Ili ćeš im ti moći plaćati podstanarstvo... opet nije isto da ne možeš. Je l bi im plaćala podstanarstvo da studiraju u istom naselju gdje živite?
 |
|||
|
|
|||
Ili ćeš im ti moći plaćati podstanarstvo... opet nije isto da ne možeš. Je l bi im plaćala podstanarstvo da studiraju u istom naselju gdje živite?
silly ja svojim kazem da ako i ne studiraju da bi trebali otici od kuce. jer moraju nauciti zivjeti cim prije.
ne znam meni je to jako bitno. no ko zna mozda za par godina kad to sve pokuca na vrata postanem ona posesivna majka koja ih drzi jos za svoje skute.
pa imamo stan, kao ulaganje za svoju buducnost, ma kakva god ona bila. nije kupljen za djecu vec za nas.Bubilo Bubich prvotno napisa
Dakle Spajka, imate mali stan negdje? Nije to isto da nemaš i ne možeš im kupiti...
Nego, ne da me mama nije pitala “opet ideš van”... prije su to bila pitanja “kad OPET ideš van, možda nekog upoznaš”(#želimdaseudaširodišmiunuke)
placanje podstavnarstva se racuna u ono sto svi pisemo "omoguciti" im skolovanje. dakle dok jos mogu uloziti u njihovo skolovanje pa da sam sigurna da mogu dalje sami. hoce li to oni iskoristiti ne znam. nadam se da hoce.
i ne znam da li bi im placala stan u istom kvartu. ali eto mogu zivjeti 15 km udaljeni od nas. to smo nekako uspjeli oraganizirati.
Posljednje uređivanje od spajalica : 15.11.2018. at 08:17
Ja sam otišla od kuće kad sam završila faks, naravno imala sam stan u koji sam mogla otići, jer podstanarstvo u to vrijeme nikome nije padalo na pamet tko nije baš morao - stanovi su bili skupi, a nije ih niti bilo i iznajmljivale su se kojekakve rupe; no moram reći da čak niti moji roditelji mene kad sam navršila 18 više nisu pitali kamo idem i kad ću doćito se stvarno ipak u većini slučajeva preraste (moji roditelji su inače bili prilično strogi oko izlazaka).
Neki na taj način ne bi djeci mogli nikada osigurati školovanje. Ja npr. da nisam mogla studirati u istom gradu i živjeti kod njih nikada ne bi išla na faks. Nikada, nema šanse. Osim da sam radila i studirala izvanredno.
Naravno da sam bila ljubomorna na svoje prijateljice kojima su roditelji kupili ili pomogli da kupe male stanove u 20-tima. Ali nije mi to nikakva velika životna drama, što sad.
I opet. Ja bih umjesto podstanarstva (ako bas ne moraju) radije im čuvala taj novac za npr. postdiplomski, dodatno obrazovanje i slično... u inozemstvu. To bi mi bilo veće ulaganje u njihovo školovanje nego da ne žive sa mnom od 18 i 22 ako smo već u istom gradu. Ulagati u male stanove ne vjerujem da ću imati priliku. He! Osim prodati svekrvinu kuću. Ali kažem opet bi to radije uložila u neku školarinu nego u stan.
Poslijediplomski studij smo i MM i ja bome zaradili sami.
Ali sad mi se ovo cini ja bih ovo ja bih ono.
Sto ce biti za par godina vidjet cemo. Mozda moji budu i dalje zivjeli s nama, a mozda odu na drugi kontinent. Znam da cemo se mi kao obitelj potruditi im max dati za skolovanje. A bome cu se pobrinuti i za svoju buducnost. Jer starost nije jeftina, sto je naglaseno vise puta.
I da se vratim na poslijediplomski. Trenutne cijene su zbilja visoke. Za dvoje moje djece je to jedan novi auto. Mislim da se mogu voziti tramvajem u mladpsti i dici si kredit za tako nesto.
uh
Uh, ja sam izvan toka. Meni je postiplomski plaćalo Ministarstvo. To je bilo davno - ostala sam radit na faksu. Starci s tim nisu imali ništa. no ja sam počela radit u ono nesretno ratno doba, pa mi je plaća bila malo više od 100 DEMa (mislim 115)
Nisam mislila na postidiplomski u Hrvatskoj. Taj sam si i ja sama platila. Što opet ne bi mogla da nisam živjela kod njih.
