kupnja stana za djecu ili štednja u nekretninama

[marta]

Ta ideja, da je bez diplome teško i nemoguće, je zapravo polovična. Ako znaš kakav zanat, u današnje vrijeme, moš se ubit od para. Ako je o toj teškoći riječ.
Trenutno adaptiramo kuću, pa znam koliko novaca uzimaju zanatlije za razne fušeraje... A sve neke trogodišnje škole, ako ih uopće i imaju. I još ih fali pun kufer. Jedva našli keramičara, vodoinstalatera, knaufera...
Svi voze bolje aute od MMa koji je dr. sc. i to u vrlo profitabilnoj branši...
Nekoga tko bi nam ogletao zidove, nismo uspjeli naći, a kad smo čuli koliko traže, odustali smo od daljnjeg traženja. Mogu vam reći da to nije neki nit pametan nit težak posao, evo u zadnjih mjeseca dana uštedila sam oko 10000 kn, jer nisam našla majstora.
Pa si računam, da radim taj posao umjesto ovog svog VSS posla, zaradila bi tri puta više...

[marta]

A posao, nit brige, nit pameti. Ako za*****, popraviš...

[ina33]

Ja se ne bih slozila. U medicini pogotovo. Vecina mojih europskih kolega nema phd do 35. Kao ni hrvatskih.

Da, medicina je u tome posebna. Uzme u mladosti dosta, ali vrati u "starosti". Tu tek ulaziš u napon snage, iskustva i intelektualne snage, i postaješ super utrživ u 50+ - taman dovoljno iskustva za daljnje napredovanje i stručno uspinjanje. A u toj dobi u drugim strukama već gledaš hoćeš li otkaz dobit zbog toga što si prestar.

[cipelica]

U pravu si marta, ako nam mladunčad bude htjela i znala gletati..
Ako neće očekivati ogletano, pofarbano, sređeno, prostrano, u centru Zg...

[Jelena]

Da, medicina je u tome posebna. Uzme u mladosti dosta, ali vrati u "starosti". Tu tek ulaziš u napon snage, iskustva i intelektualne snage, i postaješ super utrživ u 50+ - taman dovoljno iskustva za daljnje napredovanje i stručno uspinjanje. A u toj dobi u drugim strukama već gledaš hoćeš li otkaz dobit zbog toga što si prestar.

Da, tocno, em specijalizacija, em dotorat uz rad, da tako kazem, iako je taj rad usko vezan uz doktorat.

Ma ima i u mojoj struci izuzetaka. Moj cimer je radio na pol radnog vremena kao asistent bez upisanog doktorskog studija, jer je o djeci brinuo pa je poslije dobio posao na saveznoj institutciji i laskam si da sam i ja sudjelovala u nagovaranju da upise doktorat s 31 godinom i sad ima vise od 300% vecu placu od mene za slican posao.

Ali ja sam prekasno doktorirala, s 32.
Prvi projekti se dobivaju kad si mladji od 35.

[Jelena]

Ja sam sve u neko krivo vrijeme napravila i sad imam malo dijete (u krivo vrijeme) i vjerojatno necu ni vidjeti unucad, a sin kad bude imao 18 vjerojatno nece ni htjet ostat s nama jer cemo mu bit prestari, ako budemo zivi. S 25 bi se on o nama trebao brinuti pa mu to sigurno nece pasati. Ja se pak nadam da ce vani upisati studij, al isto samo zelim da bude zdrav i sretan, sto god odabrao. Studij ili ne. S obzirom na okruzenje, dobiva hrpu informacija, odlicno ih pamti, sve ga zanima i istice se u svojoj dobnoj skupini. Ali sto ce biti u pubertetu, tko zna...

Al sve ima i svoje prednosti pa cak i zdravstvena ogranicenja koja imam, doprinose prepoznavanju sretnih momenata, jako svjesna svoje prolaznosti.

[cipelica]

Kad je pravo vrijeme za imati dijete ako treba doktorirati do 30?

[NanoiBeba]

Kad je pravo vrijeme za imati dijete ako treba doktorirati do 30?

dok studiraš

[marta]

Nano, zaboravila si napisati da moraš istovremeno i raditi.

[NanoiBeba]

Nano, zaboravila si napisati da moraš istovremeno i raditi.

nisam. Suzdržala sam se.

Al kaj je to studirat medicinu - šala mala. Može svatko

[sasa]

dok studiraš

Tako sam ja. Dobro je ispalo. Al doktorat je ipak zavrsen nakon 30.
A drugo, pa ne zele svi djecu.

[NanoiBeba]

I to kaj veliš. Nemaš djecu, ne trebaš ni kupovat nekretninu, osim sebi za penziju

[čokolada]

Došli smo do kraja, iznegirali negaciju, gotovo

[vertex]

Ijao vertex, zavidim na stotu.

Praznovjerno kuc kuc, i za moga i za tvoga!

[Jelena]

Kad je pravo vrijeme za imati dijete ako treba doktorirati do 30?

Pa s 28,5
Da me ne bi krivo shvatile, meni se to ne svidja, samo je tako. Trebas imat dijete, al da nitko ni ne skuži :/

Ja sam pokusala s 27, al nije islo. Prvi IVF s 30, nije islo pa sam usput doktorirala...

[jelena.O]

Po tome treba imati dete već na početku studija,a to mi je grrrr.napose ako imaš uz to dete s pp

[Bubilo Bubich]

Pa možeš djecu imati i nakon 30.
Kako ćeš prije ako živiš kod mame i tate?

Vertex, hvala sto si napisala, bas mi je dobro legla ta priča.

A bome se i slažem s Martom... bolje keramičar nego doktorat, sigurno sigurno dobar i tražen keramičar zarađuje više od mnogih s doktoratom.

[rena7]

Završilo radno vrijeme. Pratite nas i sutra od 7.30h.
Srdačan pozdrav, dragi čitatelji!

I ja sam uočila.

[sasa]

Pa sad, meni je tesko zamisliti da netko bas sanja o tome da bude keramicar, ono ima genuini interes za postavljanje plocica, to ga pali i fascinira. A vecina ljudi koje ja poznajem da imaju doktorate imaju profesionalnu strast, vole ono sto rade etc., mislim nisu liseni frustracija, prije svega radi potplacenosti, ali ipak pronalaze gratifikaciju u samom poslu. Ja bih za svoju djecu voljela da se bave onim sto ih pokrece i zanima, a racunam da ce ako ce u tome biti dobri imati svoj kruh u rukama.

[Bubilo Bubich]

Sad ulazimo u jedno široko područje srednje stručne spreme... zašto keramičar ne bi imao strast da to radi? Ajmo neko drugi zanimanje... automehaničar? Električar? Medicinska sestra? Lik koji je frendici postavljao, a nama isto došao dati ponudu za postavljanje knaufa da nekim mjestima bio je turbo strastven kad je nudio rješenja.

[vertex]

Uf, oko mene su deseci ljudi s doktoratima, a malo strasti. Ima je, tu i tamo. Interesa za struku ima više nego strasti, to ne sporim. A majstora ima koji vole i znaju, ne kužim kako i zašto se ne bi moglo voljet konkretan posao koji daje konkretne rezultate? Drugo je što je to fizički teži posao, u težim uvjetima...

[Jelena]

Pa da, kemijski tehnicar ce u prosjeku vise bit izlozen kemikalijama, nego kemicar.
A ja bih osobno pronasla strast da budem stolar, al onaj pravi s drvetom. To mi je bas super.
A ima i strastvenih frizera, odnosno manje ili vise kreativnih poslova.

Kao sto sam vec pisala bas me je nerviralo sto su nam kod posvajanja isticali da su to djeca iz drugog miljea, kao mi smo preobrazovani. Ispalo je da je dijete supernadareno, nije da nisam ponosna i sretna zbog toga, ali ga ne bih manje voljela da nije.

[sasa]

Sklizak je ovo teren, pa cu se ograditi, ja eto pricam samo iz svog iskustva, pa je tako moje zakljucivanje mozebitno jako pogresno. No ja evo zaista nisam nikada upoznala nikoga tko je sanjao o tome da postane keramicar. Znam majstore koji su dobri u onome sto rade, trazeni i zato dobro zaradjuju. No kada bih mogla birati za svoju djecu, ispred tog modela “najbolje zarade” radi cega smo i poceli pricati o keramicarima koji navodno zaradjuju vise od dr.sc., birala bih model radoznalosti, strasti, jakog zanimanja i zelje da se tim necim, sto god to bilo, bave.

[Barbi]

Čokolado

Vertex, zavidim i ja i nadam se da ću isto pisati za koju godinu.

Meni je studij neki prirodan slijed, moji su roditelji završili faks, dida isto, odrasla sam u uvjerenju da se nakon srednje ide na faks i to je tako.
Naravno da u familiji ima i propalih studenata unatoč prirodnom slijedu. Ja sam uvijek bila štreberski tip koji sve odrađuje po planu i rasporedu, a brat je nakon deset godina studiranja raznih fakulteta u raznim gradovima odustao i vratio se životu sa roditeljima ne radi ništa i ponaša se sa 38 godina kao da ide u prvi srednje.
Tako da imamo svijetli živi primjer za odgoj mladunčadi kako ne treba i što mi nećemo tolerirati. Ne mora se završiti fakultet ali nek ne očekuju da će doživotno s nama živjeti i žicati 10 kuna za kavu blizu četrdesete.
Između završetka studija u roku i višegodišnjeg besposličarenja ima puno finih nijansi što se ovdje često spominje.

[čokolada]

Jelena, i nama su to isticali ("djeca kurvi i drinkera"), ali vidim u svojoj okolini da taj problem imaju i visokoobrazovani roditelji s "neuspješnom" biološkom djecom (ja doktor, a sin mi u Tesli...ccc...)

[Lili75]

lude ste sve redom, al ste me nasmijale

[Tanči]

Ja se ne bih slozila. U medicini pogotovo. Vecina mojih europskih kolega nema phd do 35. Kao ni hrvatskih.

Pa naravno.
O medicini se i radi i mislim da si je moja kći to sve jako dobro i realno posložila.
Faks je šest godina, ako završi u roku, imati će 25 kad završi.
Onda ide specijalizacija.
Cilj je kirurgija. Mislim da je to još pet godina. Ako ne i više.
Ako ju dobije u roku godinu od završetka studija inati će 31 kad završi.
Dakle, doktorat prije 35. nema šanse.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[čokolada]

Ima li plan B, ako ne dobije kirurgiju u roku godine dana?

[vertex]

birala bih model radoznalosti, strasti, jakog zanimanja i zelje da se tim necim, sto god to bilo, bave.

Najbolje moguće je kad postoji ovo, ali ovo je više dar, nego nešto što svatko nađe (uopće, a pogotovo u poslu kojim se može uzdržavati).

[Bubilo Bubich]

Ja sam iz tog drugog miljea, bake i djedovi nepismeni, mama završila samo osnovnu, ajde tata ima srednju . Brat najlakša trogodišnja srednja u gradu s 3 dana škole i 2 dana prakse na koju nikad nije išao. Ima i u ovom miljeu ljudi koji strastveno žive posao koji rade. Da vidite tek 2 frizerke iz mog kvarta i njihove fejs profile.

I ja bi svojoj djeci radije htjela faks, a jedan od razloga je upravo neumrezenost u tom SSS miljeu. Lakše ce se mladi čovjek snaći ako je ekipa oko njega u tome desetljećima pa im i djeca ulaze u ista ili slična zanimanja, nego moj kojem bi znala samo reci kako se pali komp, piše mail i razgovara u uredu.

