Ima nešto i u Školi za život koja je kakti olakšala gradivo petašima, a zapravo utrpala sve i svašta unutra. Koliko razgovaram sa susjedima i znancima, nema baš puno djece koji sve to mogu samostalno. Osobito su zahtjevni ti kućni projekti gdje bi dijete kao trebalo kroz praksu nešgo naučiti, a svede se na gubljenje 3-4 sata na projekt koji ga nije ničemu naučio, osim što je bjesomučno guglao.
Osobito su tupavi zadaci tipa zamisli da si Aleksandar Makedonski, kad bi me djeca došla pitati o tome, počela sam im mrtvo hladno odgovarati da iskreno napišu što misle o tom pitanju. Pa su onda shvatili da te R.B. nitko ne čita ili je prof. i samoj bilo neugodno što to mora od djece tražiti pa bi preskočila komentar.
Dakle, konkretno - pomozite mu u DZ za roditelje da uštedi vrijeme za ono što treba (učiti).
Mlađu sam (besproblemnu i oduvijek potpuno samostalnu), sjećam se, baš morala učiti kako da se probije kroz udžbenik iz GEO. Strava. Par tjedana sam joj pokazivala kako izvaditi najvažnije, naučiti i ponoviti. U tom je Schnellkursu brzo shvatila da najbolje uči prepisujući, tako i danas na pragu srednje ima pun Word bilješki svih lekcija iz raznih predmeta. Kad napiše bilješke, udžbenik više ne otvara (odluči da je to to :D ). Osim biologije koju je učila od korica do korica plus bilježnica plus wiki.
Neka i sin nađe način koji mu je najlakši.
Ja bih ga u 6.r. pomalo puštala, ali bih i inzistirala da se učenje i zadaće rade istog dana kada ih i dobije. Znači, ne samo nažvrljati R.B., nego pročitati lekciju, na neki svoj način je naučiti pa tek onda rješavati.