kupnja stana za djecu ili štednja u nekretninama

[Bubilo Bubich]

Ova tema me je zela danas... ali evo cijeli dan razmišljam o svojim prijateljima i poznanicima i zbilja ne mogu ništa zaključiti da je netko “životno” više ili manje “uspješan” jer je radio dok je studirao, jer je bio podstanar, živio u domu, sa starcima... ono, potpuno razumijem kako se razlikovao život onih koji su za vrijeme studija živjeli sa starcima ili ne, i koji su ozbiljno radili za vrijeme faksa ili ne...

Štoviše baš sam se sjetila kućnog prijatelja, Lilina noćna mora ... s 35 živi još sa starcima, završio fini faks s kojim se fino zarađuje... on i radi, malo putuje, puno izlazi, ali i većinu vikenda prespava jer se oporavlja od vikenda, ni brige, ni pameti, ni kučeta, ni mačeta... danas, 12 godina kasnije on je uspješan menadžer, jako fina dvoznamenkasta placa, sagradio je kuću, ima troje djece i dva fina auta.

Ne znam sto zaključiti, al ne zaključujem ništa loše . I njegove rane tridesete nemaju veze s njegovim kasnim četrdesetima . Ako njegovi starci njega nisu tada željeli izbaciti iz kuće, zašto je važno kako on živi svoj život...

[Bubilo Bubich]

Lili je samo nepopravljiv optimist .

[Lili75]

Ajd drago mi je da je Mima skužila da se nisam imala namjeru postavit superiorno, žao mi je ako je tako zvučalo.Zaista.
Nisam mislila ništa loše s tim da je netko sporiji tip netko energičniji.Uostalom moj muž je upravo taj “sporiji“ tip pa sma ga odabrala za partnera

Ja samo nastojim u svemu naći nešto dobro, nešto pozitivno.

Čoksa moj život je bio sve samo ne ravna crta, puno teškoga je bilo al ne bih sad to razvlačila.
Jedni kažu mi ne želimo da naša djeca idu težim putem, osigurat ćemo im ovo ono, ja samo želim reći da i teži put (što je uopće kome teško je relativno) ima svojih prednosti kao i sve u životu. Ne treba u životu zazirat od izazova, prepreka...

Ne znam jesam li jasnija

[Mima]

Pa jest, bila je ovdje jedna legendarna forumašica koja se pitala treba li djecu slabo obući pa ih vući po blatu i kiši ..

Ja bih rekla :dao Bog našoj (ili vašoj) djeci život bez prepreka i teškog puta.

Inače, kad JA razmišljam o SVOJIM prijateljima i poznanicima definitivno mogu zaključiti da je najbolje onima kojima su roditelji dali dobar poticaj, zaleđe, start i koje su dobro pogurnuli; bolje rečeno koji su već obiteljski pripadali jednoj povlaštenoj kasti.
To je tkao definitivno u Hrvatskoj, a čini mi se da nije drugačije niti po bijelom svijetu.

[Lili75]

Pisale smo istodobno.
Bubi hvala, to je istina,ja valjda da padam u provaliju, misila bi nekim čudom da će se stvoriti mreža ispod il će me zgrabit neki zgodan padobranac odozgo

S obzirom na ovo današnje vrijeme teškog pesimizma i kritike, ja se ne želim odreć svog pinky pogelda na svijet, a bome ne znam i kako bi to izvela, to je dio mene.

Tema fana na je mraaak

BB super ti je taj sused ipak završio

[Lili75]

Pa jest, bila je ovdje jedna legendarna forumašica koja se pitala treba li djecu slabo obući pa ih vući po blatu i kiši ..

Ja bih rekla :dao Bog našoj (ili vašoj) djeci život bez prepreka i teškog puta.

Inače, kad JA razmišljam o SVOJIM prijateljima i poznanicima definitivno mogu zaključiti da je najbolje onima kojima su roditelji dali dobar poticaj, zaleđe, start i koje su dobro pogurnuli; bolje rečeno koji su već obiteljski pripadali jednoj povlaštenoj kasti.
To je tkao definitivno u Hrvatskoj, a čini mi se da nije drugačije niti po bijelom svijetu.

Mima moguće da je to istina u RH, al ja mislim da je najveće bogatstvo koje ti roditelj može dati da te nauči životu, pravom životu i kako se s njim nosit jer tamo neki stan ili auto neće ništa značit kad mlad čovjek zatrokira u posl.okruženju nenaviknut/neotporan na život i moguće nedaće/izazove koje nosi.