Ja mislim na školovanje vani. To nije vrijednost auta nego manjeg stana
Za to bi im radije izdvajala nego da pošto-poto ne žive sa mnom. Kažem, razumije ako obitelj ima već drugu nekretninu, ali ako nema, i dijete studira u istom naselju, ne bi mi bilo primarno samo da ne žive sa mnom.
Još sam samo ovo htjela komentirati... zašto na to gledaš kao “posesivnost majke”? Uopće to tako ne doživljavam... ne znam, studirao ili ne, ja ne mogu zamisliti kakvu financijsku konstrukciju treba imati mlada osoba od 18 godina da može sama živjeti i uzdržavati se? Koji posao radi i za koliko novca? (Ok, naravno ima primjera i životnih priča, al ne pričamo sad o takvima).
I kako to uče sami živjeti čim prije ako im je roditelj osigurao nekretninu u kojoj uče živjeti. Što uče živjeti? Kupovati si hranu i čistiti? Neka onda uče sve od početka sami živjeti. Odmah na ulicu s 18 pa uči živjeti
Ne želim da žive sa mnom od 18 do 23 zato da bi im pravila doručak i prala veš, i kontrolira kuda idu i što rade nego što mislim da im (kad već nemamo drugu nekretninu) novac koji bi davali negdje za stanarinu bolje uložiti u daljnje školovanje.
Naravno... tko zna što će biti... lamentiramo samo. (Kad smo već kod toga što će biti, moja srednja će otići od kuće sa 16 s putujućim cirkusom ili tako nešto
Oprosti Spajka, nisam tebe htjela napadati, ni slučajno... samo mi je zanimljiv primjer. Pa evo imam još... dakle, idu s 18 u drugu obiteljsku nekretninu i studiraju. Tko plaća režije, hranu, džeparac? Rade uz studiranje za sve te troškove ili samo za neke? Jer ako im omogucis nekretninu u kojoj žive dok studiraju i još plaćaš osnovne životne troškove, pitam opet, kako uče sami živjeti, osim onaj dio da si sami pripreme hranu i operu veš?
MM i ja smo živjeli od plaće i stipendije na poslijediplomskom, i to sasvim solidno. STEM područje, naravnoNisam mislila na postidiplomski u Hrvatskoj. Taj sam si i ja sama platila. Što opet ne bi mogla da nisam živjela kod njih.
Ja mislim na školovanje vani. To nije vrijednost auta nego manjeg stana
Za to bi im radije izdvajala nego da pošto-poto ne žive sa mnom. Kažem, razumije ako obitelj ima već drugu nekretninu, ali ako nema, i dijete studira u istom naselju, ne bi mi bilo primarno samo da ne žive sa mnom.
To kad dobiješ stipendiju
Pa dobro, nije mala stvar živjeti sam s 18 godina, sigurno da je recimo na faksu ljudima koji nisu bili iz Zgb to bilo veliko iskustvo, iako te roditelji financiraju opet se moraš brinuti sam za sebe, nekima to nije bilo ni malo lako, nisu znali ni kupiti hranu, ni pripremiti jelo, niti bilo što napraviti po kući, nisu znali s novcima itd. (ali jasno da se sve to može naučiti i kad živiš s roditeljima)
Pa jednostavno. Naucit cu ih da dobiju mjesecno xy kn od kojih ONI moraju platiti rezije. ONI moraju kupiti hranu i sve sto im treba i zele.
Dakle odgovornosti.
Evo i Mima slicno misli
Pa ne mislim da je mala stvar. Ali nekako ne mogu povezati “zgražanje” kad netko dugo živi s roditeljima, a zapravo taj netko drugi ne živi s roditeljima upravo zato jer su mu financijski to roditelji omogućili.
