Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
meni je potpuno razumljiva LIlina potreba da joj se popiša na sreću, a pogotovo onu vezanu za pisanje, jer to je bio njen najveći san a onemogućen joj je (iako realno dugoročno nije, ali ona ima malo taj crno-bijeli pogled na svijet), da smo čitali njenu knjigu vjerojatno bismo čitali o borbi između silne ljubomore i zavisti s jedne strane, i ljubavi prema Eleni s druge
Čak i nisam sigurna. Lila je, po meni u duši, perfekcionistica. Kao i Lenu, ali ona se s tim uspješno ipak bori - njoj je Lila ogledalo savršenstva, a Lili ništa što napravi zapravo nije good enough i na sve je bah, mogu ja to bolje. Primjer - kad joj je Lenu rekla da je dala njenu knjigu učiteljici, ona nije niti sačekala na reakciju, nego je rekla ma, zapravo nisam s tim zadovoljna, napisala sam još nešto bolje (nije joj bio dovoljan Lenuino divljenje).

Iz svega što pišem(o), nekako zaključujem da je Lila (kao možda i brojni istinski genijalci zapravo), perfekcionist i nezrela - ne može se suočiti sa svojim uspjehom (jer uvijek u njemu traži mrlju), dubinski je nesigurna i ne ustraje u stvarima. Ne bih rekla niti da je neka bolja roditeljica od Lenu, o Lenu samo znamo više i čitamo njenu perspektivu.

Lenu se sa svojim perfekcionizmom uspije izboriti.

Na kraju, iza Lenu ostaju djela stvaranja, iza Lile samo puno pokušaja.

To je moja perspektiva .