Ako kod kuće inače razgovarate o tim nekim temama koje se stalno provlače i kroz medije, ne treba se bojati ni ove knjige. Moj sin je svojedobno jako dobro reagirao na tu knjigu, u smislu kritičkog mišljenja, i to bez puno mojih intervencija. Reagirao je i na ZDS u knjizi, i to tako da je to spočitnuo profesorici iz hrvatskog još dok je čitao knjigu , a na satu lektire joj je dodatno argumentirao zašto mu je knjiga loša (kao primjer je izvukao neki dijalog koji je vrlo tendenciozno napisan i potpuno nemotiviran). Profesorica se nije upuštala u dublje rasprave s njim, ali nije ni naišao na potpuno nerazumijevanje.
Što ne umanjuje činjenicu da je knjiga uvrštena u obaveznu lektiru, iako postoje i bolje knjige takve tematike, kao što smo na ovoj temi ustanovili. Znači, u rang književnih klasika koje bi svaki osnovac trebao pročitati svrstana je i loše i tendenciozno napisana knjiga i to je pravi problem.