Odoh ja u filozofije, bit će previše sam romantična.

Nisam nikad težila nikkavom startu u životu da mi ga netko osigura, ja ću zdrava, mlada, svojim rukama, radom, znanjem i trudom. Da je lakše je lakše je, al kažem.ja o tome nisam ni razmišljala.

[čokolada]

Lili, samo raspravljamo, ne zamjeramo . Sve ima svoje prednosti, i težak i lagan put, i na kraju većina bude zadovoljna životom osim u nekim ekstremnim slučajevima teških promašaja (kao što su gotovo svi zadovoljni u svojoj srednjoj školi iako im nije možda bila 1. izbor).
Meni je i taj mali Milić super kako mu se sve fino posložilo u životu, neka je, samo da tata ne drži mise o tome kako bi i što trebalo . A super mi je novinar, duhovit i zanimljiv.

[Mima]

Nisam primijetila da ovi s dobrim zaleđem trokiraju u poslovnom životu, dapače.

[Lili75]

Sad sam baš radoznala za tu forumašicu koja bi vukla djecu po blatu i kiši ili je to bila ironija?

[Lili75]

Mima ti si pljunuta moj muž.

On je uvijek primjećivao kkao je lakše onima koji imaju zaleđe/poticaj ne kreću od nule. A ja njemu:A šta tebi fali? Pa ništa al njima je bilo lakše,rado bi da je tako i meni netko nešto osigurao.

Ja njemu: šta te briga živi svoj život .
Ja ni ne primjećujem takve stvaro a kamoli da zavidim ikome.
Dao Bog da mogu svi sve.

Čoksa slažem se licemjeran je Milić ispao s ovakvim izjavama, niaam uopće znača za sina i ostalo.Stoga mu je bolje ne davat izjave na tu temu

[Bubilo Bubich]

Mima, kažeš “najbolje je onima sa zaleđem”... al tu pričamo o materijalnim stvarima, je li tako?
Ok, nećemo se lagati i reći da je svejedno jesi li čistačica ili direktor, “bitno je tko je koliko zadovoljan i zna uživati u životu”... ali ja sam ovu temu više shvatila u nematerijalnom smislu... što ti raniji ili kasniji odlazak od kuće daje u životu općenito, kako ćeš se odnositi prema životu, kako ćeš ga živjeti, a ne samo što ćeš i koliko imati... (#nisamčitalabučevićišimlešusamokažem )

To mi je za djecu važnije, “kakvi će biti u glavi”. A za to mislim da mjesto na kojem živiš s 18-25-35 nije uopće među najbitnijim varijablama. Odnosno, čini mi se da oni koji jako pozitivno gledaju na rani odlazak od kuće da mu daju nepotrebno velik značaj za budućnost te osobe.

Ti Lili zbilja misliš da bi ti bila drugačija ti da si otišla od kuce s 28? Da, tih 10 godina ne bi živjela istim načinom života, a je li to baš ono što te u značajnoj mjeri oblikovalo kao osobu?

Kad čitam casinu priču, tu vidim ono nešto teško u životu što te oblikuje. Ali neke “srednje priče” i financijski potpomognuta samostalnost mi se ne čine nečim tako presudnim za osobnost.

[Jelena]

U Njemackoj se valjda zadnjih 20 godina diskutira zasto mladi ostaju kod roditelja. Evo ovdje ima karta udjela odraslih 25 do 29 godina koji zive s roditeljima:
http://m.spiegel.de/panorama/gesells...a-1165435.html

(nema veze sto je na njem., samo pogledajte kartu i tablicu ispod s udjelom odrasle djece kod roditelja)

Muska djeca puno dulje. Za rekordne opcine muskih je preko 50% kod roditelja. Zena je upola toliko.

Prosjecno Bavarska uvjerljivo vodi i neke opcine u Thueringenu. Trenutno je jug Njemacke puno bogatiji od sjevera, a djeca se puno ranije osamostaljuju na sjeveru.

Nije to nikakva balkanska ekskluziva, niti je neimastina glavni razlog. Kod nekog mozda je. Ali vecinom to nije presudno, odnosno postoji vec neka varijanta.

[Mima]

A kako da shvatim temu o tome treba li djetetu kupiti stan nego u materijalnom smislu ?!

