Tromesecna beba / Zabrinuta mama moli za iskustva

[Miki92]

Aha, sad vidim, napisala si da si logoped bez iskustva. Možda bi trebalo da promeniš svoje poglede na svet pre nego što počneš da stičeš iskustvo, jer i majke i njihova deca, i ona sa posebnim potrebama i ona bez njih, sasvim jasno osećaju neverbalne poruke koje im šalju stručnjaci koji sa njihovom decom rade, i to jako može da utiče na saradnju između njih.

Ja mislim da bi svaka majka voljela da je to zaobislo. Koja to majka ne voli imati dijete urednog razvoja koje se normalno bez poteskoca integrise u drustvo. Ja ne mislim na visokofunkcionalne autiste. Oni su samo jedna strana autizma. Puno je vise onih ne funkcionalnih za koje roditelji misle sta ce bit s njima kad njih ne bude. 4 godine sam radila sa slucajevima strasnim itekako da bi vi rekli da roditelji uzivaju. Ne ne uzivaju vjerujte. I svaka majka koja kaze da ne bi voljela da je bilo sve uredu laze itekako laze. I ja cu mozda eto imati takvo dijete i voljecu ga najvise na svijetu ali cu mu puno vise biti majka ako bude sve uredu. U ovom drugom slucaju cu vise biti terapeut ako me razumijete sta hocu reci.

[sirius]

Tek kad ces ili ako ces biti majka djeteta dodatnim potrebama mozes govoriti o njihovom uzivanju ili neuzivanju. Do tada nemoj.

[Miki92]

Tek kad ces ili ako ces biti majka djeteta dodatnim potrebama mozes govoriti o njihovom uzivanju ili neuzivanju. Do tada nemoj.

Pa jesam trenutno se tako osjecam. I svako odstupanje od normalnog stanja me cini majkom djeteta s posebnim potrebama. Ne mislim samo na autizam svaka bolest ili stanje cini me majkom djeteta sa posebnim potrebama. Zato i kazem to.
Govorim iz svoje perspektive i perspektive roditelja s kojima sam imala kontakt.

[Worried]

Bilo bi lijepo kada bi covjek covjeku pomagao a ne osudjivao. I nitko nema odbojnost prema autizmu od nas, nego strah. A vjerujem da je svaki roditelj koji je primjetio znakove koji na to upucuju imao strah. Svaka bolest djeteta u majci izaziva strah, pa i obicna povisena temperatura. I jako je tesko svaki dan biti sa djetetom a ono te ne gleda, tko je to dozivio zna to. Jer od bebe ne osjecas da te dozivljava. I to je strasno. A nisi to tako zamisljao, zamisljas da te dijete ponekad i pogleda, makar 3 sekunde dok ga drzis ili kada mu se primaknes. Vjerujem ako ostane ovako da ce se vremenom covjek naviknuti i prihvatiti sve, jer ipak se covjek na sve navikne. Ali molim bez nepotrebnih komentara zenama kojima je vec dovoljno tesko.

[sirius]

Pa jesam trenutno se tako osjecam. I svako odstupanje od normalnog stanja me cini majkom djeteta s posebnim potrebama. Ne mislim samo na autizam svaka bolest ili stanje cini me majkom djeteta sa posebnim potrebama. Zato i kazem to.
Govorim iz svoje perspektive i perspektive roditelja s kojima sam imala kontakt.

Tvoje dijete nije bolesno i tvoje dijete nema posebne potrebe samo zbog toga sto ti primjecujes razliku od prvog ili druge djece.
Sto nije iskljucivo da ce se za godinu dvije ili eset otkriti da ima poteskocu ( bilo kakvu).
Tvoj osjecaj je samo tvoj osjecaj. Zasad.

[pulinka]

Bilo bi lijepo kada bi covjek covjeku pomagao a ne osudjivao. I nitko nema odbojnost prema autizmu od nas, nego strah. A vjerujem da je svaki roditelj koji je primjetio znakove koji na to upucuju imao strah. Svaka bolest djeteta u majci izaziva strah, pa i obicna povisena temperatura. I jako je tesko svaki dan biti sa djetetom a ono te ne gleda, tko je to dozivio zna to. Jer od bebe ne osjecas da te dozivljava. I to je strasno. A nisi to tako zamisljao, zamisljas da te dijete ponekad i pogleda, makar 3 sekunde dok ga drzis ili kada mu se primaknes. Vjerujem ako ostane ovako da ce se vremenom covjek naviknuti i prihvatiti sve, jer ipak se covjek na sve navikne. Ali molim bez nepotrebnih komentara zenama kojima je vec dovoljno tesko.

SVE mame koje ste učestvovale nedavno na ovoj temi ste napisale da dete IMA kontakt očima i sa vama i sa drugim ljudima, da komunicira i smeje se - u određenim, ne tako retkim situacijama. Sad pišeš da te dete ne gleda i ne doživljava nikad. Koje od ta dva je uopšte istina?

