Visi razredi (5.-8.) - da li radite s djecom?

[sillyme]

Ja ne razumijem zašto bi odlazak BB sina na dopunsku na objašnjenje bio protest? Pa to je najnormalnija stvar i dopunske su kod nas svima otvorene za doći. Skoro nitko ne dođe. Moja je u nekom trenutku shvatila da do nastavnika na dopunskima pred test prolazi prmjere sličnih zadataka pa je često znala otići na nju iako bi u paraleli možda išla i na dodatnu jer se sprema za natjecanje iz tog predmeta

Iako moram priznati da nam je školski stres pao za bar 50% otkad su blok satovi, to je najbolji izum ali imam osjećaj da nastavnici jedva čekaju vratiti se u režim kad svaki dan djeca imaju po 5-6 različitih predmeta što je totalno maltretiranje djece da za svaki dan moraju imati 5-6 zadaća, pripremiti se za 5-6 odgovaranja itd...

[sillyme]

A na temu - s kćeri (7.r) prošle šk godine sam učila samo par puta, jako jako se prorijedilo. Najviše što sam s njom radila je kad se spremala za natjecanje da je ispitam gradivo (ne da objašnjavam) i tako par sitnica kao pomoć najviše tog tipa, ali gotovo ništa ne moram ja objašnjavati sve objasne nastavnici ili shvati iz udžbenika (pogotovo mat, fiz, kem, bio...)

S druge strane za sina koji kreće iduće godine u 5. već sad očekujem i planiram redoviti rad i

[Kosjenka]

Iako moram priznati da nam je školski stres pao za bar 50% otkad su blok satovi, to je najbolji izum ali imam osjećaj da nastavnici jedva čekaju vratiti se u režim kad svaki dan djeca imaju po 5-6 različitih predmeta što je totalno maltretiranje djece da za svaki dan moraju imati 5-6 zadaća, pripremiti se za 5-6 odgovaranja itd...

A meni se nikako blok satovi ne sviđaju, prvo ako dijete izostane jedan dan a taj je imao dva sata fizike, kemije i dva matematike, fali jako puno. Da je po jedan sat kemije i fizike bilo bi lakše, ok matka mora ponekada ići u blok satu. To mu se i dogodilo, kontrolni pregledi u susjednom gradu na dan kada je ima po dva sata fizike, kemije i matematike.
A i inače mislim da djeci jako opadne koncentracija i da po dva teža predmeta u blok satu su im previše, a kamoli tri.

[sillyme]

Meni jedan dan nečijeg izostanka nikad nije tragedija i to su iznimne situacije koje ne mogu biti temelj za donošenje odluke kako će biti za ostalih 99% učenika ostalih 99% dana kad su na nastavi. A ako izostane tjedan dana istu količinu gradiva treba nadoknaditi. Što se koncentracije tiče - mislim da nije baš tako grozna, imaju uvijek odmor između, pa nakon toga nastavlja sat, kao i bilo koji drugi. Nije to fakultetskih 1,5h u komadu. plus ne mora nositi 10kg knjiga.

Dodatno kod nas nikad nije isti dan blok fizike i kemije ili biologije, eventualno se poklopi s matematikom.

[Kosjenka]

Ma nama se baš zaredalo da je nedostajao te srijede kada je imao ta tri predmeta, valjda tri zaredom i nikako to nismo mogli izbjeći.
A dijete i inače ima problema sa koncentracijom, tako da eto češem se gdje me svrbi.
Moram priznati da naši nisu imali toliko zadaće. Radne iz geo, povijesti i biologije su ispunjavali kad i kako su htjeli, a nastavnik bi jednom u svakih nekoliko mjeseci pokupio i ocijenio (s najavom naravno). HJ, Matka, EJ je zadaća bila redovita, kemija i fizika, ništa spektakularno tu i tamo koja prezentacija.

[pulinka]

Ok, ovo zvuči bitno drukčije od riječi "protest" Shvatila sam na što si mislila.
Ali i dalje ostajem pri tome da to rješenje nije primjenjivo za svu djecu, a ni za sve predmete.

Naravno da nije . Ali meni deluje kao da bi vredelo pokušati, jer mislim da je puno delotvornije nego otići na razgovor sa nastavnikom pa reći: znate, mom detetu je puno 4-6 strana radne sveske za domaći. Nisam sigurna da bi ta rečenica daleko doprla.

Sa druge strane, sad mene interesuje da li sin od BB ima blok nastavu i iz tih predmeta, pa je onda 4-6 strana zapravo dvostruki domaći za dva časa i svih 7 dana? U tom slučaju još i razumem odakle toliki domaći - ali mi je to onda još jedan argument protiv blok časova.

