Odlično zapažanje. I nikomu to nije čudno ni sumnjivo.Jelena prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Odlično zapažanje. I nikomu to nije čudno ni sumnjivo.
meni je
Da mi tata nije kupio minijaturni stančić kad sam pozavršavala sve studije, mogla bih se slikati s minijaturom od prosvjetne plaće u prvoj pol. '90.
Jednom je Mujica pisao o bistroj kćerki koja se pubertetski pogubila u višim razredima OŠ pa je bila rasprava je li OK pružiti joj šansu plaćajući privatnu gimnaziju. Lako je pametovati dok nisi u tim cipelama.
ja bih joj platila . Čak i digla kredit za to- jer su bome te školarine skupe
Poanta je da svatko podupire svoje dijete na način koji smatra najboljim/jedinim mogućim u tom trenutku.
Otišli smo daleko, predaleko od kako pomoći djetetu da se organizira i nauči učiti.
Ali da, u najboljoj namjeri često roditelj odmogne svom djetetu. Recimo jako je lijepo kada te dočeka skuhan ručak i kad ti netko može pričuvati djecu, pomoći oko kućanskih poslova no često to zna preći granicu pa dječica od 30 i kusur nisu u stanju sve ishendlat (posao, djecu, kućanstvo) bez pomoći roditelja. Ili malo pomogne financijski, što je prekrasno ali opet ne preći granicu da si ovisan o roditeljima.
Tako i učenje, moj danas nema DZ, da sam ga sinoć postrojila i rekla pregledaj torbu, sad tu da i ja vidim (to uključuje i pregledavanja bilježnica) napisao bi ju pa makar i u deset navečer no nismo i evo minusa, to je drugi, još jedan minus i to je jedinica.
Ne smatram da sam ja sada nešto posebno leđa podmetnula umjesto njega, samo sam ga podsjetila.
Nekom je to previše, nama je to svakodnevica.
Tako je.
Svi mi želimo najbolje za svoju djecu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom