Zanima me vaše mišljenje o kupnji stana/ova za djecu tj. o štednji u nekretninama...

Dakle, obitelj, srednja klasa (imaš za pristojan život, hranu iz Lidla cca 3-4000kn mjesečno, benzin, jedno ljetovanje na Jadranu, Zara je domet u odijevanju...), ali imaš više djece, kredit za uređenje dijela kuće uskoro ističe, kredit za auto isto tako. Djeci se plaćaju aktivnosti, ulaže se u njihov razvoj...
Ako se otvori novi kredit (ili više njih) za male garsonijere za djecu, otplaćivat će se do mirovine i dalje... Po odlasku u mirovu, neće imati ušteđevine da sebi podebljaju mirovinu, ali će djeca imati barem 25 kvadrata za početak samostalnog života.


Ima li smisla u današnje vrijeme uopće se obvezivati na takve poteze? Ima li smisla djeci kojoj je svijet kao malo veće selo i tko zna gdje će ih život odvesti, kupovati stan u rodnom gradu? Može li se otplaćivati kredit najamninom koju bi se dobivalo od tog stana?
Je li bolje štedjeti pa SEBI priuštiti kakvo putovanje i bolje cipele umjesto kućiti djecu?


Da imam jedno dijete, ne bih dvojila ...