Opet, pričamo o 20-tima. Ne ovima iznad 35
Ne znam... ja nisam imala priliku tako “učiti živjeti”, osim da odem sama na cestu pa sve ispočetka... pa ne vidim to nužnim ni za svoju djecu. I u 20-ima sam naučila raspolagati novcem i sto mogu ili ne mogu s onim sto imam, iako sam imala krov na glavom. Hranu ne računam, jedva da sam ikad i bila doma, jela sam na drugim mjestima
Ah pa jasno, treba to moći omogućiti djeci, to je financijski jako zahtjevno. Iskreno, plaćati djeci podstanarstvo i odvojen život ako ne moraš radi života u drugom gradu, ne znam tko bi se odlučio za to.
Ja svakako znam više primjera ovih koje čekaju prazni stanovi a oni i dalje žive s mamom i tatom
Pa ja sam naučila i raspolagati novcem i kuhati doma, kod roditelja. Ali kažem što sam znala viđati kod ljudi koji se recimo na faksu sami živjeli. Ono, imaju novce u ladici i vade dok ima, i onda negdje 20. u mjesecu skuže da nema više
Je je, moj je stalno govorio da bu s 18 otišao. Kako mu se to približava, više ne spominje.
Pa to i kažem... možeš ti biti i u drugoj sobi, i 15 i 150 kilometara dalje, pa 20.tog u mjesecu reći “Mama, nemam više, daj soma kuna”.
Ja ne znam baš nikoga tko se nakon 25.-te ima gdje odseliti, ima posao, i ne želi otići, ne znam stvarno.
I opet, u ovoj situaciji da mi dijete student živi u drugoj obiteljskoj nekretnini u istom gradu (a kod mene ima sasvim dovoljno mjesta za sve, za privatnost Itd. ...) zbilja ne vidim “financijsku računicu”. Dvoje odvojene režije su sigurno skuplje nego jedne. Drugu nekretninu možeš i iznajmljivati... i dalje mislim da ja ne bih. Tj. u ovom trenutku na to tako ne gledam. Radije bih razliku u novcu potrošila na druge stvari (ne samo školovanje, putovanja...)... a oni će vrlo brzo shvatiti sto je život i kako se živi, ovako ili onako...
Ja sam na studij došla s netom navršenih 17, ali sam malo više od godine dana živjela sa sestrom dok ona nije diplomirala i vratila se doma. Imali smo veću postanarsku sobu s vl. kupaonom i upotrebom kuhinje, gazde su vikendima išli u Zagoru, radnim danom popili bismo skupa jutarnju kavu, ostalo u menzi. Ta sloboda, baratanje čekovima za vrijeme inflacije (kojeg datuma u mjesecu kupiti da do dospijeća naplate izgubi 50%vrijednosti
Ima nešto i u nama, nekima paše odugovlačiti školovanje, čekati savršen posao itd i živjeti kod roditelja, dok u isto vrijeme brat/sestra rade sve u roku i uče se odgovornosti, roditeljski dom je baza još neko vrijeme ali uplaćuju štednje i trude se biti samostalni.Pa ja sam naučila i raspolagati novcem i kuhati doma, kod roditelja. Ali kažem što sam znala viđati kod ljudi koji se recimo na faksu sami živjeli. Ono, imaju novce u ladici i vade dok ima, i onda negdje 20. u mjesecu skuže da nema više
Nije nužno baš da se mora otići iz roditeljskog doma, znam ja mnoge koji su otišli pa i se i vratili sa faksa pod skute.
BB, nije stvar samo u financijskoj racunici
nikako ne moze biti isto zivjeti kod roditelja, ma koliko se oni pravili da ih nema u istoj kuci, i da imas svoj prostor i maksimalnu privatnost (ne znam sto bi to bilo, valjda da ti ne upadaju u sobu? pitaju kad dolazis doma?) i zivjeti samostalno (s cimenom ili bez, svejedno)
stvar je u situaciji da zivis sam i snalazis se sam, da sam brines o svemu onome sto inace starci doma pobrinu (klopa, ves, sudje, plin, struja ...), osjecaj da se osamostaljujes
netko tko zaradjuje dovoljno da si moze priustiti samostalan zivot, a bira biti doma sa roditeljima - ne razumijem to. komocija, valjda?