[ivana s]

Pa naravno.
O medicini se i radi i mislim da si je moja kći to sve jako dobro i realno posložila.
Faks je šest godina, ako završi u roku, imati će 25 kad završi.
Onda ide specijalizacija.
Cilj je kirurgija. Mislim da je to još pet godina. Ako ne i više.
Ako ju dobije u roku godinu od završetka studija inati će 31 kad završi.
Dakle, doktorat prije 35. nema šanse.

A obitelj i djeca?? To nije u planu?

Imam u uzem radnom okruzenju nekoliko takvih turbo ambicioznih na poslovnom planu, i to bas u biomedicinskom podrucju, pa su docekale 40 godina kao izuzetno uspjesne zene ali istovremeno izuzetno isfrustrirane jer su potpune nerealizirane na drugoj strani, muz, djeca, nista....

[čokolada]

Spojivo je ako ti se sve poklopi i ništa te putem ne iznenadi. Negdje ti se zatvore vrata, negdje otvori prozor, negdje kažeš "ionako je kiselo" i ugrabiš drugu voćku.

[ivana s]

Cokolada, naravno da je spojivo, samo treba slozit prioritete na vrijeme. Ako se nadovezujes na moj post.

[Tanči]

Ima li plan B, ako ne dobije kirurgiju u roku godine dana?

Norveška.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tanči]

Cokolada, naravno da je spojivo, samo treba slozit prioritete na vrijeme. Ako se nadovezujes na moj post.

Ne znači da su svima prioritet obitelj, djeca...
Isto tako znam nekoliko žena koje imaju 50+, nemaju djece i nisu niti najmanje isfrustrirane.
Tako da nemojmo generalizirati.
Moja kći za sada nema stav vezan uz djecu.
Jedino je rekla jednom u šali da ne smije imati muža iz struke jer nikad ni jednog ne bude doma pa sam joj ja rekla da ipak može; estetskog kirurga.
Oni imaju ok radno vrijeme i dobro zarađuju.
To je, naravno, bila šala.
Ja bih voljela jednog dana imati unuke i čuvati ih, ali ako ih i ne bude, nema veze.
Glavno da moje dijete završi škole koje želi i radi posao koji voli.
Mislim da je to velika sreća i zadovoljstvo.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[čokolada]

Ivana s, dobro, razgovaramo sad o čardacima u dalekoj budućnosti iz perspektive neke srednjoškolke. Karijera traži ogromne žrtve, ali jednako ti tako grah može pasti da nemaš karijeru, a ni ne upoznaš odgovarajućeg partnera do 40. Ili ustanoviš neplodnost.
Uvijek izbjegavam te seksističke "a djeca, a muž?" jer sam ih se naslušala. Moja prija nikad nije željela djecu. Divna je tetka, ali nije materijal za majku. A frustracije... kao da nema frustriranih žena s djecom.
Ono što sa sigurnošću mogu reći je da treba proživjeti mladost (bar do sredine dvadesetih) jer te manjak tog iskustva kasnije itekako može uvesti u rukavce koje ne prepoznaš kao loše, a kasnije nemaš više vremena učiti metodom vlastite kože jer...karijera. Tu vidim jedinu istinsku zamku "karijeristica".

[sirius]

Sklizak je ovo teren, pa cu se ograditi, ja eto pricam samo iz svog iskustva, pa je tako moje zakljucivanje mozebitno jako pogresno. No ja evo zaista nisam nikada upoznala nikoga tko je sanjao o tome da postane keramicar. Znam majstore koji su dobri u onome sto rade, trazeni i zato dobro zaradjuju. No kada bih mogla birati za svoju djecu, ispred tog modela “najbolje zarade” radi cega smo i poceli pricati o keramicarima koji navodno zaradjuju vise od dr.sc., birala bih model radoznalosti, strasti, jakog zanimanja i zelje da se tim necim, sto god to bilo, bave.

