Ta su ostvarenja s uređivanjem dućana za kupnju cipela i otvaranjem računovodstvene firme baš usporediva s izdavanjem knjige i baš ostvarenje Lilinog sna. To su utilitarna ostvarenja tj. čak autoironična ostvarenja - ona je sama izabrala bit karikatura iz Almodovarovog filma, hoće bit književnica, ali sad se zadovoljila krasnim uređenjem dućana za cipele koji drži njen mafioso - yeah, right. Nisu self-fulfilling ostvarenja. Lila je wannabe alfa. Zapravo je u odnosu stalno sama sa sobom, drugi je malo diraju, pa i Lenu. U svemu nalazi na nesavršenstvo pa odustaje - vidi da se knjiga može i bolje napisati, vidi da je aktivizam dijelom pozerstvo, ništa i nikad nije good enough. Ona sama sebi nije good enough. A isto je istina i za Lenu, ali ona mi je tu pozitivniji lik.