Pisala sam vec ali mi niko nije odgovorio.. Imam bebu od 3 meseca+ nedelju dana. Znam da se odojcad vec od drugog meseca fokusiraju na lica negovatelja, ali moja beba od pocetka ima problem ako sam joj preblizu. Kad sam nad njom, menjam joj pelene, stanem iznad krevetca gleda me, smeje se, pocela je sa aaaaaa, ooooo, nekad glasno cici, stavlja saku u saku i dovodi ispred lica ali ih ne posmatra, gura sake u usta, palac i dosta balavi. Prati zvecke, igracke koje pomeramo levo desno , gore dole. Cak prati nase kretanje ako smo dalje . Ali kada je uzmem u narucje i podignem u vis ona ne gleda u mene, zovem je, pevusim, ali samo gleda levo desno, bukvalno kao da izbegava moj pogled, muz je uzme i ona je okrenuta prema meni kad sam udaljena ona gleda, smesi se ali cim se primaknem oci joj idu levo, desno. Znam da bebe ne treba uporedjivati , ali mene ovo ( ne)gledanje jako brine, bukvalno ne spavam nocima. Svasta citam, na svasta pomislim. Isli smo doktoru, vid je u redu, sluh takodje. Zivim u Norveskoj i ne znam jezik pa sam sa doktorem vrlo slabo mogla da se sporazumem, zato i molim za svaku pomoc ovde. Primetila sam i da se cesto uplasi kad joj se obratim, tako da to radim oprezno i polako. Reaguje na zvukove, ne voli da je sama i jako se voli nositi, ali tada posmatra slike na zidu, knjige , plafon. To me jako , jako brine.
Molim Vas za vasa iskustva mame.