Pa ovdje ljudi brinu hoće li im djeca biti 'nesposobna' ako ne prođu teški put, i ako dobiju preveliku potporu od roditelja, a sve to u zemlji gdje najbolje žive (materijalno, ali ne samo materijalno - imaju najbolje šanse za uspjeh u poslu/karijeri, za napredovanje, njihova djeca su u ovom suludom vremenu najbolje osigurana) oni koji su dobro umreženi/imaju zaleđe/pedigre/dobre veze. To ja konstatiram, ne znači da zavidim.

(kao ovaj Milić junior naprimjer)

[Lili75]

Bučević Šimleša

Kad me pitaš Bubi, mogu ti reči 150% da ja ne bi živjela istim.načinom života tih 10 godina a oblikovalo me jako to rano ostamostaljivanje, posebno jer u našoj eri nije još bilo mobitela pa nisam mogla zvrcnut mamu i tatu kad mi nešto zašteka ili trebam pomoć, samo i ako ih ulovim na fiksni s govornice. al to ima i prednosti jer se mene ne moće uvijek dobit hehe

Vjerojatno neke glavne crte osobnosti bi bile iste, al ona snalažljivost i spretnost koju je spominjala Nano se imala prilike razvijati tijekom stud.godina kad si sam u nepoznatom gradu s nepoznatim ljudima.

Al ja bi uvenula da sam se vratila roditeljima nakon toliko vremena jer neopisivo puno volim svoju slobodu i da nakon odvojenog života opet dođem pod rodit.krov, meni je to bilo ono nezamislivo.
Da me se pita jesi gladna, jel ti hladno, da ih probudim kad noću dolazim izvanka (u stanu su,nije kuća).. ono ja sam to sve bila prerasla a njima sam uvijek njihovo dijete. I danas me mama s 40+god zove i pita jesam gladna i sl.stvari. sve je to dobra namjera al ono...

[čokolada]

Temeljem neznanstvenog promatranja okoline rekla bih da nije presudno s koliko godina odlaziš od kuće, nego prvenstveno koliko su ti roditelji imali zdrav i inteligentan pogled na život.

[Lili75]

Pa čoksa naravno da je i to.

[Jelena]

Nastavno na moj prethodni post, ispada da je siromasniji dio zemlje kod onih koji se ranije osamostaljuju. A ja znam bas puno sjevernjaka koji su preselili na jug na bolja radna mjesta.

Isto tako ta najbogatija Bavarska ima mislim najvise praznika.

Hocu reci, tesko je pausalno donositi zakljucke.

[kli_kli]

A i koliko sam uspes razviti zdrav pogled na zivot, kad vec jednom izadjes, ili pobegnes :D, iz roditeljskog doma
Kad gledam svojih 4 dece, svi su razliciti, s***acemo ih sigurno na posve razlicite nacine. Ali i ako ih puno zeznemo, ipak ce te individualne razlike uticati na to kako ce se snaci sami s svojim zivotima u odrasloj dobi. Nadam se najboljem!

[kli_kli]

Opet, nesto materijalne (i ine) podrske nece im biti na odmet

[čokolada]

A kako da shvatim temu o tome treba li djetetu kupiti stan nego u materijalnom smislu ?!

Pa ovdje ljudi brinu hoće li im djeca biti 'nesposobna' ako ne prođu teški put, i ako dobiju preveliku potporu od roditelja, a sve to u zemlji gdje najbolje žive (materijalno, ali ne samo materijalno - imaju najbolje šanse za uspjeh u poslu/karijeri, za napredovanje, njihova djeca su u ovom suludom vremenu najbolje osigurana) oni koji su dobro umreženi/imaju zaleđe/pedigre/dobre veze. To ja konstatiram, ne znači da zavidim.

(kao ovaj Milić junior naprimjer)

Moj bi ti tata, temeljem bogatog životnog iskustva i hrpe nevjerojatno tragičnih i nevjerojatno sretnih okolnosti koje su ga oblikovale, rekao da je umreženost najvažniji faktor i ogledalo inteligencije .

[kli_kli]

Ja bih se slozila s tatom. Bila previse puta u (ne)prilici da ne mogu da budem integrisana u ni jednu vrstu mreze iz diskriminatornih razloga.