Hvala cure, da nisam čitala ovaj topic ne bih nikad saznala da su cijene najma skočile.
Moj dragi plaća 330 eur za najam stana za koji mogu dobiti bar 500.
Idem mu brzo dignut najam.
Pa komocija, navika, nema primjedbi, tko zna ..
Opet - iskustvo samostalnog života kad si mlad je sasvim sigurno neprocjenjivo, ali mnogi od nas su se za dosta toga samostalno brinuli i živeći s roditeljima.
Emily zadnjih par postova smo pričali o studentima od 18 godina, ne onima koji već rade...
Ja se više ni ne sjećam što sam sve radila, ali sigurno mi se nisu starci za sve brinuli... pogotovo klopa i veš. Kažem, mi smo se stvarno rijetko viđali... nije me mama dočekivala s ruckom.
Nisam istina svaki mjesec plaćala rezije, ali sam uložila dosta novca za sanaciju nečega u stanu sto oni nisu imali. Slala sam novce baki i djedu koji nisu imali dovoljno. Ono... nije svako življenje s roditeljima “dođem doma i gledam serije”.
Nikako ne umanjujem sve životne škole onih koji s 18 dođu iz drugog grada... ali ne mislim da svatko s 18 mora otići iz roditeljskog doma ako ne mora. Tko kaže da mu moraš prati veš ako ga želiš naučiti da sam pere. Uostalom, ne nose li svi studenti prljavi veš vikendom mami doma u torbama?
Je l si netko moze ili ne moze priustiti samostalan zivot, je pitanje ocekivanja. Nista nisam dobila, osim minimuma za studij. Voljela bih da je bilo drugacije, ali ne bih to mijenjala za zivot s roditeljima u punoljetnosti.
Kad bih ja opisivala svoje iskustvo, ispalo bi prepateticno. Sjetila sam se Trilogije Agote Kristof
Ok, evo me, komotna
Ali svojoj djeci isto radije priželjkujem tu komociju nego čeličenje
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 15.11.2018. at 11:29
Pa točno, možemo svi djecu izbaciti iz kuće sa 18, sa minimumom sredstava. Ali hoćemo li, paa - nećemo.
Mnogi moji prijatelji i kolege su recimo '91 ostali bez sredstava za studiranje, e TO je bio pravi izazov zar ne, i ujedno nešto što sasvim sigurno ne bismo poželjeli svojoj djeci.
Kod nas, otkad je punoljetan, to je postalo tabu tema.
moj je na 13. pa smo slobodni jos govoriti o odlasku s koferom koji cu ja kupiti i psom koji ce dobiti u trenu kad se iseli
Nastavno na odlaske iz roditeljskog doma, moja maturantica se vratila iz jedne skandinavske zemlje, bili su tjedan dana na učeničkoj razmjeni.
Na jednom satu imali su prezentaciju usporedbe između njih i nas, među ostalim,prezentiran je podatak da je prosječna dob odlaska od kuće kod njih 21 godina, a u Hrvatskoj 31,9.
Prosjek razvoda u Hrvatskoj je 35%, a kod njih 56%.
Posljednje uređivanje od pepi : 15.11.2018. at 11:56
spajalica je piknula upravo u ono o čemu sam ja pričala-osamostaljivanje, učenje odgovornosti,..
ja sam iz te vrće s tim da sam bila još prije u đačkom domu 2 godine (3. i 4. razred, spletom okolnosti). Ne mogu ni pojmiti da sam živjela nakon srednje škole s roditeljima, ni pojmit, a život u stud.domu je jedno neprocjenjivo iskustvo, nešto za što ne bih htjela da moja djeca ostanu uskraćena. Samo smo o svemu vodili računa. I ne BB robu smo znali prati i na ruke i u vešeraju u domu, naravno nekad smo je i nosili doma na pranje. Dosta rano smo počeli s nekim poslićima, meni je bilo nezamislivo da me moji roditelji financiraju do kraja studija s obzirom da su bili u nezgodnoj situaciji (izbjeglice, poratno doba). Mogao mi je bilo tko doći u bilo koje doba , mogli su se radit tulumi (što doma u svojoj sobi zasigurno nije moguće).
ne trebam ni reći da smo bili većinom jako odogvorni i u roku završavali fakultete jer si finanicjski nismo mogli priuštit duže studiranje a i dom se gubi ako padnu ocjene
ovako isto razmišljam. X
E baš to. ok ako su u domu ne plaćaju režije,al plaćaju stanarinu i hranu.