[pulinka]

Ja mislim da bi svaka majka voljela da je to zaobislo. Koja to majka ne voli imati dijete urednog razvoja koje se normalno bez poteskoca integrise u drustvo. Ja ne mislim na visokofunkcionalne autiste. Oni su samo jedna strana autizma. Puno je vise onih ne funkcionalnih za koje roditelji misle sta ce bit s njima kad njih ne bude. 4 godine sam radila sa slucajevima strasnim itekako da bi vi rekli da roditelji uzivaju. Ne ne uzivaju vjerujte. I svaka majka koja kaze da ne bi voljela da je bilo sve uredu laze itekako laze. I ja cu mozda eto imati takvo dijete i voljecu ga najvise na svijetu ali cu mu puno vise biti majka ako bude sve uredu. U ovom drugom slucaju cu vise biti terapeut ako me razumijete sta hocu reci.

Ja mislim da postoji puno majki čija deca nisu "ispala" onakva kakvim su ih zamišljale.
Naravno da bi sve majke volele da imaju dete bez ikakvih psihofizičkih teškoća ikada. Ali je to prilično nerealna želja.
I mislim da se svaka majka donekle brine šta će biti sa njenim detetom kad nje ne bude.
Ali, većina majki se ne baci u duboki očaj zato što se njihova druga tromesečna beba ponaša drugačije nego prva.

Što se tiče mog "osuđujućeg" komentara, žao mi je, ali ja sam više puta susrela tvoj stav među profesionalcima koji rade sa decom sa posebnim potrebama. Ako su vam takvi "slučajevi" "strašni", kako kažeš, zašto zaboga niste odabrali kao profesiju nešto drugo? Da li bi volela da sa bilo kakvim tvojim detetom radi osoba koja bi mislila da je tvoje dete "strašan" "slučaj"? (pri čemu, imajmo u vidu da autizam sam po sebi niti je zarazan niti smrtonosan).

[Peterlin]

pulinka

Za razbijanje predrasuda o spektru, predlažem ovu knjigu (o roditeljskoj ljubavi): https://shop.skolskaknjiga.hr/most-p...nog-borca.html

[tangerina]

Bilo bi lijepo kada bi covjek covjeku pomagao a ne osudjivao.

mislim da nije namjera ničijeg posta ovdje bila osuđivanje
ponekad na ono što napišemo dobijemo reakciju koju nismo uopće očekivali, ali vrijedi i nju razmotrit, dapače te su od najveće koristi
cure su htjele ukazati na to da pretjerana zabrinutost ima svoju cijenu, da ne postoje baš neki objektivni pokazatelji da je teškoća zaista tu, i da ako teškoća i jest tu, to nije kraj života

[pulinka]

pulinka

Meni je danas osvetlio ceo dan spontani zagrljaj koji sam dobila od jednog milog deteta sa pp, čija majka konačno uživa u rezultatu svog truda, vremena i ljubavi koje je uložila u svoje dete. Baš sam se setila ove teme...

[Mima]

Da, sigurno ta mama nije brinula i očajavala kad je shvaćala da joj dijete ima poteškoće.

Teškoća nije kraj svijeta, ali stvarno ne znam koji roditelj ne želi za svoje dijete da bude bez i najsitnije teškoće, i koji ne strahuje od - recimo - autizma.

[Mima]

Vi forumašice što pišete o strahu radi svoje djece, nisam sad zapamtila detaljno tko što piše, ali bebe su vam stvarno premale za takve bojazni, tako da se malo pokušajte iskulirati, što je lako reći a manje lako napraviti.

[sirius]

Da, sigurno ta mama nije brinula i očajavala kad je shvaćala da joj dijete ima poteškoće.

Teškoća nije kraj svijeta, ali stvarno ne znam koji roditelj ne želi za svoje dijete da bude bez i najsitnije teškoće, i koji ne strahuje od - recimo - autizma.

Nitko nije imun na brigu.
Ali ako te strah blokira, a zapravo jos nije niti realan i opravdan ...to je jednostavni jako lose za tu majku . Bas nije dobro niti za to dijete.

[Miki92]

Maja i Olivera ako zelite da dijelimo iskustva javite se na broj koji sam ostavila. Lijep pozdrav za sve. Maja javi se molim te sa svojim iskustvima.

[Miki92]

Ako imate WhatsApp ili viber javite se

[Mima]

To je zaista jako, jako loše, i za majku i za dijete. Zato se ove žene koje tu pišu o brizi za bebe od tri mjeseca stvarno trebaju malo trgnuti, jer ovo što pišu baca na paranoje. Ali da je strah od autizma žalostan, što kaže pulinka, e pa bome nije žalostan, nego je sasvim normalan.

[sirius]

To je zaista jako, jako loše, i za majku i za dijete. Zato se ove žene koje tu pišu o brizi za bebe od tri mjeseca stvarno trebaju malo trgnuti, jer ovo što pišu baca na paranoje. Ali da je strah od autizma žalostan, što kaže pulinka, e pa bome nije žalostan, nego je sasvim normalan.

Ja se slazem s tobom. Ne vidim nista romanticni u bilo kakvoj poteskoci. Ali ne vidim niti tragediju. To je zivot.

Ali paranoja je gadna stvar. Treba iskljuciti postporodajnu depresiju . Ne vidim nista dobro u tome da majke hrane jedna drugu sa svojim strahovima i to prenose na djecu.
Mislim da je to takoder bolest.

[sirius]

Jasno, nitko to ne voli cuti da nije u pravu i da je moguce problem u njemu, ali zao mi je...

[Mima]

To jest život, i sigurno da niti ja ne vidim tragediju. Ali da unaprijed svatko želi dijete bez poteškoće, pa normalno da želi. Nema tu ništa ružno.