[Jadranka]

Meni se isto blok satovi cine dobrom stvari, pogotovo za predmete tipa biologija, kemija, fizika, povijest, zemljopis... odnosno one kojih je samo 2 sata tjedno. S blok satom se nekako postize kontinuitet, smanjuje rascjepkanost - i gubici sata na pocetku i na kraju.

[pulinka]

Generalno mislim da blok nastava nije dobro rešenje za većinu predmeta. Slažem se da je odlično što tako nose manje knjiga u torbi ali to je jedina prednost koju vidim.
Ogroman deo učenja se svodi na redovno obnavljanje naučenog - to učvršćuje sećanje na naučeno, čini ga dugotrajnijim.
Ako dete ima bilo koji predmet jednom nedeljno umesto dva puta, duži je period između i veća šansa zaboravljanja. Ili matematika dva puta nedeljno umesto četiri, znači da postoje dani u kojima se matematika ni ne pipne - i zaboravlja.

Plus ovo što kaže Kosjenka- koncentracija opada kada se (pre)dugo radi ista stvar. Teoretski prvi deo prvog blok časa bi trebao da bude potrošen na ponavljanje lekcije od prošle nedelje, pa tek onda nova lekcija. Pa odmor, pa šta dalje, još jedna nova lekcija? Ili odgovaranje/kontrolni? Ili samo ponavljanje? I onda je rezultat kilometarski dupli domaći sa dva časa.

Dete ne dobije svaki dan domaći iz 6 predmeta ali dobije ogroman domaći iz nečega što je već slušalo ceo dan i verovatno mu je dosadilo. Moja bi to onda prezasićena ostavila za sutra, sutra bi je sačekao kilometarski domaći iz idućeg bloka, i tako do vikenda, koji bi verovatno bio raspad sistema.
Pri tome bi učila i ponavljala samo taj dan pred blok nastavu, što bi značilo da bar 4 dana uopšte ni ne pomisli na taj predmet.
Blok nastava po meni zahteva preveliku odgovornost i savesnost od dece. Ostavljeno im je da sami vode računa o celom ritmu svog učenja i ponavljanja. Svaka čast onima koji postižu, ali mislim da je većini osnovnoškolaca to prevelik zalogaj- i da se znanje tako stiče puno teže.

[Jadranka]

Eto vidis, a u nasoj skoli je vecina roditelja (koji sudjeluju u roditeljskom vijecu, za ostale ne znam) bila prezadovoljna uvodjenjem blok nastave - svi predmeti su skoro postali blok zbog korone. Jedino su kao problematicno naveli engleski da je u blok satu. Makar se i meni cini da je matematiku bolje radit sat po sat.

Moj je bio tretjas i cetvrtas kad su to uveli - tako da ga nije puno zahvatilo - njegov ucitelj i tako rasporedjuje nastavu kako mu odgovara i treba. Jedino je bilo super sto je vjeronauk postao blok sat i to il prva il zadnja dva pa nije vise imao rupu u nastavi jednom il dvaput tjedno

[pulinka]

Meni se isto blok satovi cine dobrom stvari, pogotovo za predmete tipa biologija, kemija, fizika, povijest, zemljopis... odnosno one kojih je samo 2 sata tjedno. S blok satom se nekako postize kontinuitet, smanjuje rascjepkanost - i gubici sata na pocetku i na kraju.

Ne smanjuje se rascepkanost jer su lekcije često koncipirane tako da svaki čas ionako čini zasebnu celinu, bar kod nas (to je mana plana i programa, možda je kod vas bolje osmišljen).
Ali zašto misliš da se smanjuju gubici na početku i kraju časa? Naprotiv, ti na početku časa teoretski treba da ponoviš gradivo ne jednog, nego DVA prethodna, znači duplo duže vremena za ponavljanje (i više je zaboravljeno jer je prošlo 7 a ne 3-4 dana). Na kraju časa, opet treba ponoviti dve, a ne jednu lekciju. Ili nisam shvatila na šta misliš kad kažeš "gubitke"?

[Bubilo Bubich]

Je, to je blok sat, pa obrade cijelu lekciju, zato 4-6 stranica radne.

Nego, jučer baš u prolazu (iako želim izbjeći još i u RL pričati toliko o ovome ), pričam s mamom iz kvarta, ali idu u susjednu školu, i ona kaže "šta povijest i geografija, tih par zadataka - to napiše za 5 minuta". Ja ono... što ti je, pa 6 stranica po lekciji, pa tri zadatka s originalnim povijesnim izvorima, pa uvijek neke gluposti tipa "zamisli da si Aleksandar Makedonski"...