[Bubilo Bubich]

Pa razumijem Lili, ali ni ja tih 10 godina razlike ne znam da sam imala puno različitiji odnos s roditeljima... pa nitko me nije pitao ništa nikad... danas kad razmišljam o tome uopće se ne sjećam baš nikakvih nesloboda, od faksa sam radila sto i kad sam htjela, ne sjećam se nikakve situacije u kojoj ja njih zovem da mi uskacu i pomognu. Nije mala stvar sto nisam plaćala rezije i stanarinu, ali u bilo kojem drugom smislu oni nisu meni bili nikakva “omča”.

Npr. ponedjeljkom smo na nekoj godini faksa imali predavanja 8-10, pa 12-14, pa 18-20... ja nikada ponedjeljkom nisam išla doma jer mi je tramvajem bilo predaleko da se vraćam, a htjela sam ići na sva tri predavanja... u međuvremenu smo visili u menzi, i NSB-u, i onda još poslije predavanja na neku tribinu ili u Močvaru i dođem doma u 4 ujutro. A otišla sam cca 20 sati ranije. I niko me ništa nije pitao niti sam morala zvati i javljati se... njima je bilo normalno da mi nekad zaružimo... isto sam živjela u stanu, ali naučiš ulaziti tiho ... ili recimo odem s curama na neki put, na more... nisam zvala starce svaki dan i javljala se... kad se sjetiš... češće me danas ubija s tim viberom nego tada.

[Bubilo Bubich]

Slažem se Mima, sve to stoji. Ali ima i puno takvih kojima jako fali zdravog i inteligentnog pogleda na život. Ne zavidim, samo konstatiram.

[Bubilo Bubich]

O čovječe hoću li išta danas korisno napraviti osim ostaviti trag na ovoj temi?

[Lili75]

Bb isto sa mnom.samo tu tipkam,ajd i odmaram jer sam na bo.odmor mi koristi.

Joj moji bi mene puno više ispitivali, brinuli se, di sam šta sam, jesam li gladna cijeli dan na nogama....ovako bolje im je da nisu znali mirni oni, zadovoljna ja.

[Lili75]

A primjer za pomoć; ono mama jel mi možete poslat autobusom moj karton u Zg našla sam si zubara/ginekologa i sl da se prebacim?koji bus, sat, peron?

Ili ono kad želiš razgovarat s mamom jer ti je upravo nesmotreno blesava dr.u Vinogradskoj rekla da imaš strašne probleme s venama u 21.god (genetika) i da ćeš maltene odapet ako ih ne operiraš u roku keks? Full me isprepadala a mene nije lako prepast.Ja sam oduvijek obožavala razgovore s mamom, to volim i danas, često se čujemo,al svatko pod svojim krovom

Na temu vena, operirala sam ih al s 35 godinica.Odapela u međuvremenu nisam. “samo“ trombovi u trudnoćama.

[Lili75]

A i koliko sam uspes razviti zdrav pogled na zivot, kad vec jednom izadjes, ili pobegnes :D, iz roditeljskog doma
Kad gledam svojih 4 dece, svi su razliciti, s***acemo ih sigurno na posve razlicite nacine. Ali i ako ih puno zeznemo, ipak ce te individualne razlike uticati na to kako ce se snaci sami s svojim zivotima u odrasloj dobi. Nadam se najboljem!

Kli kli baš si me nasmijala.

Ja se sutra ujutro skidam s moba i teme jer kad me povuče ne prestajem tipkat

[flopica]

Lili je samo nepopravljiv optimist .

X
e a nije da nema i onih kojima je sve teško i ne mogu, ne stižu
ne mogu na plažu s jednim djetetom jer to horor
ne mogu raditi za vrijeme faksa jer je njihov faks zahtjevan
ne mogu očistiti stan cijeli vikend jer ne mogu
ne mogu stići skuhati jer rade
nastavi niz
onda su oni koji mogu nabrijani i iritantni
to mi nije u redu
ako oni ne mogu/ne žele, to je njihovo pravo i ok.
ali dopusti da ovi drugi mogu
ne zato jer je njihov faks lakši/djeca lako odgojiva/posao nezahtjevan, itd. itd.
nego zato što im je sve to važno.

apropos teme
mislim da sam djeci dužna pružiti mogućnost školovanja
kupovanje stanova/gradnja kuća i planiranje njihove budućnosti na taj način mi je van pameti
nikad za to ne bih dala novce
za obrazovanje, usavršavanje, putovanje u svrhu edukacije, to da
do neke dobi, razumije se, ne baš do 30.te
i nemam ništa protiv da se odsele i osamostale nakon srednje škole
neka rašire krila i idu, to je prirodan slijed

[Tashunica]