Ja znam.jednog koji je od 6. godine zivota znao da zeli biti automehanicar.
Zavrsio je tu srednju. Pa onda jos 4 godinu za stroarskog tehnicara. Nakon toga upisao i neki faks od kojeg je odustao i pozelio postati profi vojnik i poduzeo sve da ga prime.
I onda u ranim dvadesetima shvatio da zeli i dalje biti automehanicar pa je poduzeo sve da upadne u struku.
I sad je automehanicar u Irskoj sa poslom i jos obrtom sa strane.

[ivana s]

To mi je sasvim ok kad netko ne zeli i nije mu prioritet imati djecu, ja sam samo dotakla one slucajeve kojih imam nekoliko oko sebe pa mi je automatski palo na pamet kad govorimo o dalekim planovima. Njima je prioritet bila karijera a o djeci su racunali kao nesto za sto ima vremena, kao da se to događa onako usput ili strpljivo ceka na odgovarajuce vrijeme. Nazalost vrijeme brzo prolazi i odjednom su se nasli pregazeni, sad bi oni i to rijesavali ali ne ide preko noci. A sto se tice neplodnosti, naravno da se događa ali vjerujem da bi se svi iz MPO voda slozili da bi bolje bilo sto ranije suociti se s tom spoznajom.

[ivana s]

Djeci ne mislim kupovat stanove i osigurat sve na gotovo ali bilo bi mi drago da im mogu pomoci u nekim razumnim granicama. Obrazovanje svakako ako budu htjeli, ali ako se pronađu i u nekom zanatu mislim da nije nista losija solucija. Najvise se bojim onih situacija gdje ne znaju sto hoce a znaju sto nece

[kli_kli]

Evo ja sam cautionary tale, 100% prioritet mi je porodica (i muz!) i deca, pa se sad s skoro 40 u stranoj zemlji borim za parče karijere :D

[casa]

Eto, ja ocekujem da mi djeca idu na fakultet. Ne jer ne cijenim strukovna zanimanja, vec zato sto nijedan od njih trojice koji su skolske dobi nema nikakvih strukovnih afiniteta, pa mi se cini bezveznim upisivat ih u strukovne skole protivno njihovoj volji. Ako se situacija promijeni, i jednog dana jedan izjavi Ja zelim biti vodoinstaler, vjerujte mi bit cu zahvalna i puna podrske. To je recimo lijepo, zanimljivo i unosno zanimanje. Moj najstariji zrenutno misli upisat engleski i povijest i bit nastavnik. Drugi zeli ic u jezicnu gimnaziju iako zna samo da se tamo uce jezici, treci zeli u istu skolu kao drugi kako bi znao nekog u skoli preko brata.
Stogod odabrali, moje ocekivanje da odu od kuce pozavrsetku srednje je jednako.
Ja sam vec cesto pisala o svom nedosanjanom doktoratu. Kad sam imala financijske mogucnosti upisati ga, odabrala sam roditi cetvrto dijete. Nije mi zao, ali definitivno moja me generacija davno pregazila akademski. Ja se jos uvijek nadam da ce opet doci vrijeme kad cu moci financijski i vremenski podnijeti doktorat. Pa makar krenula na faks opet s 40, 45 ili vise godina.

[kli_kli]

eto casa, ti i ja slicno

[Tanči]

Sretno, cure.
Nikad nije kasno.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bubilo Bubich]

Što sam više na ovoj temi više mislim da ću i ja svoje sprašiti van. Onda ne trebam ni kupovati kuću .

Nego, Casa, planiraš li/hoćeš li imati mogućnosti financijski im pomagati kad odu nakon srednje? Ili da se skroz sami za sebe pobrinu?