A sad, što jest, jest, vi žene što se javljate na ovu temu stvarno jeste malo previše ogrezle u paranoju. Nemojte se tome prepuštati, to je stvarno strah koji paralizira.

[Worried]

SVE mame koje ste učestvovale nedavno na ovoj temi ste napisale da dete IMA kontakt očima i sa vama i sa drugim ljudima, da komunicira i smeje se - u određenim, ne tako retkim situacijama. Sad pišeš da te dete ne gleda i ne doživljava nikad. Koje od ta dva je uopšte istina?

Zacrnila si dio koji ti odgovara. Zacrni do tocke recenicu. Naglasila sam da je to dok bebu drzim. I vec sam pisala i uostalom javila sam se maji cija se beba ponasa isto kao moja. Trazim ovdje iskustva mama koje imaju slican problem, a ne trazim da mi netko vadi iz konteksta moje recenice. Ja ne izmisljam na svoje dijete i nije mi uopce ni drago da o njemu ovdje pisem, tako da ako mi nemate sta reci sa vasim iskustvom slicnim, slobodno me zaobidjite.

[pulinka]

Ali paranoja je gadna stvar. Treba iskljuciti postporodajnu depresiju . Ne vidim nista dobro u tome da majke hrane jedna drugu sa svojim strahovima i to prenose na djecu.
Mislim da je to takoder bolest.

Ovo i ja mislim, ali nisam htela da nastavljam dalje.

[pulinka]

Ali da je strah od autizma žalostan, što kaže pulinka, e pa bome nije žalostan, nego je sasvim normalan.

Meni nije normalno da se osoba koja je po struci defektolog boji autizma na taj način i u toj meri da ne spava noćima. Ali možemo se složiti da se ne slažemo.

[Mima]

Pa stvarno se ne slažemo, meni je potpuno normalno da se svaki roditelj boji autizma, i da želi da mu sa djetetom sve bude baš sto posto u redu.
A onaj tko je defektolog pogotovo zna da autist nije Sheldon, nego da taj poremećaj ima i potpuno nefunkcionalne oblike, pa ne znam tko se ne bi toga bojao i brinuo.

Nije mi uopće namjera reći da žene koje su ovdje pisale o brizi za male bebe imaju ikakve osnove za ove strahove, po ovome što pišu pere ih paranoja.
I naravno, ima nebrojena količina stvari kojih se možemo bojati, jako je loše dozvoliti da te strah paralizira, o tome uopće nema govora.

[pulinka]

Zacrnila si dio koji ti odgovara. Zacrni do tocke recenicu. Naglasila sam da je to dok bebu drzim. I vec sam pisala i uostalom javila sam se maji cija se beba ponasa isto kao moja. Trazim ovdje iskustva mama koje imaju slican problem, a ne trazim da mi netko vadi iz konteksta moje recenice. Ja ne izmisljam na svoje dijete i nije mi uopce ni drago da o njemu ovdje pisem, tako da ako mi nemate sta reci sa vasim iskustvom slicnim, slobodno me zaobidjite.

Ako pretražiš forum o postporođajnoj depresiji, naći ćeš dovoljno mojih postova o meni vrlo bliskoj osobi koja je videla na svojoj bebi sve one probleme koje niko drugi nije video- ni muž, niti rodbina, niti doktori. Jer problemi nisu postojali. Ali je postojala postporođajna depresija, uspešno izlečena jednom kada je konačno prepoznata.
Meni svaki vaš post, svih vas učesnica na ovoj temi, zvuči vrlo vrlo slično kao svojevremeno ta, meni bliska osoba.

Čak i ako kod vaših beba postoje nekakve realne buduće poteškoće, one mogu imati toliko razne uzroke, od oftalmoloških pa nadalje, da ja zaista ne vidim kako bi moglo biti dobro za vas i za bebe da toliko energije i snage gubite na analiziranje i najsitnijih detalja vezanih za pogled bebe.

[Miki92]

Slazem se Mima s vama. Ja sam svjesna da je dio ovog svega paranoja. Naravno da jeste paranoja kad sve ostale stvari popratne pripisem tome a nije tako. Ali sam svjesna da meni dodje puna kuca djece i ljudi i moje dijete kad ga podignem ne fokusira nikoga, kad legne prati i smije se. To mi nije normalno i niko kome sam vodila dijete pedijatar, osteophata i fizioterapeut nisu imali odgovor na to zasto on ne gleda kad se podigne. Svo su smatrali jer ga zanima okolina. Ok slazem se ali da u punoj prostoriji ljudi nekog ne primjeti dok je podignut nije mi ok. I nadam se i stvarno zelim da bude to samo paranoja i nista vise.
A sve ove ostale koje imaju osudjujuce komentare vjerujem da nikad niste imale kontakt s razlicitim tipovima autizma. I jedna majka djeteta s autizmom je dovro rekla da tad kompletna porodica postaje autisticna.
Vjerujete ne zelite ostaviti svoje dijete u instituciju u kojoj ima sobu oblozenu strunjacama gdje on moze da se udara do mile volje a da ne naskodi sam sebi. Ne zelite da ucite dijete da masturbira u vrijeme puberteta da bi ispraznio svoje stresove. Vjerujte da ne zelite. I ja sam prije sve ga covjek pa majka tek onda defektolog, logoped. I ja isto tako mogu majci koja ima dijete sa autizmom ili bilo kojom smetnjem da pricam bajke jer nemam licno iskustvo. Mogu da joj kazem da je to blagoslov da je to njena karta za raj ali ona i samo ona zna sa cim se suocava.

[sirius]

I sto zapravo realno mozes napraviti u slucaju da si u pravu i da se tvoje dijete ponasa tako kako se ponasa zbog teskog oblika autizma?
U ovom trenutku nista. Bas nista. Barem ne nista drugo sto vec cinis.
Isto tako ne znas niti ne mozes pretpostaviti da li ce tvoje zdravo dijete oboljeti tokom zivota ili ce imati neke poteskoce koje ce zahtjevati posrbne izazove.
Ali opet u ovom trenutku to ne mozes znati i ne moze uciniti bas nista. Apsolutno nista. Osim mozda pomoci sebi da prestanes brinuti.
I promjenis struku.

[sirius]

A ovo sa blagoslovom i kartom za raj je meni kako roditelju djeteteta s poteskocama izuzetno uvredljivo.
Pa pokusaj to izbjegavati sa svim roditeljima. Neki to ne vole. Kako niti upotrebljavanje rijeci "anđeo" za dijete.
Samo kazem, ako ti do sad to jos nitko nije rekao.

[pulinka]

Ja sam rekla sve konstruktivno što sam imala.
U svakom dečjem stanju, problemu, bolesti, sindromu, mani itd, itd., postoje i najblaži i najteži oblici. Predviđati svom tromesečnom detetu najcrnje scenarije i reagovati burno na pokušaj sagledavanja iz druge perspektive... Mah.

[Mima]

Sirius, Miki upravo želi reći da su izjave o anđelima i raju isprazne fraze.

[Oliveraekv]

Ljudi bre, pa kakvi su ovo komentari? Drage zene, ne budite teska srca, pa i da je paranoja trebate pomoci a ne otezavati i pisati da ne razumete neciju brigu. Tacno je da mozda bezrazlozno brinemo ali ipak BRINEMO, ako nemate lepu rec,zaobidjite post.
Niko nije na ovom forumu otvorio neku temu jer eto nema sta drugo da radi. Zena je nesto primetila i nije glupost, moguce samo da je vise uplasena pa strah govori iz nje kao sto ie i iz mene, ali tu smo da pomognemo lepim recima, da razumemo i damo savet , a ako nemamo bas nista onda treba cutati. To je kao da je neko gladan trazio koru hleba od vas, a vi proucavate dal je mogao jesti i zasto nije. Ako imate dajte ako ne zaobidjite post, ne osudjujte. I meni je gore zenica napisala da ,po njenom misljenju, preterujem i da pottazim ipak vreme za sebe jer joj se cini da mi to treba, i ja sam se zahvalila, svako misljenje uvazavam samo ne otezavajte nerazumevanjem. Kao sto sam napisala, radim u decijoj bolnici, pa niste svesne kakva glupa pitanja mi majke postavljaju, ali nikad im se nisam smejala niti pokusala da razumem, ne interesuje me zasto pitaju meni je bitno da budu spokojne kad im odgovorim na najstrucniji moguci nacin.
Pozdrav i nekad nismo svesni koliko nase malo nekome mnogo znaci .

[Worried]

Ako pretražiš forum o postporođajnoj depresiji, naći ćeš dovoljno mojih postova o meni vrlo bliskoj osobi koja je videla na svojoj bebi sve one probleme koje niko drugi nije video- ni muž, niti rodbina, niti doktori. Jer problemi nisu postojali. Ali je postojala postporođajna depresija, uspešno izlečena jednom kada je konačno prepoznata.
Meni svaki vaš post, svih vas učesnica na ovoj temi, zvuči vrlo vrlo slično kao svojevremeno ta, meni bliska osoba.

Čak i ako kod vaših beba postoje nekakve realne buduće poteškoće, one mogu imati toliko razne uzroke, od oftalmoloških pa nadalje, da ja zaista ne vidim kako bi moglo biti dobro za vas i za bebe da toliko energije i snage gubite na analiziranje i najsitnijih detalja vezanih za pogled bebe.

Da, svjesna sam ja da i meni treba odmora i relaksacije od ovoga svega. Nezz samo kako se hranimo to mi ovdje nedacama nase djece. Lako je pricati iz svoje fotelje drugome. Moje dijete ocito ima problem sa ocnim kontaktom i to mi je i njegova pedijatrica potvrdila i fizioterapeut. I najzanimljivije je sto se svatko cudi tom ponasanju, a ovoliko nas na ovom forumu sa takvim ponasanjem djeteta. A selo kaze da umisljam, ali radi sela i price "i stric mu se tako ponasao" neka djeca zakasne na rane intervencije. Jer mamu ubijede da je luda i da umislja i da djetetu nije nista. I da je oftamoloski, zelim da i to sto prije rijesim, da ne bude nekad kasno. A vi, nezz kako lislite da su se ovdje mogle naci 5 zena sa apsolutno istim cudnim ponasanjem djeteta, i vi im dijagnosticirate postporodjajnu depresiju. Ili svaka postporodjajna depresija djeluje na mamu tako da ona umisli da joj dijete nema ocni kontakt iz blizeg?

[Mima]

Pa i jest malo neobično da se skupilo pet žena sa apsolutno istim čudnim ponašanjem djeteta.

Reakcije su takve kakve jesu zato što su djeca o kojoj se piše toliko malena da je stvarno uopće teško reći što se može očekivati od djeteta te dobi, a opisi ponašanja koje ovdje čitamo su takvi kao da se dijete gleda pod mikroskopom, pa onda te priče da gleda medu a ne gleda zeku zvuče neozbiljno, i kao produkt paranoje.

ALI - ako je roditelj zabrinut, zašto ne posjetiti specijaliste za ranu intervenciju? To je svakako bolje nego se gristi i strahovati.

[pulinka]

Ili svaka postporodjajna depresija djeluje na mamu tako da ona umisli da joj dijete nema ocni kontakt iz blizeg?

Ne znam da li svaka depresija deluje tako, ova sa kojom sam se ja upoznala je delovala baš tako: mama je tvrdila da dete nema kontakt očima, da se dete ne smeje nikad, da slabo jede, da ne napreduje u težini dovoljno, da joj glava stoji u čudnom položaju, da sigurno ima neku tešku bolest koju primećuje samo ona i da je na rubu sigurne propasti. I zbog brige mama nije jela, spavala, izlazila napolje, družila se sa ljudima, a bila je sa bebom 24h na dan bez odmora. Pri tome je beba imala 3meseca, bila je savršeno vesela, normalna, zdrava, natprosečne težine i kasnije urednog razvoja u jednu malu brbljivicu...
Ja ne mogu znati kakve su vaše BEBE, ali kada mama napiše da zbog brige oko detetove (još?) nepostojeće bolesti ne spava, ne jede, mršavi rapidno, oseća se anksiozno i stalno misli o tome i stalno posmatra bebu, meni je to siguran znak da, ako mama ne preteruje sa opisom, onda njoj treba stručna pomoć da svoju preteranu brigu prevaziđe. Takva reakcija bi mi bila normalna samo za neki ne daj bože slučaj definitivno postojeće teške dijagnoze, nikako za neku nejasnu sumnju zbog nekog delića detetovog ponašanja u toku dana, i to tako malog deteta čiji se mozak menja i sazreva maltene iz dana u dan.

U svakom slučaju, Mima je sve odlično sažela. Potražiti stručnjaka za ranu intervenciju, oftalmologa, neurologa, bilo kog stručnjaka čiji će vam nalaz uliti poverenje, i to što pre.

[Worried]

Ako pretražiš forum o postporođajnoj depresiji, naći ćeš dovoljno mojih postova o meni vrlo bliskoj osobi koja je videla na svojoj bebi sve one probleme koje niko drugi nije video- ni muž, niti rodbina, niti doktori. Jer problemi nisu postojali. Ali je postojala postporođajna depresija, uspešno izlečena jednom kada je konačno prepoznata.
Meni svaki vaš post, svih vas učesnica na ovoj temi, zvuči vrlo vrlo slično kao svojevremeno ta, meni bliska osoba.

Čak i ako kod vaših beba postoje nekakve realne buduće poteškoće, one mogu imati toliko razne uzroke, od oftalmoloških pa nadalje, da ja zaista ne vidim kako bi moglo biti dobro za vas i za bebe da toliko energije i snage gubite na analiziranje i najsitnijih detalja vezanih za pogled bebe.

Pa i jest malo neobično da se skupilo pet žena sa apsolutno istim čudnim ponašanjem djeteta.

Reakcije su takve kakve jesu zato što su djeca o kojoj se piše toliko malena da je stvarno uopće teško reći što se može očekivati od djeteta te dobi, a opisi ponašanja koje ovdje čitamo su takvi kao da se dijete gleda pod mikroskopom, pa onda te priče da gleda medu a ne gleda zeku zvuče neozbiljno, i kao produkt paranoje.

ALI - ako je roditelj zabrinut, zašto ne posjetiti specijaliste za ranu intervenciju? To je svakako bolje nego se gristi i strahovati.

Hvala Mimi. Da a i odgovori od pojedinih gospodja su takvi jer u danasnje virtualno vrijeme samo traze gdje mogu sta pametovati nekome. Nije ovo trazenje gleda li zeku medu, to su sasvim normalne reakcije majke koja kada primjeti da nesto ne stima gleda s koje strane stima. Kao sto i literatura predlaze, ako dijete ima problem sa kontaktom sa ocima, treba vidjeti iz kojeg polozaja mu kontakt odgovara i tako komunicirati sa njim. Vjerujte svaka od vas bi na mom mjestu takodjer gledala s koje strane mu pase i sta gleda. Ovdje sam se javila jer je Maja imala isti problem kao i ja, a i potrazila sam pomoc strucnjaka koji mi nista ne mogureci. Vide problem ali nemaju pojma sta je. I ne znam sta je mome djetetu, mozda nije nista, mozda je jednostavno povucenije osjetljivije dijete a mozda je nesto. Al da to itko moze mirno gledati ne vjerujem. Svaka cast onome tko moze, e to bi ja mozda nazvala porodjajnom depresijom i nedovoljnom brigom za dijete.

[sirius]

Ja ne mogu znati kakve su vaše BEBE, ali kada mama napiše da zbog brige oko detetove (još?) nepostojeće bolesti ne spava, ne jede, mršavi rapidno, oseća se anksiozno i stalno misli o tome i stalno posmatra bebu, meni je to siguran znak da, ako mama ne preteruje sa opisom, onda njoj treba stručna pomoć da svoju preteranu brigu prevaziđe. Takva reakcija bi mi bila normalna samo za neki ne daj bože slučaj definitivno postojeće teške dijagnoze, nikako za neku nejasnu sumnju zbog nekog delića detetovog ponašanja u toku dana, i to tako malog deteta čiji se mozak menja i sazreva maltene iz dana u dan.

U svakom slučaju, Mima je sve odlično sažela. Potražiti stručnjaka za ranu intervenciju, oftalmologa, neurologa, bilo kog stručnjaka čiji će vam nalaz uliti poverenje, i to što pre.

Slazem se s tobom i da samo dodam . Da slucajno majka ima dijete sa ozbiljnom dijagnozom i problemom, i da se osjeca i ponasa ovako kako si napisala to apsolutni razlog za potraziti psiholosku pomoc. Cak i kad postoji pravi, a ne uvjetno receno umisljeni razlog za takvu situaciju sve navedeno je svakako za razgovor ( ili nesto vise sa psihologom ili nekim slicnim).

[Miki92]

A ovo sa blagoslovom i kartom za raj je meni kako roditelju djeteteta s poteskocama izuzetno uvredljivo.
Pa pokusaj to izbjegavati sa svim roditeljima. Neki to ne vole. Kako niti upotrebljavanje rijeci "anđeo" za dijete.
Samo kazem, ako ti do sad to jos nitko nije rekao.

Sirius vrati se pa procitaj post. To da li cu ja mjenjati struku je moja stvar. Mislim da je ova tema otisla u drugom smjeru. Koristila je da bi nas nekoliko i jos neko ko ima isti pronlem dijelile utiske i napredovanja svojih beba. Ovdje niko nije trazio da mu se kaze je li njegova beba ima autizam. Ako mi ne mogu reci strucne osobe sigurno ne mozete ni vi.

[Miki92]

Ne znam da li svaka depresija deluje tako, ova sa kojom sam se ja upoznala je delovala baš tako: mama je tvrdila da dete nema kontakt očima, da se dete ne smeje nikad, da slabo jede, da ne napreduje u težini dovoljno, da joj glava stoji u čudnom položaju, da sigurno ima neku tešku bolest koju primećuje samo ona i da je na rubu sigurne propasti. I zbog brige mama nije jela, spavala, izlazila napolje, družila se sa ljudima, a bila je sa bebom 24h na dan bez odmora. Pri tome je beba imala 3meseca, bila je savršeno vesela, normalna, zdrava, natprosečne težine i kasnije urednog razvoja u jednu malu brbljivicu...
Ja ne mogu znati kakve su vaše BEBE, ali kada mama napiše da zbog brige oko detetove (još?) nepostojeće bolesti ne spava, ne jede, mršavi rapidno, oseća se anksiozno i stalno misli o tome i stalno posmatra bebu, meni je to siguran znak da, ako mama ne preteruje sa opisom, onda njoj treba stručna pomoć da svoju preteranu brigu prevaziđe. Takva reakcija bi mi bila normalna samo za neki ne daj bože slučaj definitivno postojeće teške dijagnoze, nikako za neku nejasnu sumnju zbog nekog delića detetovog ponašanja u toku dana, i to tako malog deteta čiji se mozak menja i sazreva maltene iz dana u dan.

U svakom slučaju, Mima je sve odlično sažela. Potražiti stručnjaka za ranu intervenciju, oftalmologa, neurologa, bilo kog stručnjaka čiji će vam nalaz uliti poverenje, i to što pre.

Ali i idemo ne sjedimo mi kuci. Ja sam vec zavrsila pedijatra,fizijatra, oftalmologa i ponedeljak strucnjaka u oblasti autizma i rane intervencije. Ja ne sjedim nit bilo koja od nas. Samo razmjenjujemo iskustva i napredke da vidimo je li to prolazi ili ne prolazi. Maja ce vec za nekoliko mjeseci znati jel ima problem ili nema pa nas moze uputiti sta sve treba raditi. Nije ivdje stvar jesmo li paranoicne ili ne i jesam li ja dobra kao defektolog logoped ili nisam.

[Miki92]

I da niko nije rekao da je kod djeteta uredan kontakt ocima. Svima je cudno i svi su rekli da ce vrijeme pokazati. Moze biti nesto moze nista bas zbog tog ubrzanog razvoja mozga koji ima skokove i regresije.

[Worried]

Ako pretražiš forum o postporođajnoj depresiji, naći ćeš dovoljno mojih postova o meni vrlo bliskoj osobi koja je videla na svojoj bebi sve one probleme koje niko drugi nije video- ni muž, niti rodbina, niti doktori. Jer problemi nisu postojali. Ali je postojala postporođajna depresija, uspešno izlečena jednom kada je konačno prepoznata.
Meni svaki vaš post, svih vas učesnica na ovoj temi, zvuči vrlo vrlo slično kao svojevremeno ta, meni bliska osoba.

Čak i ako kod vaših beba postoje nekakve realne buduće poteškoće, one mogu imati toliko razne uzroke, od oftalmoloških pa nadalje, da ja zaista ne vidim kako bi moglo biti dobro za vas i za bebe da toliko energije i snage gubite na analiziranje i najsitnijih detalja vezanih za pogled bebe.

Ali i idemo ne sjedimo mi kuci. Ja sam vec zavrsila pedijatra,fizijatra, oftalmologa i ponedeljak strucnjaka u oblasti autizma i rane intervencije. Ja ne sjedim nit bilo koja od nas. Samo razmjenjujemo iskustva i napredke da vidimo je li to prolazi ili ne prolazi. Maja ce vec za nekoliko mjeseci znati jel ima problem ili nema pa nas moze uputiti sta sve treba raditi. Nije ivdje stvar jesmo li paranoicne ili ne i jesam li ja dobra kao defektolog logoped ili nisam.

Ma uopce je glupa izjava da trebas mijenjati struku jer se bojis za svoje dijete. Nenormalno glupa. Ispada da bi onkolog onda trebao veselo gledati ukoliko mu dijete ima tumor. Naravno da se svatko boji za svoje dijete i posao je posao a privatni zivot je nesto drugo. Tema je doista otisla predaleko od pocetne. Ja cu se javiti ovdje sa svojim iskustvom kada vidimo kako se odvija dalje stanje. Pozz

[Oliveraekv]

Maja i Olivera ako zelite da dijelimo iskustva javite se na broj koji sam ostavila. Lijep pozdrav za sve. Maja javi se molim te sa svojim iskustvima.

Jel mozes opet ostaviti broj? Hvala

[Maja81]

Hej, pa vi ste se raspricale bez mene

[Maja81]

Napisala sam kilometarsku poruku , i eto ne znam iz kojeg razloga je objavljena samo prva recenica. Mame koje imate isti ili slican problem ( da tako kazem ) kao i ja, vama se obracam ( posebno Miki 92 i worried) , uz duzno postovanje svih ucesnica na forumu . Ja sam potrazila pomoc psihologa , ali kod mene nije dijagnostikovana nijedna vrsta depresije, paranoje i slicno. Prevelika briga da, opravdana ili ne , vrijeme ce pokazati. Dobila sam savet da odredim sebi vrijeme kada cu razmisljati i pricati o tome, tipa 20-tak minuta dnevno a svo ostalo vrijeme da provedem igrajuci, mazeci se odnosno radeci ono sto me cini sretnom sa mojim malenim. Jer prevelika briga moze samo pogorsati situaciju. tMi imamo 9 mj., puzemo vojnicki, placemo za mamom gdje god da krene . Voli se nositi , nema jos uvjek strah od nepoznatih ljudi ali zna da zaplace ako ga neko koga ne vidja cesto uzme i sl. Na ime se ne odaziva bas uvjek, ali u vecini slucajeva da. Prvi slogovi su tu : baaaa baaaaaa, daaaa daaaa, taaaaa.Kad smo posjetili neurologa sa 4 mj. on je rekao da se beba ( po njemu) razvija kako treba, da ima kontakt , smije se i da se autizam kao poremecaj dijagnostikuje tek nakon 2 god. Taj nedostatak kontakta ocima kada ga podignem, ili stavim ispred sebe i dalje postoji , to vidi i moj muz , video je i pedijatar i to nije nesto sto sam umislila ali oftamologa jos nismo posjetili jer je rano jos uvjek . Uvjek cu rado podijeliti svoje iskustvo i vjerujem da ce nasa decica biti zdrava i srecna i da ce se razvijati normalno. ❤️❤️❤️❤️

[Miki92]

Napisala sam kilometarsku poruku , i eto ne znam iz kojeg razloga je objavljena samo prva recenica. Mame koje imate isti ili slican problem ( da tako kazem ) kao i ja, vama se obracam ( posebno Miki 92 i worried) , uz duzno postovanje svih ucesnica na forumu . Ja sam potrazila pomoc psihologa , ali kod mene nije dijagnostikovana nijedna vrsta depresije, paranoje i slicno. Prevelika briga da, opravdana ili ne , vrijeme ce pokazati. Dobila sam savet da odredim sebi vrijeme kada cu razmisljati i pricati o tome, tipa 20-tak minuta dnevno a svo ostalo vrijeme da provedem igrajuci, mazeci se odnosno radeci ono sto me cini sretnom sa mojim malenim. Jer prevelika briga moze samo pogorsati situaciju. tMi imamo 9 mj., puzemo vojnicki, placemo za mamom gdje god da krene . Voli se nositi , nema jos uvjek strah od nepoznatih ljudi ali zna da zaplace ako ga neko koga ne vidja cesto uzme i sl. Na ime se ne odaziva bas uvjek, ali u vecini slucajeva da. Prvi slogovi su tu : baaaa baaaaaa, daaaa daaaa, taaaaa.Kad smo posjetili neurologa sa 4 mj. on je rekao da se beba ( po njemu) razvija kako treba, da ima kontakt , smije se i da se autizam kao poremecaj dijagnostikuje tek nakon 2 god. Taj nedostatak kontakta ocima kada ga podignem, ili stavim ispred sebe i dalje postoji , to vidi i moj muz , video je i pedijatar i to nije nesto sto sam umislila ali oftamologa jos nismo posjetili jer je rano jos uvjek . Uvjek cu rado podijeliti svoje iskustvo i vjerujem da ce nasa decica biti zdrava i srecna i da ce se razvijati normalno. ❤️❤️❤️❤️