Npr. ponedjeljkom smo na nekoj godini faksa imali predavanja 8-10, pa 12-14, pa 18-20... ja nikada ponedjeljkom nisam išla doma jer mi je tramvajem bilo predaleko da se vraćam, a htjela sam ići na sva tri predavanja... u međuvremenu smo visili u menzi, i NSB-u, i onda još poslije predavanja na neku tribinu ili u Močvaru i dođem doma u 4 ujutro. A otišla sam cca 20 sati ranije. I niko me ništa nije pitao niti sam morala zvati i javljati se... njima je bilo normalno da mi nekad zaružimo... isto sam živjela u stanu, ali naučiš ulaziti tiho ... ili recimo odem s curama na neki put, na more... nisam zvala starce svaki dan i javljala se... kad se sjetiš... češće me danas ubija s tim viberom nego tada.

Na ovo sam mislila kad sam napisala da moja ne kaska ništa za mnom koja sam otišla rano iz roditeljskog doma.
ona ima ovaj način predavanja svaki dan osim petkom, a onda obično radi.
izlazi kad hoće, gdje hoće, kako hoće, a i vraća se doma isto tako, ne kad joj ja kažem.
istina, ne mora se brinuti oko troškova života, više volim da ono što zaradi potroši na putovanja,
ali isto tako nema neograničena sredstva za svoje potrebe i mora gledati kako će potrošiti s onim s čim raspolaže.

[Lili75]

Aaaa Flopice hvalaaaa

[sasa]

Pa ovdje se prica o bezbroj modela zivota za vrijeme studija, a ispada kao da su samo dva. Il zivis sa starcima ili ne zivis. Jedno je zivjeti u studentskom domu, imati financijsku potporu od roditelja i faks koji tolerira redovne poslove sa strane i stvarno vjerujem da vecina mladih od takvog zivotnog stila moze samo profitirati. No npr ja sam upisala faks 2002., moje selo nije imalo pravo na dom jer smo preblizu Zagrebu- javnim prijevozom dva sata. Ja sam zivjela u kucici u vrazjoj materi, bez tople vode i frizidera. Zime su bile fakat ocajne. Faks je uzasno zahtjevan, pogotovo prve tri godine. Ucila sam dvoznamenkasti broj sati dnevno. Jos su tu predavanja, vjezbe. Do faksa mi je trebalo sat vremena. Radila sam kad sam mogla. Odmarala nisam. Imala sam stipendiju. To je bilo 1000 kn mjesecno. Jela sam ocajno. Mislim definitivno ne bih voljela da mi se djeca tako celice. Poslije 3. godine bilo je lakse, radila sam redovito kao konobar, a onda sam se i dobro udala i ukoracila u zivot s centralnim. Mislim sigurno me oblikovalo to iskustvo, mislim da sam vec i pisala o tome na onoj slicnoj temi. I tako mi je bilo jer nije moglo drugacije i i dalje se smatram privilegiranom jer u hrpi zemalja ne bi takva sirotinja ni dosla do medicine, ali ne mislim da je takva muka potrebna da bi se bio snalazljiv, uspjesan, suosjecajan ili sto ja znam sto. Sto se naslova teme tice, stanove ne mislim djeci kupovati, ali mislim uloziti i ulazem novac u njihova skolovanja. Koja ce ih pretpostavljam, nadam se ( a malo i bojim) rano osamostaliti i odvesti van doma.

[Trina]

Bojim se i pitati-što s onima koji neće studirati?
Malo mi je ton ove teme otišao u odbojnom pravcu-ono kaj ono, kužiš, moraš ovak moraš onak, ja najbolja, ništa drugo ne valja.....
Ima djece koja ne žele studirati. Ima onih koji oće studirati ali ocjene im nisu ni približne za nekakvu stipendiju, što su oni, za baciti? Ima onih koji pokušavaju godinama završiti faks pa odustanu, te ne spominjete. Ima i onih koji žive s materom i ocem do 40-e jer nema posla. Malo mi zvučite čudno, kao da živimo u nekom drugom svijetu, opet smo se digli na neke neviđene nivoe, da ne kažem nepostojeće, idealne...

[Tashunica]

Bojim se i pitati-što s onima koji neće studirati?
Malo mi je ton ove teme otišao u odbojnom pravcu-ono kaj ono, kužiš, moraš ovak moraš onak, ja najbolja, ništa drugo ne valja.....
Ima djece koja ne žele studirati. Ima onih koji oće studirati ali ocjene im nisu ni približne za nekakvu stipendiju, što su oni, za baciti? Ima onih koji pokušavaju godinama završiti faks pa odustanu, te ne spominjete. Ima i onih koji žive s materom i ocem do 40-e jer nema posla. Malo mi zvučite čudno, kao da živimo u nekom drugom svijetu, opet smo se digli na neke neviđene nivoe, da ne kažem nepostojeće, idealne...

ma joj trina kako ne pa pričalo se o odlasku od kuće sa 18 nakon srednje i zaključak je bio da ne bi imali od čega živjeti.
više je bazirano na studiju, jer većina onih koji tako mladi odlaze od kuće idu studirati.
a što se tiče propalog studenta i tu imam primjer - sebe
pred diplomom više, zatelebala se toliko da ni danas još uvijek ne razmišljam o završetku.

[Trina]

ma joj trina kako ne pa pričalo se o odlasku od kuće sa 18 nakon srednje i zaključak je bio da ne bi imali od čega živjeti.
više je bazirano na studiju, jer većina onih koji tako mladi odlaze od kuće idu studirati.
a što se tiče propalog studenta i tu imam primjer - sebe
pred diplomom više, zatelebala se toliko da ni danas još uvijek ne razmišljam o završetku.

je ali ton teme na zadnje dvi stranice mi je baš nekako ružnjikav ali to sam samo ja, ne zamjerite. I ja i brat smo propali studenti, moja mater je baš ponosna žena. A mi smo i dokaz da možeš ti imati tristo planova sa svojom djecom, a oni na kraju mogu ispasti klošari ko nas dvoje, ja odustala par ispita prije kraja a brat je odustao i "studirao" još nekoliko godina dok mater nije shvatila da je izbačen sa faksa. Ah te divne godine kad ti mozak kaska dvadesetak metara za tijelom. Zato ja od svojih ne očekujem ništa osim da budu sretni i zdravi. I da budu sretni i zdravi malo dalje od mene

[čokolada]

Trina, nakon toliko godina na forumu razumiješ valjda da smo mi ovdje intelektualna HR elita čija su sva djeca odlikaši u gimnazijama i primjerenim zahtjevnim fakultetima. Oni drugi u sramoti šute i pišu na receptima i servisnom kutku

[spajalica]

E bas to Trina. Zelim biti tu za svoju djecu zdrava i sretna, a ne slomlje a a oni u kvadratima koji im definitivno za familiju dovoljni biti nece.
Bilo sa skolom ili sa svojim sposobnostima nek si grade zivot.
Sad jos fali ona ja unuke cuvat necu jer ni meni niko cuvao djecu nije

[Tanči]

Pa ovdje se prica o bezbroj modela zivota za vrijeme studija, a ispada kao da su samo dva. Il zivis sa starcima ili ne zivis. Jedno je zivjeti u studentskom domu, imati financijsku potporu od roditelja i faks koji tolerira redovne poslove sa strane i stvarno vjerujem da vecina mladih od takvog zivotnog stila moze samo profitirati. No npr ja sam upisala faks 2002., moje selo nije imalo pravo na dom jer smo preblizu Zagrebu- javnim prijevozom dva sata. Ja sam zivjela u kucici u vrazjoj materi, bez tople vode i frizidera. Zime su bile fakat ocajne. Faks je uzasno zahtjevan, pogotovo prve tri godine. Ucila sam dvoznamenkasti broj sati dnevno. Jos su tu predavanja, vjezbe. Do faksa mi je trebalo sat vremena. Radila sam kad sam mogla. Odmarala nisam. Imala sam stipendiju. To je bilo 1000 kn mjesecno. Jela sam ocajno. Mislim definitivno ne bih voljela da mi se djeca tako celice. Poslije 3. godine bilo je lakse, radila sam redovito kao konobar, a onda sam se i dobro udala i ukoracila u zivot s centralnim. Mislim sigurno me oblikovalo to iskustvo, mislim da sam vec i pisala o tome na onoj slicnoj temi. I tako mi je bilo jer nije moglo drugacije i i dalje se smatram privilegiranom jer u hrpi zemalja ne bi takva sirotinja ni dosla do medicine, ali ne mislim da je takva muka potrebna da bi se bio snalazljiv, uspjesan, suosjecajan ili sto ja znam sto. Sto se naslova teme tice, stanove ne mislim djeci kupovati, ali mislim uloziti i ulazem novac u njihova skolovanja. Koja ce ih pretpostavljam, nadam se ( a malo i bojim) rano osamostaliti i odvesti van doma.

Uh, strašno mi je ovo čitati.
Tako je i moj muž živio.
U teškom siromaštvu, ali za studij nije bilo novca. Nažalost.
Počeo je raditi odmah iza mature i kad je vidio da od plaće u Končaru ne bude nikad kupio stan, otišao je u Austriju, a zatim u JAR.
Vratio se i kupio stan, a oni koji su ostali su tada zavidno govorili- blago tebi



Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tanči]

E bas to Trina. Zelim biti tu za svoju djecu zdrava i sretna, a ne slomlje a a oni u kvadratima koji im definitivno za familiju dovoljni biti nece.
Bilo sa skolom ili sa svojim sposobnostima nek si grade zivot.
Sad jos fali ona ja unuke cuvat necu jer ni meni niko cuvao djecu nije

Potpis.
I jedva čekam unuke.
Ako budem zdrava i živa, ja ću ih čuvati, a kći i zet neka ganjaju doktorate i karijere.
Cilj je već postavljen: specijalizacija i doktorat prije 35.
Ako ne tu, onda vani.
Najvjerojatnije u Norveškoj.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sillyme]

Ma uvijek možeš ciljati još više. Mene je moja (9g) jutros pitala da ako završi sve s 5.0 ili bar srednju s 4.8 da li ćemo joj platiti studij na Harvardu Valjda je previše puta gledala Legaly blonde. Pa iako se to uklapa u moje ideje o odlasku na faks i još van morala sam joj reć da jedino ako uspije dobiti stipendiju. No drago mi je da cilja visoko

[Bubilo Bubich]

Trina, nakon toliko godina na forumu razumiješ valjda da smo mi ovdje intelektualna HR elita čija su sva djeca odlikaši u gimnazijama i primjerenim zahtjevnim fakultetima. Oni drugi u sramoti šute i pišu na receptima i servisnom kutku

Zaboravila si napisati “NAJBOLJIM” gimnazijama .

U pravu si Trina. Uopće ne znam u kojem smjeru ide ova tema ako su mama i tata SSS ili čak NKV s primanjima puno manjima od prosječnih i dijete je s 17 i 18 već gotovo sa školom i dobije posao za 2800.

Vjerojatno na forumu nema puno takvih ili šute, ali u mojoj okolini (kvartu) ima puno takvih i njihov život ide otprilike u smjeru da su do 25.-te skoro većinom svi u braku s dvoje djece, a žive u nadograđivanoj obiteljskoj kući u višegeneracijskim obiteljima. Ili uspiju naći dobro placen posao, npr. u ZET-u, ili odu u Njemačku i Irsku.

[sasa]

A mislim sto da se lazemo, ja od svojih ocekujem da studiraju, sto ne znaci da ce mi se ocekivanja ispuniti!!
Pa iz tih cipela i pisem.

[Jelena]

Potpis.
I jedva čekam unuke.
Ako budem zdrava i živa, ja ću ih čuvati, a kći i zet neka ganjaju doktorate i karijere.
Cilj je već postavljen: specijalizacija i doktorat prije 35.
Ako ne tu, onda vani.
Najvjerojatnije u Norveškoj.


Sent from my iPhone using Tapatalk

U, do 35. ti je kasno, ako nije doktorat iz vlastite satisfakcije u pitanju bez razmisljanja o utrživanju uloženog. Mislim na svjetsko trziste. Veliki koji mogu birati, zele doktorat do 28, starije ni nece zaposliti.

[čokolada]

Interesantno je to s roditeljskim očekivanjima i planovima. Ponekad i smiješno. Moja mama nije dokrajčila faks, njeni su bili poljoprivrednici i nisu mogli više izgurati financiranje u dalekom ZG. To im moj tata i dan danas zamjera (on ima 85g, a mama mi nije živa već 24 g.) čudi se kako nisu mogli malo "stisnuti". Da ne povjeruješ! Pa ju je on upisao na jedini faks u lokalnom gradu, ali uz djecu nije išlo. Opet fail!
I pomalo je (u sebi) razočaran što mu je svo troje djece završilo fakultete, a nijedno se nije istaknulo nekim velikim dostignućima k'o što ih je on imao tijekom karijere. I kako godine prolaze, karijera mu je sve sjajnija, uskoro će biti prošli direktor svemira.