Ja sam na studij došla s netom navršenih 17, ali sam malo više od godine dana živjela sa sestrom dok ona nije diplomirala i vratila se doma. Imali smo veću postanarsku sobu s vl. kupaonom i upotrebom kuhinje, gazde su vikendima išli u Zagoru, radnim danom popili bismo skupa jutarnju kavu, ostalo u menzi. Ta sloboda, baratanje čekovima za vrijeme inflacije (kojeg datuma u mjesecu kupiti da do dospijeća naplate izgubi 50%vrijednosti
E da ginekolozi, zubari, traženje stipendija..
ni ja, mislim da je čista komocija.
Ne kužim zašto se neke od vas boje izazova s kojima bi se naša djeca mogla suočit, to je život, učenje života, uvijek ima svega.
BB, super mi je kako si ti iskrena i outaš seznam da se nećeš ljutit al i meni to ostajanje doma sa starcima do 30-te i kasnije vuče na komociju itekako. Uvijek ali uvijek ima načina, ako ih želimo naći, ako ne, nađemo već neki izgovor
Kod nas, otkad je punoljetan, to je postalo tabu tema.imam osjećaj da je sa sinovima ovo još češći slučaj nego s curama. Bolje da šutim imam i ja jednog zasad još malenog doma. Da ne skočim samoj sebi u usta
Kako je krenulo dočekat ćemo penziju na ovom forumu, pa ćemo onda vidjeti tko je izbacio ptiće iz gnijezda sa 18
kad sam pocela raditi tri kolegice su imale odraslu djecu. nista posebno mladju od mene. jedan je studirao i bio je doma, a druga dva su radila i isto doma. ova dvojica nisu nista davala doma jer eto siroti tek su se domogli svojih novaca. pa siroti, pa ovo pa ono. nisam nikako shvacala tu empatiju.
ja sam im govorila nek im uzmu dio novaca za stanarinu. ne mora to biti ko zna kakva lova, pa ako im bas ne treba nek im stavljaju sastrane.
promijenlia sam radno mjesto. jedan je ostao doma i jos se ozenio i dobio djecu. svi su zajedno.
za drugog ne znam. treci nakon faksa se ozenio i otisao od doma.
hocu reci sve je relativno, no meni nije bilo jasno zasto im ne uzmu lovu, koju oni zaradjuju. eto kako BB nije jasno kako bi ja svoje van kuce.
Posljednje uređivanje od spajalica : 15.11.2018. at 12:17
naravno, i moj će isto imat psa čim se odseli. i ne samo ovaj najstariji, nego i najmlađi.moj je na 13. pa smo slobodni jos govoriti o odlasku s koferom koji cu ja kupiti i psom koji ce dobiti u trenu kad se iseli
Meni je jako teško zapravo komentirati na ovoj temi. Od kuće sam otišla zbog rata, sa 16. Nakon toga, zivjela sam s roditeljima još 2 godine (1+1, nije bilo u komadu) i mogu reći da mi nije godilo. Bilo mi je jako čudno.
MM je završio faks i vratio se kući, pa sam mu se ja uselila. Ne živimo skupa u istom stanu s njegovim roditeljima, ali živimo u istoj kući. Meni je i to naporno, i nakon 20 godina...
Ja bih voljela da mi se djeca odsele od kuće čim odrastu. Meni je to normala. Mislim da ovog najstarijeg mogu trpiti još koju godinu, 5 max. A onda živi bili pa vidili kako ćemo ga se riješiti.
