A konkretno za distoni - on je vani upitna dijagnoza (npr. u Americi je uopće nema u klasifikaciji bolesti, ide pod rubriku, ako sam dobro shvatila "biodiversity" - upravo ovo "on je takav"), i krvarenja na mozgu nisu crno na bijelo mapirana s djetetovim problemima. Nažalost ili nasreću, nisu stvari tako crno bijele. I na tvoje konkretno pitanje sam svojedobno čitala neki mislim britanski tekst da 80% djece koja su u RH obuhvaćena vježbačkim obuhvatom bi završila dobro i bez vježbanja, a oni 20% kojima je potrebno jače zbog širokog obuhvata od sustava ne dobijaju što bi trebali (to je vjer. slučaj tvog nećaka). Znam da je lako s moje strane tebi, koja si emotivno uključena, reći - otpusti - ali zapravo, nemaš druge opcije. I, na kraju, teško je sada reći tko je u pravu, a tko u krivu i što bi vježbanje u slučaju tvog nećaka napravilo, koliko postotno poboljšanje - teško je vjerojatno i stručnjaku, a kamoli nama laicima promatračima. Šaljem ti veliki zagrljaj.