[vertex]

Joj, čoksa

[sasa]

U, do 35. ti je kasno, ako nije doktorat iz vlastite satisfakcije u pitanju bez razmisljanja o utrživanju uloženog. Mislim na svjetsko trziste. Veliki koji mogu birati, zele doktorat do 28, starije ni nece zaposliti.

Ja se ne bih slozila. U medicini pogotovo. Vecina mojih europskih kolega nema phd do 35. Kao ni hrvatskih.

[vertex]

Bilo je pitanja zašto bi nekome bilo važno da dijete s 18 iseli, i zašto bi 18-godišnjaci smetali doma. Ja ne mislim ni da moraju svi iseliti, niti da svaki smeta, ali evo naš punoljetni sin nije bio baš neka sreća za imat po kući u zadnje vrijeme. Jer je to jedna kombinacija zrelosti i nezrelosti, prgave želje za samostalnošću, samoživosti, potrebe za svojim prostorom i lijenosti...i razdvajanje je prirodan odgovor na tu situaciju. Mi dobro poznajemo sve njegove brojne kvalitete, i znamo da će izrast u čovjeka (uz malo pribojavanja "što ako", naravno). Ali zadnje recimo dvije godine nije baš uvijek bio najugodniji sustanar. I kako sad da vam to objasnim, nije više prirodno, ne znam koju drugu riječ upotrijebit, da mama i tata mrgi od 195 cm i 18 godina govore zašto nisi ovo i zašto nisi ono. A ne možeš ne govorit, jer živi s tobom, i hoćeš normalnog ukućanina.
E sad, ja sam ga čak nagovarala da ne studira, jer se cijelu (zahtijevnu) srednju školu izjašnjavao da ga učenje ne zanima i lagodno se i opušteno provlačio, bez pravih problema, osim (za nas) jadnih ocjena. Pa smo rekli neka ide i radi, pa će se ili dobro snać bez faksa, ili će nakon pet godina zaključit da želi studirat - i to ćemo podržat i financirat. Ili neka putuje po svijetu i traži se. Ili možda pauzira godinu prije faksa (radeći i sudjelujući u kućnom budžetu, ako neće odmah odselit), ma može što hoće, samo se neće vucarat po faksu ne učeći. Odnosno, i to može, za svoj račun.
I tako, kroz zadnjih par mjeseci četvrtog razreda su sazrele neke odluke. Cijelo ljeto je radio (počeo na naš užas i uzaludno protivljenje prije kraja škole, pa je, kad je nastava završila, radio puno radno vrijeme i vrlo ozbiljno spremao maturu - od totalne lijenosti u 6. brzinu, ali to je on...), upisao faks i eno ga na drugom kraju države, izgleda kao zreo?! mladi čovjek, koji si zna organizirat život, polaže prve kolokvije (kuc kuc) jako dobro, i još šalje nježne poruke roditeljima :D.
Još mi je jadna stvar bila poželjna, a to je da vidi neku drugačiju sredinu od ove naše i drugačiji mentalitet. Mi smo predlagali studij vani, to nije htio. Ali je otišao dovoljno daleko.

[n.grace]

A mislim sto da se lazemo, ja od svojih ocekujem da studiraju, sto ne znaci da ce mi se ocekivanja ispuniti!!
Pa iz tih cipela i pisem.

isto ovako mislim
pričam im da je teško i s diplomom, a kamoli bez nje
imaju apsolutnu slobodu birati što god žele, ne pada nam na pamet nametati im bilo što, ponavljamo im da je najvažnije da se bave onim što će ih zanimati
a sad, što će biti i hoće li biti, ne znam, nadam se da će na kraju sve biti dobro, kako god.

[marta]

Ijao vertex, zavidim na stotu.

[Cathy]

U, do 35. ti je kasno, ako nije doktorat iz vlastite satisfakcije u pitanju bez razmisljanja o utrživanju uloženog. Mislim na svjetsko trziste. Veliki koji mogu birati, zele doktorat do 28, starije ni nece zaposliti.

Ajde, ja sam htjela napisti do 30-te ali vidim da se granica opasno pomaknula.

[Cathy]

Trina, nakon toliko godina na forumu razumiješ valjda da smo mi ovdje intelektualna HR elita čija su sva djeca odlikaši u gimnazijama i primjerenim zahtjevnim fakultetima. Oni drugi u sramoti šute i pišu na receptima i servisnom kutku