Kako bi bilo da idu na faks u mjestu gdje stanujete?

[Bubilo Bubich]

P.S. Znam da si u malom mjestu bez faksa, ali da nisi...

[Ana i mamino zlato]

Meni je moj posao gušt i izazov svaki dan.
Volim ljude i kad im pomognem.
Nadam se da griješim što manje jer moje su greške onda njihov život.
Izluđuje me do boli kćer koja nije pedantna i marljiva kao ja.
Više je umjetnički tip, non stop slika, crta, skicira...
Ja joj samo želim da ima kruh u ruci jednog dana kad me ne bude.
Kako će do njega preko 8+4+6+1+4 godina kao ja, ili 8 + 3,meni svejedno iako bi rađe prvu varijantu.
I da, ne kupujem nikakve nekretnine djeci, nek plivaju ko ribe, slobodno im

[Lili75]

Ja kužim poantu od ivana s.

Da obrazovanje, da karijera, ali meni bi bilo jako drago da moja djeca imaju i taj neki balans privatnog i poslovnog, zaista bih voljela da imaju obitelj, djecu.

Da ne žive samo i isključivo za posao i karijeru (voljeti posao, da te ispunjava to da, al da nije jedini cilj u životu).

Kako će život posložit vidjet ćemo, meni bude baš tužno danas vidjet toliko zanimljivih, pametnih i zgodnih ljudi 30+ koji su ostali solo, stalno kao traže partnere al ne ide. A što si stariji, to je sve teže, svi se drže svog komfora, zapravo je lakše kad si mlađi upoznat nekoga.

Može ti bit lijepo i da si solo čitav život, al nekako ipak mislim da je većini ljudi ljepši i ugodniji život kad imaš djecu,muža/ženu.
A vrijeme je neumoljivo što se tiče biologije.

BB ne traži nove izgovore za nekupovat kuću ti samo zazireš od promjena i bilo kakvog riskiranja.

[Jelena]

Joj ja sam tip kojem su na profesionalnoj orijentaciji rekli da mogu bilo sto. I ja mislim stvarno da mogu skoro bilo sto, ne vjerujem da bih se ikako ukolpila na FFZG, osim na njemackom mozda. Ali sam zapravo odgajana pragmaticno. Navodjeni su mi primjeri teta i striceka s neupotrebljivim faksovima i vidi sad sto radi..

Nisam upisala faks kojeg sam zeljela (matematiku). Jer ju je mama krivo procijenila kao neperspektivnu. I rekla da to nece financirati :/

No dobro, htjela sam reci da sam kasnije ucila kojesta i da su mi neki predmeti izgledali suludo. I da je cesto ispalo da kad duboko zagrebes, da postanu zanimljivi. Na doktoratu sam se strastveno bavila detaljima o kojima nikom ni ne govorim, jer to nikome osim meni i 10 ljudi nije zanimljivo.

Iako mi je zao sto nisam matematicar, mislim da nije ni ovo lose sto jesam. Ima u svakoj struci prostora za strasti, vjerojatno.

[casa]

Bb, kupi kucu. I da sam kojim slucajem u gradu, vjerojatno bih isto razmisljala.. Ono, vrijeme je da odu nakon srednje. Naravno, da cu pomoci i savjetom gdje i kako traziti posao i financijski ako nedostaje 1000 kn u mjesecnoj racunici.
I da, moj neki ideal jest zivot s partnerom, al tu sam puno otvorenija za razlivite izbore moje djece. I cetvero ih je, pa nekako ne strahujem da se necu ostvarit kao baka. Na primjerima svoje generacije vidim one single sa stalnon ceznjom, one isfrustrirane ali i one ispunjene s puno hobija, putovanja, raznih nevladinih organizacija... Ukratko, one na koje ponekad jesam ljubomorna.

[seni]

Bb, Ajde ti lijepo kupi tu kuću, a onda djecu spraši u nekretninu od bake!