (njega malo više ganjam jer sastavci.. jer pisanje...)
Ali tu sam i pratim. Jer im mogu puno dati. Pa šteta da me ne koriste
Ja isto volim propitati
Da, upravljanje vremenom je važno.
Moj E. je kao mali imao velikih problema razumjeti koliko je pojeo vremena, pa smo za to koristili analogni sat i analogiju s pizzom - 1/4 ili 1/3 ili cijela... Bome, i danas nosi analogni sat na ruci jer mu je tako lakše predočiti vrijeme.
Isto je i s kalendarom. Ima djece koja za to imaju prirodni osjećaj (moj stariji sin - odlična orijentacija u vremenu i prostoru) ali i one druge (moj mlađi sin, vizualna disleksija + teškoće u razumijevanju pojmova vremena tj. sati/minuta/kalendara). Kad se sjetim koliko smo se namučili da mu to objasnimo... Nije ni čudo da nemaju osjećaj za vrijeme koje im treba za pročitati lektiru. Koliko smo mi samo kalendara s listićima uništili dok smo mu koliko toliko objasnili pojam vremena + trebalo je još toliko da to usvoji. I danas mu to ne dolazi spontano, ali je bolje.
Iskreno ja bi radije da barem polovicu subote uči, a da nam je nedjelja fraj, ali polovicu subote još ima trening tako da joj definitivno druga polovica služi za odmor kao i nedjelja ujutro. Ali što je tu je, nema druge nego prihvatiti radnu nedjelju, ajde, sa pauzama naravno.
Ja isto ne vidim razlog zašto im se ne bi pomoglo početkom 5.r. kroz razgovor o gradivu ili propitivanje iako nemaju teškoće u učenju i organizaciji. Onda i oni vide čega tu sve ima i nauče sagledati širu sliku. Ne bih to kao Lili mjerila apotekarskom vagom jesam li izračunala broj stranica ja , digitron ili dijete.
To shvaćam kao poticaj, da budu još bolji, da nauče zahtijevati od sebe više.
Evo, mala ima neku zamjenu tjedan dana iz HJ. Odjedanput, PUF! stigli prilozi! WTF? Što je to? Nisu prethodno osvijestili da postoji 5 promjenjivih i 5 nepromjenjivih vrsta riječi. Nisu imali otkud krenuti. Moja je uredno naštrebetala da su to nepromj. vrste riječi koje izriču okolnosti glagolske radnje. A što to znači, pojma nema. Što znači riječ okolnost?
I tako, kad kreneš par minuta čačkati, ako želiš, nađeš rupa.
Zato, Lili, polako i sa zrnom soli.
Posljednje uređivanje od čokolada : 10.10.2018. at 13:27
Baš tako Čoksa.
Moja ima takvih problema s engleskim. Sve je super i sve je za pet, al primjena naučenog šteka. Jer profa traži koliko traži.
A ja mislim da engleski mora znati puno bolje nego sto zna. Iako ima same petice.
Pa ili škola stranih jezika ili mater i ćaća. A mi smo značajno jeftiniji.
Slažem se, pomažem Engleski svaki puta kad zatreba kao i mazematiku. Jedino što se tiče matke ponekad bi radije platila instrukcije nego ja učila jer drugi se bolje slušaju i više vježbaju
meni su zadaće skroz ok, tako vježbaju.
sad o njima ovise koliko će to brzo završiti i hoće li razvlačiti.
znam da moj nema zadaće da se ne bi sjetio recimo nikada provježbati matematiku,
jer se oslanja na ono što zapamti na satu.
i iako to njemu dobro ide, jer vidim da i druge predmete malo uči,
ipak mi je draže da ponovi i kroz zadaću.
ako roditelj vidi da djetetu treba nadzor ili pomoć iz bilo kojeg razloga,
ne vidim zašto to ne bi i napravio.
moj je ovo ljeto otkrio knjige na engleskom. osim sto je progutao 2 knjige od >300 stranica u kolovozu, profitirao je i u engleskom
a sto se tice treninga od par sati - plivaci kad udu u selekciju imaju 6x tjedno trening od 2-3 sata dnevno. pa ili to ili ne pliva. i nije plivanje jedino takvo. svako imalo ozbiljnije bavljenje sportom zahtijeva odricanje. ali ako dijete to voli i skola ne pati... neka ide
isto tako i glazbena - 2x instrument, 2x solfeggio, zbor - to su samo vanhske obaveze. a doma svakodnevno vjezbanje od pola sata do sat.
i koliko vidim kod mojeg, kad ima slobodno popodne zuji i nis ne stigne. kad ima vremena na knap sve stigne i sve odradi predobro.
tako da potpisujem cvijetu, a i govorim iz vlastitog iskustva - ukidanje obaveza ostavlja vise vremena za dangubljenje
Potpisujem i ja obje. I da pojasnim - dangubljenje je ok kad je kreativno, ili makar neka samo bleji u zid i razmišlja o smislu života. Ali dangubljenje na elektronici (mobitel/kompjutor/tablet), igrajući zatupljujuće igrice (čak ni to ne bira da je nešto malo zahtjevnije), to ne podržavam ni najmanje.
Lako je s neadiktivnom djecom, ovaj moj se zalijepi za svaki ekran koji vidi u prolazu, čak i kad idemo na sladoled u gradu, zagleda se u one glupave ekrane u Milleniumu
fascinira me t amož zaljepljivanja u prolazu. Naprimjer ja gledam neku seriju/film i on u prolazu stane i gleda, niti zna šta gledam niti ima vreman to odgledati do kraja ali gleda.Potpisujem i ja obje. I da pojasnim - dangubljenje je ok kad je kreativno, ili makar neka samo bleji u zid i razmišlja o smislu života. Ali dangubljenje na elektronici (mobitel/kompjutor/tablet), igrajući zatupljujuće igrice (čak ni to ne bira da je nešto malo zahtjevnije), to ne podržavam ni najmanje.
Lako je s neadiktivnom djecom, ovaj moj se zalijepi za svaki ekran koji vidi u prolazu, čak i kad idemo na sladoled u gradu, zagleda se u one glupave ekrane u Milleniumu
Istina za rasporede, što gušći raspored to su efikasniji.
Da, moja recimo baš nikad ne dangubi na taj način.
joj da. u stanju je blejat u bilo sto. samo da je ekranPotpisujem i ja obje. I da pojasnim - dangubljenje je ok kad je kreativno, ili makar neka samo bleji u zid i razmišlja o smislu života. Ali dangubljenje na elektronici (mobitel/kompjutor/tablet), igrajući zatupljujuće igrice (čak ni to ne bira da je nešto malo zahtjevnije), to ne podržavam ni najmanje.
Lako je s neadiktivnom djecom, ovaj moj se zalijepi za svaki ekran koji vidi u prolazu, čak i kad idemo na sladoled u gradu, zagleda se u one glupave ekrane u Milleniumu
I moj ima taj ovisnicki potencijal prema ekranima.
Mogao bi danima biti za ekranom da ga ne kontroliram.
Pozitivno je sto je usavrsio engleski i stvarno ga odrađuje lijevom nogom i evo danas me obavijestio da ide na natjecanje iz informatike.
Ne bih ni ja imala ništa protiv ekrana da se on bavi pravom informatikom, ili da programira, ili nešto takvo.
Ali on za ekranom igra igricei ništa više od toga.
Što je najbolje, igrice smo uspješno držali pod kontrolom negdje do polaska u školu, samo edukativni softver, samo MS Office, nema dangubljenja za ekranom. U nekom trenutku je situacija izmakla strogoj kontroli (mislim da je MM popustio, naravno da nisam ja
I da, imam dojam da su dečki skloniji lijepljenju za ekran. Zapravo ne znam ni za jednu takvu curicu.
Znam ja jednu kojoj je Roblox smisao postojanja
A ja jednu Fortnite ovisnicu
to je mojem najdrazi argument, uz onaj da on ima daleko bolje ocjene od onih koji za cetvorku nagradno smiju cijeli vikend na plejkuSad se buni, da on uopće ne provodi puno vremena za ekranom, "da vidiš sve iz mog razreda..."
ne bi baš rekla, ekran je ekran, i ne mora biti igrica. Filmići i svašta nešto, a i nema više muzike bez gledanja u njega, dalje možeš i sama zaključiti koliko joj je pred očima. Ajde bar ju ritam potakne da se i giba po sobiNe bih ni ja imala ništa protiv ekrana da se on bavi pravom informatikom, ili da programira, ili nešto takvo.
Ali on za ekranom igra igrice
Što je najbolje, igrice smo uspješno držali pod kontrolom negdje do polaska u školu, samo edukativni softver, samo MS Office, nema dangubljenja za ekranom. U nekom trenutku je situacija izmakla strogoj kontroli (mislim da je MM popustio, naravno da nisam ja
I da, imam dojam da su dečki skloniji lijepljenju za ekran. Zapravo ne znam ni za jednu takvu curicu.
Posljednje uređivanje od larmama : 10.10.2018. at 16:08
Hahaha, ili onaj argument da drugi iz razreda dobiju nagradu za petice, a on ništa
Istina, i to je još jedan aspekt buljenja u ekran na koji sam zaboravila. Moj je ljetos, osim uz igrice, vrijeme provodio na youtube-u i pregledao sve dosad snimljene sezone "Bitangi i princeza"sad je falabogu prestao s time (jer ih je sve odgledao, ali još uvijek ih rado citira).
Moja velika na yt gleda Đurine kućne čarolije
A ja sam mislila da samo moj malac ima problem s ekranom. Točno kako ste napisale..u prolazu se zalijepi za bilo što na Tv u...fokus mu pada..a u stanu od mjesta A do mjesta B npr..nogom gura loptu, ako nema loptu navlači psa...ako nije pas onda stane i igra se s nečim..i tako put od mjesta A pa do mjesta B trajee i traje. Užasava me to i nekako se bojim te ovisnosti.
Posljednje uređivanje od oka : 10.10.2018. at 19:40
Đuro je zakon
Trenutno je u fazi zabrane..i frajer se sjeti da bi on na tv u stavio kanal radio..koja ideja.. ma ne sjeti se inače radija, ali sad mozak traži kako zadovoljiti to tipkanje..i evo neće on gledati tv samo će naći radio kanal na tv u. Ajmeee
Moja je ko Mimina,uopće me provodi tako slob.vrijeme, radi neke svoje kreativne stvari, nađe se s prijateljicama, baš zna uživat u slob.vremenu.
Kad ovako pročitam vaše postove, dolazim do zaključka da neka djeca imaju puno aktivnosti da ih se odlijepi od ekrana.
Ali nisu sva djeca ovisnici o ekranima tako da....netko vrlo pametno i ugodno upravlja svojim slob.vremenom.
Ne dangube svi kako kažete na ekranima. Ja nikad nisam čula te nazive igrica koje spominjete.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.10.2018. at 23:13
Tanja b
Oka ajmee ideje
Čoksa ogradila sam se ja, nemam još dijete u 5-om razredu (to me čeka dogodine).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.10.2018. at 23:14
Kod mog sina se cijela ekipa poslije nogometa prebaci na Fortnite.
A mala si uci slagati frizure
Posljednje uređivanje od martinaP : 10.10.2018. at 23:35
Nemam ja ništa protiv Robloxa, to je edukativna igra slična Minecraftu u kojoj se klinci uče programiranju i dizajnu, ali to je toliko zaokupi da moram strogo ograničavati vrijeme.
što ti misliš da ovi pred ekranom ne uživaju u slobodnom vremenu
iskreno ne znam što da radim s gitarom.
on je takav talent da je to nevjerojatno, svira kako se to kaže lijevom rukom.
ali...kao prvo lijen je kao g****a i meni se čini nezainteresiran.
doma vježba, ali svaki dan mi podsjećamo, nije dva puta u životu uzeo sam,
a kao drugo, meni se čini da ide samo da na nešto ide.
nije da se buni, kad mu kažeš vježbaj, uzme i vježba, nikada nije rekao ne da mi se ići.
i sad bi mi trebali kupiti veću gitaru, mm je za, a meni je to potpuno besmisleno,
jer ne vidm onaj žar da bi on to silno htio.
bojim se da ćemo kupiti gitaru i na kraju ostati s dvije gitare i jednim odustajanjem.
ne znam što da radim!?
Tash koji je razred gitare
Hja, da. Netko pametno upravlja, netko nepametno, što ćeš, ne mogu očekivati da baš u svim aspektima života bude pametan
Dosta je što vozi dvije škole (jednu osnovnu i jednu srednju) i još neke usputne aktivnosti kojih se ne želi odreći, plus dodatne i natjecanja u školi. Onda mu moram pustiti i malo nepametnog buljenja u ekran, iako bih osobno bila sretnija da toga nema, tj. da bira nešto drugo, smislenije.
Ali u dane kao što je bio npr. jučerašnji nema nimalo vremena za ekran. Zapravo mi nije jasno ni kad je stigao napisati zadaću, ali tvrdi da jest. Dalje više ne pitam, to je onaj dio koji prepuštam njegovoj organizaciji.
Oko ekrana se svađamo vikendom
Tash, ja bih ustrajala. Što veći bude bio, to će mu biti više cool što zna svirati gitaru, pa će se i više zainteresirati. Moji se naglo zainteresiraju za gitaru kad se navuku na neku seriju tipa Rock'n'roll škole. onda ih pusti, pa opet nekad uhvati
Inače, što se tiče rada s djecom, radim kao cubana. Ne želim da to postane moja obaveza, pa ne pratim svakodnevno, tu i tamo ispitam kad me traže ili ako meni samoj upadne u oko da nešto šteka (obično kad pogledam e-dnevnik
Isto mislim da smo ja i mm jeftiniji od instrukcija.
I koristim priliku da sugeriram da je i naslov topica neispravno napisan. Ispravno bi bilo "Radite li s djecom"
Vrste riječi su ti odličan materijal za izradu mentalne mape...Ja isto ne vidim razlog zašto im se ne bi pomoglo početkom 5.r. kroz razgovor o gradivu ili propitivanje iako nemaju teškoće u učenju i organizaciji. Onda i oni vide čega tu sve ima i nauče sagledati širu sliku. Ne bih to kao Lili mjerila apotekarskom vagom jesam li izračunala broj stranica ja , digitron ili dijete.
To shvaćam kao poticaj, da budu još bolji, da nauče zahtijevati od sebe više.
Evo, mala ima neku zamjenu tjedan dana iz HJ. Odjedanput, PUF! stigli prilozi! WTF? Što je to? Nisu prethodno osvijestili da postoji 5 promjenjivih i 5 nepromjenjivih vrsta riječi. Nisu imali otkud krenuti. Moja je uredno naštrebetala da su to nepromj. vrste riječi koje izriču okolnosti glagolske radnje. A što to znači, pojma nema. Što znači riječ okolnost?
I tako, kad kreneš par minuta čačkati, ako želiš, nađeš rupa.
Zato, Lili, polako i sa zrnom soli
Ovdje je podjela (nisam se puno pretrgla, to je s interneta):
VRSTE RIJEČI
PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
· IMENICE - riječi kojima se imenuju bića, pojave, osjećaji
o Podjela imenica prema značenju
- opće-koje služe kao ime za skup bića,predmeta i pojava koji imaju neke zajedničke osobine
- vlastite-koje služe kao ime pojedinom čovjeku, životinji,stvari,pojavi itd.
· PRIDJEVI - riječi koje pobliže označavaju imenice, tj. pridjevaju se imenicama. Pridjevi izražavaju različite osobine, stvari i pojava.
· Zamjenice-su riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na ono što je označeno imenicom.
· GLAGOLI - riječi kojima se izriče radnja, zbivanje ili stanje.
o Podjela po značenju:
- glagoli radnje
- glagoli zbivanja
- glagoli stanja
· BROJEVI - riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redu.
o Podjela brojeva po vrsti
- Glavni brojevi - izriču točnu količinu čega zovu se glavni brojevi: jedan, dva, tri,....
- Redni brojevi - izriču koje što po redu zovu se redni brojevi: prvi, drugi, treći....
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
· PRILOZI- nepromjenjive vrste riječi koje se dodaju najčešće glagolima za označavanje mjesta, vremena, načina, uzroka, svrhe i količine radnje
· PRIJEDLOZI - nepromjenjive riječi koje služe da bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama
· VEZNICI - riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice
UZVICI - nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj , raspoloženje, doziv ili zvuk prirode
· ČESTICE - riječi koje služe samo za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustroja i za isticanje ili davanje drugačijega značenja pojedinim riječima.
To pokažeš djetetu da pročita, a ona si SAMA mora napraviti mapu kako joj paše. Neka djeca će (npr. moj stariji sin) više cijeniti tablicu, a u njoj različitim bojama označiti različite kategorije, a drugi će napraviti pravu umnu mapu na A3 landscape formatu.
Kako god - ako prepišu na ruke ili na računalu, sam taj proces predstavlja učenje gradiva i učenje organizacije gradiva.
Ne mogu naći na internetu primjer baš za vrste riječi, ali našla sam za dijelove rečenice - ovako to izgleda: https://www.google.hr/search?q=umna+...qN6YeS4NVBQKM:
Eto, možda nekome pomogne. Moj E. je trebao dorasti do toga da mu ovo bude od koristi.
Dobru zabavu ...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.10.2018. at 08:42
Tash, ni moja nikad nije htjela vježbati instrument, ali sad je upisala teoriju i uživa u glazbenoj, profesori predivni, ekipa mrak, ona presretna
ali i da nije krenula u srednju, završiti osnovnu glazbenu školu je super
Dobro da ne treba pomoc oko HJ.
Posljednje uređivanje od Anemona : 11.10.2018. at 08:48
To se stigne i promijeniti...evo, moj stariji misli da mu je to jedini predmet za koji treba pomoć u okviru priprema za državnu maturu. Mlađi isto.