A ona će mrtvo ladno "Aha, oni ne moraju to, samo one zadatke na početku lekcije" = činjenično znanje koje se lako nađe u udžbeniku/bilježnici/spomenuli su na satu.

A ako sam išta naučila na ovoj temi, to je - ne da ću ići tražiti pomoć na dopunsku iz povijesti i geografije - nego ću mu ja pisati te zadaće i dati njemu da prepiše .
Cijelo vrijeme mislim kako je dobro za njega da se sam probije kroz to, i sam nauči to riješavati, ali očito treba pristup "let it go".
U cijelog godini sam mu jednom bila tako napisala odgovore iz geografije jer se bio "raspao" i to sam pisala uz pomoć googla, a ne udžbenika... A sad ću mu reći - napravi sam one lakše zadatke, ja ću ti sve ostale .

[tanja_b]

Za neke predmete nastava u blok-satovima još i ima smisla. Za matematiku u osnovnoj školi takav koncept je kontraproduktivan jer se gubi kontinuitet. Isprobano, provjereno.

[pulinka]

Eto vidis, a u nasoj skoli je vecina roditelja (koji sudjeluju u roditeljskom vijecu, za ostale ne znam) bila prezadovoljna uvodjenjem blok nastave - svi predmeti su skoro postali blok zbog korone. Jedino su kao problematicno naveli engleski da je u blok satu. Makar se i meni cini da je matematiku bolje radit sat po sat.

Moj je bio tretjas i cetvrtas kad su to uveli - tako da ga nije puno zahvatilo - njegov ucitelj i tako rasporedjuje nastavu kako mu odgovara i treba. Jedino je bilo super sto je vjeronauk postao blok sat i to il prva il zadnja dva pa nije vise imao rupu u nastavi jednom il dvaput tjedno

Kod nas je delimična blok nastava išla za vreme online nastave, tj. domaći za dva časa je zadavan na rok od nedelju dana, i mojoj to jako nije odgovaralo. Ona ga je uradila taj jedan dan u nedelji, i posle se nije bavila predmetom po 5-6 dana. Generalno sama kaže da je zapamtila puno manje nego sa običnom nastavom i nikad nije bila sigurna u svoje znanje, jer prođe po nedelju dana da vidiš rezultat svog rada, a to je prosečnom detetu jako dugo.

Ali da, za niže razrede to može da bude povremeno dobro, i kod mlađeg je učiteljica povremeno pravila blok maternjeg ili blok matematike, kada joj se činilo zgodno. Ipak, povremeni blok za par predmeta u nižim razredima i stalni blok za dvocifren broj predmeta u višim razredima, drugačije je, bar većini dece nije odgovaralo, nisu izlazili iz škole sa više dugotrajnog znanja.

[pulinka]

Je, to je blok sat, pa obrade cijelu lekciju, zato 4-6 stranica radne.

E pa da, ovako mi je puno jasnije - ali i dalje ne valja...
Mislim, u ovom slučaju je količina domaćeg relativno razumnija na nedeljnom nivou (to su 2-3 stranice domaćeg po času- moglo bi i manje, doduše), ali očigledno je deci teško da to rasporede kroz nedelju.
I očigledno je teško nastavniku da na času toliki domaći pregleda- tako da je i to mana blok časova.
Ti bi sad teoretski trebala da mu sugerišeš da svaki dan radi po stranicu domaćeg iz svakog predmeta, da ga ne dočeka odjednom 4-6 strana - i tako bi opet dobila isto što i bez blok nastave, da dete svaki dan radi domaći iz nekoliko predmeta, u malim količinama. Pa opet blok nastava nema puno smisla.

A izvodljivo je naravno i da mu napišeš domaći . Nemam čak ni dobar kontraargument , po mom mišljenju neki od tih zadataka su odlično izbalansirani, a neki su totalno neprimereni -poješće detetu nesrazmerno mnogo vremena spram rezultata.
I mislim da je za neke zadatke baš i potrebno da odrasla osoba sedi uz dete, pogotovo te sa pretraživanjem interneta- treba decu naučiti šta je kredibilan izvor, a to nije ni odraslima uvek lako.

[Lili75]

Ni meni se blok sati ne cine dobrim rjesenjem.

[Lili75]

BB let it go pristup, al neka on napravi vazne zadatke a one nebitne smrljavi (tako se uci pustiti taj svoj perfekcionizam), a ne da mu ih ti radis za njega.

Ne vidim niti jednu poucnu, ni dobru stranu toga da mama rjesava zadatke za dijete i onda ih dijete prepise.To je bas jako lose.
Cemu, zasto? Da se zadovolje potrebe za perfekcionizmom-mamine ili djetetove? Ne treba nijedne po mom skromnom misljenju.

[Bubilo Bubich]

Lili, čini mi se da ti nikada nisi bolovala od perfekcionizma. Pustiti njega da nješto zbrljavi je isto proces samo takav... moramo i do toga postepeno doći.

Nego... kako ste i kada vi (ne Lili, svi ostali) naučili i zaključili koji su to važni, a koji nebitni zadaci od sve zadaće koju dobiju?
Ko o tome i na osnovu čega uopće odlučuje?

Zvuči kao da je kriterij jedino perfekcionizam - takvi će misliti da moraju sve napraviti, ostali će napraviti/napraviti dobro/naučiti... samo ono za što znaju da će ih pitati/biti u ispitu/uzeti na pregledavanje? To je taj čarobni trik?

[Mima]

Stvarno ne znaš? Evo, zadatak napiši stranicu dnevnika kao da si Hitler nije baš važan zadatak. Naravno, ako je dijete maštovito i bez problema napiše par rečenica u par minuta sve OK, ali ako lupa glavu nad takvim zadatkom i gubi na to sat vremena - ja bih mu bez pardona rekla da prepiše tri rečenice iz knjige. Recimo matematika, jezici su jako važni predmeti iz kojih je bitno imati dobre temelje, ali ja se sjećam da je negdje u nižim razredima mojoj kćeri došla nova profesorica engleskog i onako, što bi naš premijer rekao, lakonski, rekla djeci da riješe u rb sve do lekcije koju su tada učili, a do tada uopće nisu ispunjavali rb. Znači radilo se o stranicama i stranicama kojekakvih zadataka, između ostalog bojanja sličica - i mogu sa zadovoljstvom reći da sam joj ja pobojala što je trebalo jer mi je draže da kopa nos nego da udovoljava takvim hirovima. A inače rad sa djetetom i sudjelovanje u onome što radi u školi nipošto ne znači da roditelj rješava zadatke umjesto djeteta.

[Bubilo Bubich]

A kako znaš da ti baš jednog dana neće uzeti radnu i ocjeniti tog Hitlera?
Ja moram priznati da sam cijelu godinu čekala što će biti s tom radnom iz povijesti i geografije i nikad ga nisam prestala ispitivati "zbilja nisu tražili/gledali/uzeli RB"?

Recimo da imamo takav pristup kod prirode, tamo bi dobivao lošije ocjene jer je ona revna u pregledavanju zadaće i pošara/prekriži/ispravi/napiše u e-dnevnik opasku koliko je zadataka iz zadaće točno dogovorio.

[Lili75]

Pa zapravo imam ja neki okp da sve treba biti tip top, ono ili radi kako treba ili ne radi (to mi je zivotna maksima), ALI posao me naucio to prioritise.

Uostalom zaista nije tesko razlikovat bitno od nebitnoga u skolskoj materiji, ovako kako je Mima pojasnila.

Mislim da je vama oboma najveci problem upravo zo ideja da trebate "pustit" i olabavit za neke stvari, to bi i tebi puno olaksalo,a i sin bi se preporodio. Samo trebate do toga doci.

Mozda mitovski ima neke savjete kako to izvest u praksi i doci do tog stanja zena da se ne nerviras/-te sto je nesto nebitno zbrljavio.

[pulinka]

Nego... kako ste i kada vi (ne Lili, svi ostali) naučili i zaključili koji su to važni, a koji nebitni zadaci od sve zadaće koju dobiju?
Ko o tome i na osnovu čega uopće odlučuje?

Uh, ovo je za filozofski .
Odlučujete svo troje, dete, nastavnik, i ti, a pomalo i sreća .

Ako ti je kriterijum ocena/pregledanje, onda je sve jasno, jbg važno je sve što se pregleda.
Ako ideš na sigurno i dugoročno, onda naravno matematika i maternji jezik, neizbežno za srednju školu.
Ostalo je sve stvar životne filozofije: ako želiš detetu široko obrazovanje, onda ćeš želeti da dete iz sveg tog bućkuriša sagleda trendove, tendencije (kod istorije npr), razume osnovne principe i procese (biologija, fizika, hemija...) itd.
Ako ti je bitna samostalnost deteta onda će ti biti bitan svaki samostalno urađen zadatak.
Ako želiš doslednost i odgovornost onda ćeš verovatno stvarno očekivati da bude urađeno baš SVE i to jednako kvalitetno (ja sam recimo otpisala tu stavku kod mojih)
Ako želiš da dete razvija kreativnost onda će ti "jedan dan kao Hitler" i PPT zadaci biti izuzetno važni.
Ako ceniš timski rad važni će ti biti timski zadaci. itd. itd.
Naravno ono što je važno tebi apsolutno ne mora biti važno detetu niti nastavniku.


Ukratko, nemam pojma šta je važno. Za sada balansiram oko toga da su mi važni matematika, maternji, donekle opšte obrazovanje deteta+ono što vidim da je detetu važno, da voli, ili naprotiv mrzi, pa joj je stres kad ne ume da uradi.

[Mima]

A kako znaš da ti baš jednog dana neće uzeti radnu i ocjeniti tog Hitlera?
Ja moram priznati da sam cijelu godinu čekala što će biti s tom radnom iz povijesti i geografije i nikad ga nisam prestala ispitivati "zbilja nisu tražili/gledali/uzeli RB"?

Recimo da imamo takav pristup kod prirode, tamo bi dobivao lošije ocjene jer je ona revna u pregledavanju zadaće i pošara/prekriži/ispravi/napiše u e-dnevnik opasku koliko je zadataka iz zadaće točno dogovorio.

PA neka ocijeni ne kažem ja djetetu da ne napiše ništa, nego da ne lupa glavu previše oko zadataka na koje ostane paf. Nema točnog odgovora na pitanje o Hitleru

Uostalom, što da nekad i dobije lošiju ocjenu? Ja mislim da je moja kći jednom u osnovnoj školi dobila 4 iz biologije i to baš iz radne bilježnice jer valjda nije bilo popunjeno kako je profa zamislila.

[tanja_b]

A kako znaš da ti baš jednog dana neće uzeti radnu i ocjeniti tog Hitlera?

Pa neka ga ocijeni. Ocjena iz tog zadatka zaista nema previše veze s njegovim znanjem i razumijevanjem povijesti

[pulinka]

A kako znaš da ti baš jednog dana neće uzeti radnu i ocjeniti tog Hitlera?
Ja moram priznati da sam cijelu godinu čekala što će biti s tom radnom iz povijesti i geografije i nikad ga nisam prestala ispitivati "zbilja nisu tražili/gledali/uzeli RB"?

Recimo da imamo takav pristup kod prirode, tamo bi dobivao lošije ocjene jer je ona revna u pregledavanju zadaće i pošara/prekriži/ispravi/napiše u e-dnevnik opasku koliko je zadataka iz zadaće točno dogovorio.

Pa, evo ti hint: ako se domaći pregleda jednom godišnje/u polugodištu, onda najverovatnije nastavnik neće baš stići da pobroji svaku grešku za celu radnu svesku puta trideset učenika. Ja bi rekla da tu ima mesta za "manje kvalitetne" odgovore, tipa ne mora sastav o Hitleru imati deset nego tri rečenice, i generalno -što kraći odgovori, bez punih rečenica.

Ako se domaći pregleda redovno i beleži se, onda je naravno bitno i da je sasvim tačan.

[Bubilo Bubich]

Da, samo dok ne dođe do barem 50% nastave nemaš pojma kako će to završiti s radnom bilježnicom...

Pa neka ga ocijeni. Ocjena iz tog zadatka zaista nema previše veze s njegovim znanjem i razumijevanjem povijesti

Da, ali ako ga loše ocijeni može mu utjecati na prosjek, a kako će onda jadan upisati mioc/drugu/petu/sedmu i slično?
(Šalim se za ovo zadnje).

Ok, dobro... olabaviti...

Al onda se vraćamo na ono što cijelo vrijeme govorim - ona tu nema 5.0 i nitko ti osim puste sreće ne garantira 5.0.
Što nije problem jer kao što sam već rekla, mi ni ne želimo (više) 5.0.

Nego samo da zaključim: 5.0 je ili radi stalno sve na visokom niovu, ili imaj sreće da neće pregledavat/ocjenjivat/tražit da ispunjavaš "Hitlera"? (npr. usporedba povijesti kod nas i susjede kod koje nikad to ni ne daje za zadaću).

[Mima]

Ne znam zašto ne bi imao 5.0. Ocjena iz radne bilježnice valjda nije jedina ocjena iz povijesti. Čak i u MIOC se može upisati ako je nekad dobio 4 iz radne bilježnice

[Bubilo Bubich]

Dobro, olabavit ćemo.
Javit ću se za godinu dana.

Ali i dalje mislim da za 5.0 moraš previše raditi za njihovu dob, i mislim da to nije vrijedno ničega. Ja bih ih još pustila da se više igraju.

[tanja_b]

Ne znam zašto ne bi imao 5.0. Ocjena iz radne bilježnice valjda nije jedina ocjena iz povijesti. Čak i u MIOC se može upisati ako je nekad dobio 4 iz radne bilježnice

Eno moj je u 5. razredu iz rezbarenja nekakve daščice dobio dvije trojke iz tehničkog pa je svejedno na kraju godine imao zaključenu peticu

Ako inače redovito uči, zna gradivo, razumije ga, i dobiva dobre ocjene iz pismenih/usmenih provjera, ocjena iz radne bilježnice zaista ne čini bitnu stavku.

A što se tiče takvih zadataka tipa Hitler i sl. Jako bih rado kad bi se djecu moglo otkačiti od vječitog straha od ocjene i "što će profesor misliti" pa da u takvim zadacima puste mašti na volju i pišu ono što zaista misle. Pa bio to i odgovor "Ne mogu zamisliti da sam Hitler jer se ne mogu staviti u glavu takvog luđaka". Znam da je to iluzija, i sama sam u OŠ bila vječno u strahu napisati nešto slobodniji odgovor jer "što će učiteljica misliti" a uspjela sam se od toga otkvačiti u srednjoj. Dapače, kad sam kao srednjoškolka pronašla u nekom kutu ormara stare, nepopunjene radne bilježnice iz hrvatskog iz osnovne škole, sve sam ih s guštom popunila pišući sve bizarne gluposti koje su mi taj čas padale na pamet, a koje se u osnovnoj ne bih nikad usudila napisati

[Mima]

Pa, ja se slažem s tobom. Ja sam kad mi je kći krenula u peti razred bila zapanjena količinom potrebnog učenja. A još sam se ja oduvijek petljala u školovanje, i u nižim razredima sam joj davala puno više zadataka, listića itd. nego što je trebalo za školu, jer sam procijenila da treba stjecati nekakvu naviku da se za školu treba učiti. Svejedno me iznenadio peti razred, i uvijek me čudilo kako tu na forumu žene kažu da djeca samo prelistaju bilježnicu prije testa, jer kod moje kćeri definitivno nije bilo tako. Što da ti kažem, sedmi razred je još gori, a osnovna škola je u usporedbi sa gimnazijom ništa

[Bubilo Bubich]

Moj plan je da idu u trgovačku i dobiju posao u DM-u .

[Svimbalo]

Dapače, kad sam kao srednjoškolka pronašla u nekom kutu ormara stare, nepopunjene radne bilježnice iz hrvatskog iz osnovne škole, sve sam ih s guštom popunila pišući sve bizarne gluposti koje su mi taj čas padale na pamet, a koje se u osnovnoj ne bih nikad usudila napisati

Podsjetila si me ovom anegdotom na vic o huliganima koji pozovu lift, pa pobjegnu

[tanja_b]

Podsjetila si me ovom anegdotom na vic o huliganima koji pozovu lift, pa pobjegnu

Pa to je otprilike hrabrost na istom nivou

[pulinka]

Al onda se vraćamo na ono što cijelo vrijeme govorim - ona tu nema 5.0 i nitko ti osim puste sreće ne garantira 5.0.
Što nije problem jer kao što sam već rekla, mi ni ne želimo (više) 5.0.

Nego samo da zaključim: 5.0 je ili radi stalno sve na visokom niovu, ili imaj sreće da neće pregledavat/ocjenjivat/tražit da ispunjavaš "Hitlera"? (npr. usporedba povijesti kod nas i susjede kod koje nikad to ni ne daje za zadaću).

Eh... Reci "hvala Bogu" ako ti dete ne ide u malu seosku školu gde je još vrlo bitan faktor jesi li ti kao roditelj simpatičan ili ne onome ko ti ocenu zaključuje- delite li isti pogled na svet, religiju, etnicitet, partiju, jeste išli na iste žurke kao tinejdžeri, pa ste još i neki rod, ili si joj naprotiv, zgazio mačku slučajno pre deset godina, povukao za kike u prvom osnovne, uvredio njenu sestru ili se nisi javio babi... Malo se šalim, a malo baš i ne .

Kod nas u školi je slučaj obrnut nego kod vas - evo moja je imala peticu za peticom, jedan od tih deskriptivnih predmeta, i zaboravila je da ponese od kuće svesku na pretposlednjem času ove godine (sa urađenim domaćim, ali to je moje brljavo dete ). Morala je da odgovara celo gradivo od tromesečja da potvrdi peticu jer nema domaći. Istog tog časa, dete sa šarenim ocenama od dvojke do petice je dobilo pet na domaći zadatak, zadat mu je referat za idući čas, referat je uradilo i dobilo još je još jednu peticu i zaključenu peticu za kraj. Nije usmeno odgovaralo gradivo ni u jednom momentu.
Sve u svemu, kod nas domaći služi da strateški podigne ocene - i kazni one koji su radili pouzdano celo polugodište pa se umorili pretposlednjeg časa. ( a čak nisam nikome zgazila mačku, samo ne delimo istu partiju kao ostali iz ove kratke poučne pričice).

[Jurana]

Podsjetila si me ovom anegdotom na vic o huliganima koji pozovu lift, pa pobjegnu

A mene na vic o zecu koji je viknuo: "Šta - ko je vika! Zec je vika, zec je vika!"

[čokolada]

Bubilo, dok tvoj stigne do 8.r., možda će već nacionalni ispiti na kraju svakog razreda biti temelj upisa u srednju.

[Svimbalo]

Sad ću ja na temu upasti kao s Marsa, jer sam zapravo aktivna na onom drugom aktualnom topicu, i reći bez puno promišljanja (pa su mi zaključci možda površni i neutemeljeni) da dojam o težini petog ili sedmog razreda ovisi najviše o karakteru i afinitetima djeteta, te zahtjevnosti pojedinog profesora.
Ako se mojeg pita, ni peti ni sedmi razred nisu bili značajno teži od četvrtog ili šestog, ali je on s veseljem dočekao fiziku (i nešto manje veselo kemiju i biologiju), a kad sad gledamo, najviše je vremena, kroz osam godina, potrošio na matematiku i geografiju. Za fiziku tvrdi da je ultra lagana, što mi je odmah bio znak da ta prof ne traži puno (što se potvrdilo kroz iskustva djece koja su tek na prijemnom u Prelogu shvatila da ustvari nemaju pojma o fizici iz koje su imali 5. Govorim i o predpandemijskoj generaciji, ne samo o djeci koja su se fizikom susrela tek u online nastavi.)
Nemam pojma, sad kad čitam što sam napisala, što sam ustvari htjela reći Ali mi žao obrisati post
Osim toga da moj nije morao raditi ni puno ni previše za 5.0, ali moramo uzeti u obzir da mu je iz jednog odgojnog predmeta ocjena kontinuirano poklanjana (bez ikakvih intervencija s moje ili ičije strane, to je, vjerujem, default kod odličnih učenika koji su zakinuti za taj jedan talent)

[Angie75]

Nemam pojma, sad kad čitam što sam napisala, što sam ustvari htjela reći Ali mi žao obrisati post
Osim toga da moj nije morao raditi ni puno ni previše za 5.0, ali moramo uzeti u obzir da mu je iz jednog odgojnog predmeta ocjena kontinuirano poklanjana (bez ikakvih intervencija s moje ili ičije strane, to je, vjerujem, default kod odličnih učenika koji su zakinuti za taj jedan talent)

hahaha, umrla sam od smijeha da ti je žao obrisati post

a ovo drugo je vjerojatno likovni? ista stvar i kod nas

[Svimbalo]

Naravno

[čokolada]

Besmisleno je uspoređivati djecu u smislu da je nekom bilo lagano, nekome teško. Jako pametnoj, marljivoj i upornoj djeci bez ikakvih teškoća ništa nije teško.
Uvijek se sjetim jedne cure iz djetinjstva - roditelji teška sirotinja, valjda NKV, a ona u ono doba 5.0 od vrtića do mature, 2 faksa završila.

[Svimbalo]

Upravo zbog tog besmisla uspoređivanja sam se pitala o čemu ja to, dovraga, pišem

[čokolada]

Većina djece je po Gaussu - prosječna.

[Bubilo Bubich]

Većina djece je po Gaussu - prosječna.

I baš zato bi s 5.0 trebao prolaziti jedan jedini u školi .

Svimbalo, post ti je odličan!

[Jurana]

I baš zato bi s 5.0 trebao prolaziti jedan jedini u školi .

Svimbalo, post ti je odličan!

U našoj školi i jest tako, barem u petim razredima

[mitovski]

Da sad pitate moju J., peti je bio mrvicu teži od četvrtog.
Najteže je bilo ušemiti se. Ona je stvarno taj peti odradila lijevom rukom, ali kažem s 2 četvorke jer su joj povijest i zemljopis nezanimljivi i to joj se ne uči. Tu sam ja prelomila jer znam kakvo dijete imam da je bitnije da olabavi perfekcionizam nego da joj tulim da uloži više truda da bi prošla s 5,0.
Sad je i ona sama vidjela da je mrvicu više truda uložila da je i povijest i zemljopis mogao biti 5,a nije da joj nije drago dobiti 5. Puštam ju da vidim kako će dalje.
Nije svaki perfecionist isti. Moja je imala problem što je svako slovo i zarez i točka na i morao biti savtšen. Uh, kad se samo sjetim te muke. Zadaće su se pisale i brisale 6 sati, bilježnice su iz škole dolazile prazne jer ne stigneš savršeno prepisati s ploče.
Kod nje je palilo da ju pustimo da lupi sama od pod. Poluprazan test iz Hrvatskog i jedinica. Dođe kući, ja ju ispitam ta pitanja zna sve.... E sad ti sama vidi, savršeno na pola i jedan ili manje savršeno i 5. Odabrala je drugu opciju.
Nije to sve došlo preko noći. Nije lako ni nama kao roditeljima s obzirom na potencijal odustati od očekivanja. Ipak biram opuštenije, veselo, bezbrižnije dijete od ispunjavanja potencijala u potpunosti.
Imali smo nekoliko izuzetno teških perioda, sa jako teškim paničnim napadajima. Kad zi se dijete trese, grče mu se ruke, hiperventilira i moli te da mu pomogneš onda u potpunosti shvatiš onu: Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.
BB prvo kreni od sebe, kad ti popustiš, ali istinski, onda će i njegov perfekcionizam.
Primjer: Matematika joj stvarno ide. U 12.mj se u tjedan dana naredalo 4 teških ispita za redom. I ona na ispitu iz matematike dobije panični napad od pritiska i dobije 2.
Suza suzu stiže, sad neće moći imati 5, profesorica sad misli da ona to ne zna. Kad je vidjela da nama uopće nije bitna ta dvojka ni hoće li imati 4 ili 5 prodisala je. Pitala sam ju što će se dogoditi ako će imati 4 iz matematike. Hoćemo li mu biti ljuti, hoće li ju prijatelji manje voljeti, hoće li ona misliti da nije vrijedna, znači li to da nije odlična u drugim predmetima. Odgovor je bio NE.
Ni na jednom ispitu iz matematike nije više imala panični i sve ih je riješila za 5.
Najbitnije je da vide da mi ne očekujemo savršenstvo pa će onda popustiti i u savršenstvu koje sami od sebe očekuju.

[Bubilo Bubich]

U našoj školi i jest tako, barem u petim razredima

Ali nije tako na razini Hrvatske.

Unatoč tome što 42 posto učenika u Hrvatskoj osmi razred završava s odličnim uspjehom - pritom njih 13 posto s prosjekom 5.0, u petak objavljeni rezultati nacionalnih ispita pokazuju drukčiju sliku

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...e-idu-15211649

[Bubilo Bubich]

Hvala Mitovski!

Ja mu stalno, već godinama nabrajam da ocjene nisu bitne. Nekad on zna reći "Tebi uopće nije važno hoću ja dobiti 2 ili 5, bitno ti je da učim".
I da, nikad u životu im nisam komentirala ocjene (on nije nikad, ali mlađa je dobila i neku jedinicu, dvojku...), i nikad ne pitam za broj bodova ili ocjenu.
Ali da sam naporna kad ispitujem gradivo (a sami su tražili da ispitujem) ili kad pregledavam zadaću, jesam.

Ali on ima i neki drugi problem, koji ja zovem "što će drugi reći". Npr. pred kraj školske godine je iz njemačkog bila zadaća da se snime kako odgovaraju (napamet) na 15-tak pitanja i stave snimku u Teamse. Iako mu njemački ide dobro, i iz trećeg puta je sve rečenice dobro izgovorio, snimanje te snimke je trajalo oko 2 sata jer "je jednom zamuckivao na jednoj riječi, jednu riječ se ispravio..." i sl.
Kad sam nakon 17. snimke izludila da uploada bilo koju, rekao mi je "ali njemački imamo s dekavcima, ne može pred njima pustiti takvu snimku" .

[mitovski]

BB i moja je imala iste te probleme ima ih i danas, ali puno manje. Ono što sam ja napravila je da sam u potpunosti pustila da takve stvari odradi sama. Projekte, prezentacije, lektire. Niti ne pregledam. U početku je to radila satima, plakala, nikad nije bilo dobro, a ja sam čupala kosu jer nakon napornog radnog dana i sto problema moram s njom sjediti 6 sati, a ona plače i briše i ni jedan moj prijedlog ne valja.
Nakon prvog polugodišta sam joj rekla da smatram da sad zna kako i što i da ona to može sama. Bilo je suza i ne mogu i ne znam, ali je prošlo i sad sve to odradi sama i to 4 puta brže.

[Bubilo Bubich]

Hvala ti!

Lili će biti zadovoljna tvojim odgovorom .

[mitovski]

Hvala ti!

Lili će biti zadovoljna tvojim odgovorom .

a čuj uvijek će biti zadovoljnih i nezadovoljnih

[spajalica]

Većina djece je po Gaussu - prosječna.

mozda kasnim s pisanjem, a Gauss postoji u RH skolama?