I super za tu tvoju prijateljicu, svaka joj cast
Znam i ja dosta takvih primjera.
Ova tema se cak malo nadovezuje na onu drugu u smislu da te ne mora nuzno lose financijske stanje obitelji obiljezit za cijeli zivit.
Red, rad i disciplina
BB mislim da ti je Mitovski dala najbolji savjet. Pusti ga. Ili će sve riješiti ili neće, dobit će koju lošiju ocjenu, pa će valjda naučiti princip "dovoljno dobro". Pogotovo za projekte, kreativne radove i sl gutače vremena. Ja sam mojoj u petom pomagala oko prezentacija (u stvari već u četvrtom) ali sam se jako suzdržavala na manje greške da ih ne popravljamo, a ona srećom nije perfekcionist (ja pomalo jesam). Neki dan mi je pokazala svoju prezentaciju za Geo i izgleda bolje nego bi ja složila a sklepala ju je u ispod sat vremena. Znači mora se ispraksirati, a to neće uspjeti ako mu pomažeš a pogotovo ako ga podržavaš u perfekcionizmu.
Ja ako me traži dam feedback koje ima greške, drugu reviziju ne radim - što je popravila je popravila, grešaka uvijek ima i ne smije se oko toga nervirati.
Za RB je moju još njihova raska u nižim razredima "izdrilala" da rade po 6 stranica zadaće ali je pregledavala na način "bitno je da nešto piše" pa je moja pisala odgovore tipa ne znam, nemam pojma, nešto... . Onda se opekla u petom kad je tako rješavala i druge RB a nastavnici pregledavali. Ali i danas zna dobiti lošiju ocjenu iz toga, ne da joj se pa dva mjeseca ne rješava, ja je ne forsiram, to je ionako nebitno ako iz testa znanja dobije 5 a meni je bitno da se privikne dobiti i lošiju ocjenu, da je 5 i ako imaš prosjek 4.5 a ne 5.0 itd.
Vidiš vidiš, sto ljudi (djece), sto pristupa... Ja sam u osnovnoj školi naganjala mlađeg sina da rješava radne bilježnice sustavno (geo, pov i slični predmeti) jer je tako bilo lakše. Metoda je bila da se prvo iz bilježnice i iz udžbenika pročita sve, nakon toga se označi bitno (signirom, podvlačenjem ili na bilo koji način), nakon toga se riješi radna bilježnica, a ponavljanje se obavlja tako da se pročita samo radna bilježnica i ono što je označeno kao bitno. Za dijete s teškoćama čitanja to je savršeno funkcioniralo, ali svaki učenik u višim razredima osnovne škole mora naći vlastiti način koji baš njemu najbolje odgovara.
Pa pristup je prilično različit između djeteta s određenim poteškoćama u učenju (čitanju, koncentraciji, itd.) i djeteta bez poteškoća koje "samo" želi da sve bude savršeno, a njegovi roditelji također
Eh, meni je ta zabrana pisanja po udžbenicima bila "prihvatljiv rizik". Djecu sam poticala da tako rade (da pišu bilješke po marginama, da signiraju i podvlače bitno i sl.). Bila sam spremna nabaviti nove zamjenske udžbenike da su me tražili, ali to se nikada nije dogodilo. S druge strane, i udžbenici koje su moji sinovi dobili znali su biti "devastirani" na taj način. Sjećam se da je E. jednom komentirao kako je odlično što je već netko prije njega označio bitno u tekstu iz povijesti, pa se on ne mora probijati kroz cijeli sadržaj
Evo ja da se ubacim, a da nisam pročitala prethodnih 12 stranica, samo odgovaram na početno pitanje iz teme.
Da, radila sam sa svojom curom kad je krenula u više razrede, odn. od 6. razreda, kad je krenula corona i škola od kuće. Bila je iz povijesti i geografije na granici ocjena i da sam ja nju samu pustila da to sprema, vjerojatno bi bila četvorka. Dakle, tu sam joj pomogla da dobije pet, naprosto zato što sam joj pojasnila kako temeljito naučiti za bolju ocjenu.
Ona je inače tip djeteta koje otprilike procijeni koliko je dovoljno (i mislim da je to sjajna karakteristika), ali nekad se zna zeznuti, odn. po rezultatu i ocjeni vidim da nije svjesna koliko ne zna. I tu ju također nisam pustila samu, jer osoba koja ne zna koliko ne zna, ne može ni naučiti što treba naučiti, a od profesora u osnovnoj ne očekujem individualni rad s njom. Dakle, početkom 8. razreda je dobila neke lošije ocjene iz matematike i fizike, a njen komentar je bio da ona to sve ima pod kontrolom. Da je imala pod kontrolom, ne bi bilo dvojki. Dakle, ja sam se tu uključila na način da sam ju naprosto malo "pogurnula", provjerila znanje nakon što je naučila i čak ju odvela na instrukcije (što joj se nije svidjelo), čisto da bi provježbala tu matematiku i ušla utrenirana u ispit. S tatom ili sa mnom kod kuće je to uvijek bilo prenaporno, jer je odnos drugačiji.
Nisam helikopter roditelj i da nema ovog blesavog sustava u kojem je prosjek jako važan, pustila bih vjerojatno (kao što su i mene moji roditeljli). S druge strane, taj dodatni napor ili pola sata učenja sa mnom, njoj nije bio nikakav teret, jer je ona inače jako malo učila u osnovnoj. Da sam ja nju vidjela da se zbilja trudi i da su te ocjene "her best effort" ne bih ju dirala. Ovako ako se izležava pola dana i onda se u nedjelju popodne ide primiti učenja za ispit i krene panika, smatram da mi je dužnost umiješati se. A rezultat je uvijek samo njen .
Debelo kasnim s pisanjem na temi, ali, evo, kako se približava početak šk. god., palo mi na pamet.
Želim napisati konkretan odgovor Bubilo vezan uz sve ove dodatne aktivnosti Škole za život: plakate, prezentacije, otvorene zadatke iz radnih bilježnica.
Moj sve to radi sam - pomoć ne traži, a mislim da je ne bi ni prihvatio (a možda ni dao kao Rade K. ) najviše zato što zna da bismo mi sve to pedantnije i iscrpnije i sporije od njega. Ovako on to sve sam brzo i površno riješi i u pravilu dobije četvorku. Međutim, iz ispitivanja i pisanih ispita dobije 5 i na kraju bude zaključena petica jer nijednom profesoru praktični i domaći rad ne vrijede kao ocjena iz znanja.
Ne znam koliko ti ovo može pomoći jer sam shvatila da je dječak perfekcionist i sam, bez tebe, ali ako doživi i uvjeri se da četvorka iz domaćeg ne znači smanjivanje ukupne ocjene, možda se i on uspije opustiti.
Hvala!
I ja sam se danas sjetila ove teme. Kreće škola, pa reko da pročitam još jednom sve što ste mi napisale .