štošta je na forumu neispravno napisano pa smo utvrdili da se ne trebamo međusobno ispravljati
a i ti si zaboravila na upitnik
Peterlin vidjet ćemo kako će mala deverati. Voli crtati i skicirati, možda se i upusti u ment. mape.
Meni te hobotnice od mentalnih mapa stvaraju vizulni kaos, ne mogu uopće opisati nelagodu koju osjećam, vrtoglavicu imam kad je vidim. Velika isto. Njoj je prihvatljivo isključivo nizanje ključnih pojmova jedno ispod drugog te pododjeljcima s par natuknica.
što jest, jest (odgovor je bio nakon posta n.grace
Posljednje uređivanje od Angie75 : 11.10.2018. at 09:21
ne ide u glazbenu školu, nego privatna glazbena škola dolazi kod njih u školu i drže sate(valjda sam dobro objasnila).
treću godinu uči i stvarno mu ide super.
baš smo jučer mm i ja pričali kad već ide da smo ga trebali baš u glazbenu upisati.
a ništa, to ja svoje misli ispisujem jer se lomim, a na kraju ćemo kupiti tu gitaru i svaki dan podsjećati da vježba.
znam da ponekad treba pogurati, ali da bar i on malo više entuzijazma pokaže.
Kako god bilo, kad prepiše na ruke u ovom ili onom formatu, nešto nauči.
Samo da napomenem, mentalna mapa zapravo uopće nije za gledanje, kod nje je ključna izrada, proces učenja je upravo samo crtanje. Poslije ju se komotno može baciti, ali poslužila je svrsi - gradivo je ponovljeno. Upravo zbog tog procesnog učenja tuđe mentalne mape drugima nisu od koristi. Ako dijete nauči tablicu, iz nje može ispisivati na papir i sistematizirati kako joj paše, hobotnicu ili tablicu. Način će svatko odabrati kako mu/joj najbolje odgovara.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.10.2018. at 09:53
Zato je meni najgluplje kad nastavnica prirode/biologije traži da za ocjenu rade mentalnu mapu i za to imaju 5 minuta dok ih usmeno ispituje. I onda moj pametnjaković nauči napamet kako bi mentalna mapa trebala izgledati da je može pred njom nacrtatijer inače ne zna odakle da krene. On uopće ne funkcionira na taj način i ne koriste mu dodatni vizualni podražaji (mislim da spada u onaj mali postotak kinestetičkih tipova, jer najbolje funkcionira dok šeće stanom i usput šutira lopticu).
Eh, to se događa kad prosvjetari pokušavaju primijeniti neke štajaznam "moderne" stvari bez razumijevanja kako to funkcionira i bez kriterija kome to odgovara, a kome ne...Zato je meni najgluplje kad nastavnica prirode/biologije traži da za ocjenu rade mentalnu mapu i za to imaju 5 minuta dok ih usmeno ispituje. I onda moj pametnjaković nauči napamet kako bi mentalna mapa trebala izgledati da je može pred njom nacrtati
To se uvuklo i u udžbenike, pa je moj mlađi sin često imao problema s tim, jer mu je bilo previše sličica i detalja koji odvlače pažnju od bitnog. Sad se u tehničkoj školi spasio jer udžbenika je puuuno manje, pogotovo onako okićenih kakvi su u osnovnoj školi, a gradivo si može sam sistematizirati kako želi (pišu elaborate, seminare, referate i sl. i tu imaju prilično veliku slobodu).
Nakićeni udzbenici jedan su od većih problema mojima (objema). Npr. Way to go iz engl. More nekih (osobito u nižim razredima) naherenih sličica u okvirima, pa kad im kažem da ponove engleski, gledaju me blijedo jer ne znaju što bi to isim vocaboxa trebalo ponoviti.
Fizika slično (ne znam izdavača). Preloše. Ne znaš što je tekst, što pokus, što je važno, što ne....
Jooooj, to je i meni bio problem (jer sam mlađem često znala sama čitati, pogotovo u petom i šestom razredu - nije još bio sposoban sam čitati dulje tekstove). Katastrofa...
U gimnaziji je nešto bolje, ali ne puno. Zato mnogi profesori pribjegavaju vlastitim materijalima (pa se pitam čemu onda uopće služe udžbenici i zašto ih se nabavlja, na ovaj ili onaj način, kad neke od njih uopće ne koriste).
A najgore od svega - kad puknu preko pola strane uzdužno veliku sliku, a uz nju uski tekst koji u svakom retku ima po 3-4 riječi pa tako do dna strane. Gdje je rim ljudima pamet?
Kad čitam ovu temu čini mi se da nemam djecu. Ovo razumijem kao i pejsove na trkačicama
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom