da se nadovežem prvo na sirius i mimu - mislim da malo pretjerujete (usporedba s nogom i trčanjem)
vi ste imale problem, pa, kako se kaže, pušete i na hladno
dozvolite da drugi ne traže odmah problem koji treba rješavati stručna služba i u kojem je potrebno davanje ustupaka, nego normalan tijek prilagodbe na školu


ja iz neveninih upisa ne vidim ništa što možda i neka druga djeca nemaju kao "problem" (stavljam po navodne znakove, jer to nisu problemi, nego izazovi i potrebne prilagodbe koje puno djece mora svladati)

navela je da dijete solidno čita (ja to ne vidim kao - četvorka je loša, nego kao izvrstan uspjeh za dijete u drugom polugodištu 1. razreda); razumije što pročita; do sada nisu zamijećeni razvojni problemi (nekoliko stručnjaka potvrdilo); ima mali problem sa slikama iz PiD (ako su testovi fotokopirani, u potpunosti razumijem, jer su slike nejasne; ako dijete nije u predškoli radilo takve zadatke, onda su mu ti zadaci novina itd.) ...

jedino na što sam se ja nadovezala, i u čemu mislim da roditelj posebno treba raditi s djetetom je rečenica: "i inače se ponaša kao da ima svo vrijeme svijeta"

dijete je sporije, ništa novo; ima takve djece koliko hoćete (sa svakim mojim djetetom je išlo nekoliko takve djece, roditelji su pričali kako su djeca spora, ne prepišu s ploče, previše brišu, presvlače se na tjelesnom 10 minuta, za 200m do škole im treba 15-20 minuta i sl. polako je to sve sjelo na svoje, djeca su se ubrzala. mislim da je netko i na forumu ovdje govorio kako mu dijete ima problem s perfekcionizmom pa briše i ponovno piše... je li takvo dijete imalo dodatne minute za pisanje testova?! )



nadalje, marta je iznijela svoj primjer. učiteljica je motivirala dijete, ali mu nije pružila nikakve ustupke. dijete je napredovalo. također, marta je radila sa svojim djetetom, i postigli su rezultate. (neminovno je da roditelji danas moraju raditi sa svojom djecom, ali, po mom mišljenju, tu potrebu je također kreiralo društvo - kao i pripreme za maturu... )

iz neveninog opisa ne vidimo kako u biti učiteljica postupa s djetetom, osim da je rekla da mu ne može dati ustupak što se tiče vremena

i dalje smatram, tj. ja bih išla tim putem, ne bih tražila ustupak (jer mislim da bih samo učinila medvjeđu uslugu djetetu i odgodila njegovu prilagodbu); pokušala bih što više vježbati s njime koncept vremena, tako da pokuša shvatiti da se u nekim situacijama nema svo vrijeme svijeta (ne mislim sate i sate vježbanja, ali s malim promjenama, može s epuno učiniti; peterlin je dala nekoliko ideja)


o našim školskim "kalupima", finskoj, individualiziranom pristupu, više učitelja u razredu, boljem obrazovanju učitelja, o tome bi se stvarno dalo nadugo i naširoko (vi slobodno možete, ja vas volim čitati... i onako sam previše napisala u ovom postu...)

i za kraj, vjerujem da će dijete napredovati s vremenom, da će sve to biti u redu i da ćete naći zajednički jezik s učiteljicom kako bi djetetu škola bila radost!