Ferrante - Napuljska kronika - tema sa spojlerima

[tangerina]

morat ću opet pročitat sve knjige, potpuno sam zaboravila to što spominješ kad je mama tjerala njenog muža da je istuče, i ovo s plućima..
ova razlika s nastavkom obrazovanja je ključna, a onda i mali detalj da se Lila sa 16 godina, da bi se riješila jednog mafijaša, udaje za drugog mafijaša
pa svakodnevna premlaćivanja i silovanja postaju njen život, dok Lenu štreba latinski (i pilji u Nina)
meni je potpuno razumljiva LIlina potreba da joj se popiša na sreću, a pogotovo onu vezanu za pisanje, jer to je bio njen najveći san a onemogućen joj je (iako realno dugoročno nije, ali ona ima malo taj crno-bijeli pogled na svijet), da smo čitali njenu knjigu vjerojatno bismo čitali o borbi između silne ljubomore i zavisti s jedne strane, i ljubavi prema Eleni s druge

[ina33]

meni je potpuno razumljiva LIlina potreba da joj se popiša na sreću, a pogotovo onu vezanu za pisanje, jer to je bio njen najveći san a onemogućen joj je (iako realno dugoročno nije, ali ona ima malo taj crno-bijeli pogled na svijet), da smo čitali njenu knjigu vjerojatno bismo čitali o borbi između silne ljubomore i zavisti s jedne strane, i ljubavi prema Eleni s druge

Čak i nisam sigurna. Lila je, po meni u duši, perfekcionistica. Kao i Lenu, ali ona se s tim uspješno ipak bori - njoj je Lila ogledalo savršenstva, a Lili ništa što napravi zapravo nije good enough i na sve je bah, mogu ja to bolje. Primjer - kad joj je Lenu rekla da je dala njenu knjigu učiteljici, ona nije niti sačekala na reakciju, nego je rekla ma, zapravo nisam s tim zadovoljna, napisala sam još nešto bolje (nije joj bio dovoljan Lenuino divljenje).

Iz svega što pišem(o), nekako zaključujem da je Lila (kao možda i brojni istinski genijalci zapravo), perfekcionist i nezrela - ne može se suočiti sa svojim uspjehom (jer uvijek u njemu traži mrlju), dubinski je nesigurna i ne ustraje u stvarima. Ne bih rekla niti da je neka bolja roditeljica od Lenu, o Lenu samo znamo više i čitamo njenu perspektivu.

Lenu se sa svojim perfekcionizmom uspije izboriti.

Na kraju, iza Lenu ostaju djela stvaranja, iza Lile samo puno pokušaja.

To je moja perspektiva .

[Angie75]

Na kraju, iza Lenu ostaju djela stvaranja, iza Lile samo puno pokušaja.

pa nije baš tako, i Lila ima brojna ostvarenja, i to na različitim područjima. Od toga da je kreirala, uredila dućan koji je postao in mjesto za kupnju cipela, do toga da je stvorila dobro poslujuću računovodstvenu tvrtku, i nekako je u svemu tome bila pionir.

[ina33]

pa nije baš tako, i Lila ima brojna ostvarenja, i to na različitim područjima. Od toga da je kreirala, uredila dućan koji je postao in mjesto za kupnju cipela, do toga da je stvorila dobro poslujuću računovodstvenu tvrtku, i nekako je u svemu tome bila pionir.

Ta su ostvarenja s uređivanjem dućana za kupnju cipela i otvaranjem računovodstvene firme baš usporediva s izdavanjem knjige i baš ostvarenje Lilinog sna . To su utilitarna ostvarenja tj. čak autoironična ostvarenja - ona je sama izabrala bit karikatura iz Almodovarovog filma, hoće bit književnica, ali sad se zadovoljila krasnim uređenjem dućana za cipele koji drži njen mafioso - yeah, right. Nisu self-fulfilling ostvarenja. Lila je wannabe alfa. Zapravo je u odnosu stalno sama sa sobom, drugi je malo diraju, pa i Lenu. U svemu nalazi na nesavršenstvo pa odustaje - vidi da se knjiga može i bolje napisati, vidi da je aktivizam dijelom pozerstvo, ništa i nikad nije good enough. Ona sama sebi nije good enough. A isto je istina i za Lenu, ali ona mi je tu pozitivniji lik.

[Angie75]

U svemu nalazi na nesavršenstvo pa odustaje - vidi da se knjiga može i bolje napisati, vidi da je aktivizam dijelom pozerstvo, ništa i nikad nije good enough. Ona sama sebi nije good enough.

Da, to je sve istina, ali ona je meni tragična figura, i sve je zapravo razumljivo - kako će biti good enough kad ima samo osnovnu školu? To ju sigurno cijeli život muči, baš zbog tog perfekcionizma. I zato je autodestruktivna, nesretna i ne može se smiriti.