betty blue prvotno napisa
Ja bih samo rekla da me je sinoćnja epizoda podsjetila zašto sam se uopće zakačila na knjige.
Prije svega, zbog nasilja. Kad sam ja bila dijete, neko nepisano pravilo je bilo da djecu odgaja cijelo selo, stoga cijelo selo ima pravo izmlatit dijete kad smatra shodnim. Izuzetak je bilo jedino pojava nekih dominatnih i protektivnih majki (sa stavom - moje dijete samo ja udaram). Ali u pravilu je vrijedilo da te zapravo svatko ima pravo udariti, od susjede do učiteljice. Pa sam čitajući odjednom imala navalu flashbackova - kako je mene i moju (cjeloživotnu - a la Lila i Lenu, samo ne znam koja je koja) prijateljicu učiteljica u prvom razredu pretukla jer nismo pjesmicu naučile napamet, kako je tukla svaku djevojčicu za koju bi joj se učinilo da je razmetljiva, kako mi je kad sam imala 9 godina susjeda sa 4. kata zalepatila takav šamar da sam se pomokrila itd itd, primjera je beskrajno mnogo.
I sve je to bilo normalno, nitko nije mislio da je zlostavljan, to su facts of life, a pogotovo jer ne našim roditeljima sasvim sigurno bilo gore.
Uglavnom, knjiga a i serija baš zorno dočarava kako je to odrastati u nasilnom društvu. Ipak, i dan danas me zgrozi kako je Lilu tata bacio kroz prozor zato što je htjela nastaviti ići u školu. To mi baš srce slama.
Odgovori s citatom