Maja drago mi je da ostale stvari funkcionisu. I ne brini stvarno bolje trazi bilo kakvu obavezu nego da gledas samo to. Vjeruj mi moj stariji i dan danas nema kad ga stavim ispred sebe ili kad mu se unosim u facu. To su takva djeca. Ima 3 god ide u vrtic prica dva jezika. Sam se obuce sam jede, pije, ide u wc i pravi sendvic i kakao. Sve sam. I onda taj kontakt me ne brine. Jako je bitno da place za tobom. Ti se igraj sa njim i bice sve ok. Odgovaranje na ime i ne treba biti uvijek ali eto ja sam praktikovala da kad god ga pozovom da to bude sa razlogom ne bezveze radi testiranja. Voljela bi da nam javis svaku promjenu. Radujemo se zbog toga. Puno pozdrava za tebe i bebaca. ❤❤

[Miki92]

Jel mozes opet ostaviti broj? Hvala

+49 1520 3737 022
Whatsapp ili viber javi se ☺

[Miki92]

Maja drago mi je da ostale stvari funkcionisu. I ne brini stvarno bolje trazi bilo kakvu obavezu nego da gledas samo to. Vjeruj mi moj stariji i dan danas nema kad ga stavim ispred sebe ili kad mu se unosim u facu. To su takva djeca. Ima 3 god ide u vrtic prica dva jezika. Sam se obuce sam jede, pije, ide u wc i pravi sendvic i kakao. Sve sam. I onda taj kontakt me ne brine. Jako je bitno da place za tobom. Ti se igraj sa njim i bice sve ok. Odgovaranje na ime i ne treba biti uvijek ali eto ja sam praktikovala da kad god ga pozovom da to bude sa razlogom ne bezveze radi testiranja. Voljela bi da nam javis svaku promjenu. Radujemo se zbog toga. Puno pozdrava za tebe i bebaca. ❤❤

Ah da Maja jel tvoj mali gleda u tebe npr kad ga muz drzi ili jel gleda druge osobe kad ga ti drzis. Mom je to najveci problem sto on ne gleda druge kad ga ja drzim gleda u pod ili na stranu

[Maja81]

Ah da Maja jel tvoj mali gleda u tebe npr kad ga muz drzi ili jel gleda druge osobe kad ga ti drzis. Mom je to najveci problem sto on ne gleda druge kad ga ja drzim gleda u pod ili na stranu

Miki92 Moj maleni kad je imao 3,4 mjeseca isto je tako reagovao ,ama bas isto , on je oduvjek primjecivao osobe oko njega ali ih pogleda i skrene pogled ili spusti glavu. Znam tacno o cemu govoris , ali vjeruj mi promjenice se to. Sada ima mnogo bolju paznju, posmatra ljude oko sebe( ali ne kad su mu blizu, tad skrene pogled) kad ga bilo ko drzi place za mnom posebno kad me vidi u prostoriji.Nemoj se brinuti, vidjeces sve ce to doci na svoje . Prati li tvoj maleni igracke kada pomjeras ? Neuropedijatar je to odmah provjerio i rekao da je odlican znak sto prati igracke u svim pravcima, tada ih jos uvjek nije hvatao svjesno.

[Miki92]

Miki92 Moj maleni kad je imao 3,4 mjeseca isto je tako reagovao ,ama bas isto , on je oduvjek primjecivao osobe oko njega ali ih pogleda i skrene pogled ili spusti glavu. Znam tacno o cemu govoris , ali vjeruj mi promjenice se to. Sada ima mnogo bolju paznju, posmatra ljude oko sebe( ali ne kad su mu blizu, tad skrene pogled) kad ga bilo ko drzi place za mnom posebno kad me vidi u prostoriji.Nemoj se brinuti, vidjeces sve ce to doci na svoje . Prati li tvoj maleni igracke kada pomjeras ? Neuropedijatar je to odmah provjerio i rekao da je odlican znak sto prati igracke u svim pravcima, tada ih jos uvjek nije hvatao svjesno.

Uh to mi daje nadu. Prati igracke cak i hvata i kad mu doda u ruku on dovede u medijalnu liniju i stvlja u usta. Ali to ignoriranje osoba me bas brine. Nadam se eto da ce se promjeniti. On ne prati ni kad smo udaljeni udaljim se na metar od njeg nekad me uhvati pogledom i osmjehne se kao stidno i onda obori glavu. Drago mi je da ce se to promjeniti

[Ivana1989]

+49 1520 3737 022
Whatsapp ili viber javi se ☺

Javite se i meni ako hocete +385 097 797 7728

[Oliveraekv]

Eh da imam jos jedno pitanjce Da li i vase bebe uzrasta 7,8 meseci onako mlataraju rucicama? Moja kad je nosimo mlatara i kad je uzbudjena. I da li koce ruke i noge kad ih nosite ili presvvlacite?

[Ivana1989]

Eh da imam jos jedno pitanjce Da li i vase bebe uzrasta 7,8 meseci onako mlataraju rucicama? Moja kad je nosimo mlatara i kad je uzbudjena. I da li koce ruke i noge kad ih nosite ili presvvlacite?

Nekada zna mlatiti, ali mislim da je to normalno. Cak sam danas vidjela bebe na igralistu da tako mlate. Nekad kad se naljuti zna ukociti malo noge.