Eh, ima svega... Ja se nisam ugledala na svoje roditelje, ali jesam na njihove. Još mi se mama rugala kako na faksu zbrajam svaki potrošeni novčić (kao njezin tata) ali to mi je pomoglo da se snađem, jer doma nisam imala priliku. Nikad nisam imala džeparac, tako da sam u srednjoj školi odmaaaa uvrebala prvu praksu i sezonski posao, da se dočepam svojih para.Pa ja sam naučila i raspolagati novcem i kuhati doma, kod roditelja. Ali kažem što sam znala viđati kod ljudi koji se recimo na faksu sami živjeli. Ono, imaju novce u ladici i vade dok ima, i onda negdje 20. u mjesecu skuže da nema više
To je batina s dva kraja. Nekome treba objašnjavati, netko to zna spontano, a nekome baš ništ ne pomaže.
Ja bih isto voljela da se moji osamostale. Kako će ići - ne znam. Skupo sam plaćala svoju samostalnost tijekom mladosti, jer da sam uštedjela svu lovu koju sam dala za podstanarstvo, imala bih danas bar još jednu vikendicu, ako ne i ozbiljniju kuću ili stan. Ali eto - nije mi tako pao grah. S godinama se čovjek ipak navikne, a na kraju se nađe okružen nekretninama i grobnim mjestima, a više mu većina toga uopće ne treba.
moj ce imati psa, a sestra mu ce imati 4 psa i macku
duplic
Posljednje uređivanje od emily : 15.11.2018. at 12:43
Pa ja znam neke koji su tako živjeli kod mame i tate do 30-tih iako su radili i kad su kupovali vlastitu nekretninu imali su 30 tis eura pologa. (Ok, ne ja
I moja mama je uvijek govorila čuvajte sebi, mi rezije još možemo plaćati. Imala je stav, Putujte, vidite nešto, što ja nikad nisam i nikad neću, kad ćete ako necete sad...
Ja sam počela raditi s 23 i dugo godina imala placu 4000 kn. S nula kuna ušteđevine i pologa za kredit nisam imala u to vrijeme. Skupi stanovi, visoke kamate. Mogla sam u podstanarstvo s nepoznatom osobom. Ili sama? Ne znam, ne sjećam se je li bilo dovoljno za život da idem sama u podstanare...
Pa sam ja bila komotna i od te 4000 kn pomaga obitelj, putovala, platila postdiplomski, vozački, kupila prvi auto (rabljeni, ne skupi na kredit) i štedjela.
I ako ću imati kuću i moje dijete u njoj sobu na katu ili potkrovlju... i ono s 23 godine imati 4000 kn placu, ja bi radije da ih troši na nešto drugo nego na podstanarstvo ako ne mora.
I ja sam radila tulume doma, svake godine, do 30.tog rođendana. Svaki ročkas do jutra. Po 30 bi nas bilo. Mama i tata su otišli spavati kod tete svaki put i mi smo tulumarili kad smo htjeli. Ok, nije to bilo svaki vikend, ali vani je ionako bilo zabavnije nego doma, nismo tulumarili doma ni kod onih koji su živjeli sami. Ok, ovo je malo vird, slaviš 30-ti ročkas a mama i tata odu spavati kod tete, ali bolje išta nego ništa
Ovako je nekako bilo kod mene. I nisam bila zakinuta za osamostaljivanje, cim sam se odselila, znala sam biti samostalna.Pa ja znam neke koji su tako živjeli kod mame i tate do 30-tih iako su radili i kad su kupovali vlastitu nekretninu imali su 30 tis eura pologa. (Ok, ne ja
.
Ne znam sto da odeckujem od djece, jos su mali... jedino sto ne zelim je da mi dovode svoju djecu i zene da zive kod mene - za to nema mjesta.
moja prva plaća je bila koma 2.800kn 2001.-2002., bila podstanar (jer nije dolazilo u obzir da živim u stanu s roditeljima nakon stud.doma), plaćala najam, za postdiplomski se svojski potrudila da dobijem stipendiju jer druge nije bilo (samo su me knjige koštale), vozački također sama platila na 150 rata (to mi je bilo jedno od prvih ulaganja), jedino auto nisam kupila nego vozila neki stari razdrmani od dečka. Godinu dana na takvoj plaći, skromno se živjelo ali je išlo malo po malo.
BB ja sam mislila na spontane posjete u svakojako doba noći
Pa koliko je bio najam?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom