Ferrante - Napuljska kronika - tema sa spojlerima

[tangerina]

Dakle, tema za slobodno komentiranje sve 4 knjige (i serije) o Lenu i Lili
Tko vas sve na koji način živcira

Ako niste pročitali knjige, pratite temu na vlastitu odgovornost

[Angie75]

Teško je stvarno reći tko je najiritantniji, ali knjiga svejedno ima magnetsku privlačnost
s obzirom da sam sve četiri pročitala prije godinu i pol i ne pamtim više neke detalje, čekam da netko prvi razveže pa da se nadovežem

[sasa]

Najvise od svih me zivcira Nino Sarratore. Eto. Ahhaahahahahah. Trebalo mi je ovo. Jer je manipulativan i ljigav.
Jos me zivcirala i Lenu jer je toliko zudjela za njegovom paznjom.
Inace jos nesto sto mi je kod Lenu upadalo u oci jest njezino majcinstvo. Sva je emocionalno nedostupna svojoj djeci. To mi je bilo grozno.

[Angie75]

Inace jos nesto sto mi je kod Lenu upadalo u oci jest njezino majcinstvo. Sva je emocionalno nedostupna svojoj djeci. To mi je bilo grozno.

Istina, ali nije ni ona kao dijete bolje prošla sa svojom... Doduše, rijetko tko iz rionea jest.

[tangerina]

je, dok je bila klinka ta mi je zaljubljenost bila normalna tinejdžerska blesava zaljubljenost, ali kasnije kad je odrasla, pa nikako da ga otkači, pa one ljubomorne svađe u četvrtoj knjizi, udavila bi je bila

i je, baš je hladna prema svojoj djeci, pogotovo prve dvije
ali meni je jako zanimljiva bila i ta njena mama, koja mi je dugo bila užasna, nula razumijevanja za Lenu, puno napada fizčkih i psihičkih.. kad dovede muža na upoznavanje, ne mogu se sad sjetit detalja ali sjećam se kako ju je stalno napadala "kako si takva, kako si ovakva, a vidi kako je on divan"
reko bi - grozna mater, mrzi je
a na kraju kako se pokaže da je ustvari za Elenu bila najviše vezana od sve svoje djece

[betty blue]

Ja bih samo rekla da me je sinoćnja epizoda podsjetila zašto sam se uopće zakačila na knjige.
Prije svega, zbog nasilja. Kad sam ja bila dijete, neko nepisano pravilo je bilo da djecu odgaja cijelo selo, stoga cijelo selo ima pravo izmlatit dijete kad smatra shodnim. Izuzetak je bilo jedino pojava nekih dominatnih i protektivnih majki (sa stavom - moje dijete samo ja udaram). Ali u pravilu je vrijedilo da te zapravo svatko ima pravo udariti, od susjede do učiteljice. Pa sam čitajući odjednom imala navalu flashbackova - kako je mene i moju (cjeloživotnu - a la Lila i Lenu, samo ne znam koja je koja) prijateljicu učiteljica u prvom razredu pretukla jer nismo pjesmicu naučile napamet, kako je tukla svaku djevojčicu za koju bi joj se učinilo da je razmetljiva, kako mi je kad sam imala 9 godina susjeda sa 4. kata zalepatila takav šamar da sam se pomokrila itd itd, primjera je beskrajno mnogo.
I sve je to bilo normalno, nitko nije mislio da je zlostavljan, to su facts of life, a pogotovo jer ne našim roditeljima sasvim sigurno bilo gore.
Uglavnom, knjiga a i serija baš zorno dočarava kako je to odrastati u nasilnom društvu. Ipak, i dan danas me zgrozi kako je Lilu tata bacio kroz prozor zato što je htjela nastaviti ići u školu. To mi baš srce slama.

[betty blue]

je, dok je bila klinka ta mi je zaljubljenost bila normalna tinejdžerska blesava zaljubljenost, ali kasnije kad je odrasla, pa nikako da ga otkači, pa one ljubomorne svađe u četvrtoj knjizi, udavila bi je bila

i je, baš je hladna prema svojoj djeci, pogotovo prve dvije
ali meni je jako zanimljiva bila i ta njena mama, koja mi je dugo bila užasna, nula razumijevanja za Lenu, puno napada fizčkih i psihičkih.. kad dovede muža na upoznavanje, ne mogu se sad sjetit detalja ali sjećam se kako ju je stalno napadala "kako si takva, kako si ovakva, a vidi kako je on divan"
reko bi - grozna mater, mrzi je
a na kraju kako se pokaže da je ustvari za Elenu bila najviše vezana od sve svoje djece

dakle, ja sam krepala kad je Lenu počela šepati
pa se prvi put zgozila, da ne postane kao majka
a dugi put, nakon što je mama umrla je prihvatila to šepanje, i zavoljela ga

[aleksandra70vanja]

sve ću vas prijaviti

[tanja_b]

sve ću vas prijaviti

pa jel piše u prvom postu da tko nije pročitao knjige, prati temu na svoju odgovornost.

Ni ja nisam još pročitala četvrtu (nije još došla u knjižnice), pa ću morati pripaziti

[aleksandra70vanja]

pa napravite si whatsapp grupu

[NanoiBeba]

Evo, ja sam došla do šepanja.
Treći dio čitam na engleskom i jako sporo mi ide

[ina33]

Ja sam fan Lenu. Ide mi na živce Lila, tj. opčaranost kojom drži Lenu, mislim da sam u trećoj knjizi počela šizit u stilu pa dobro više, dobro više, dokad Lila ovo, Lila ono. Skoro pa sve Lenuino razumijem - od majčinstva, ljubavi, svih postupaka. Svjesna sam da, da je knjigu napisala Lila, možda bi to bila ista knjiga o fascinaciji Lenu. Nasilje je na HBO seriji još vidljivije, u knjizi mi je nekako manje šokantno bilo (nije toliko vizualno). Lenuina mama mi je predobro opisan i odglumljen lik. Draga mi je Lenu jer se u dobroj mjeri izmakla iz rejona, barem je pokušala. Doduše, u boljoj je situaciji od Lile bila. Nino Sarratore, ako je to pekmezasti novinarčić - a on je zicer negativac. Žao mi je bilo Lenuinog prvog muža. Fascinantna knjiga, izaziva u meni "napuljske" emocije . Lenu je netko za koga gorljivo navijam al mi je žao / nervira me svaki put kad se nipodištava.

[tangerina]

Aleks, sama pala sama se ubila

ja sam jučer pogledala prvu epizodu i slažem se za vidljivije nasilje
scena u crkvi, scena sa Melinom, ajme..
grozim se letenja kroz prozor




Betty B, grozno mi je pročitat tvoj post pogotovo kad zamislim da smo generacija i, ako se ne varam, na maloj zračnoj udaljenosti odrasle
koje novo značenje izrazu "potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete"
kod mene ipak nije cijelo selo, pa si samo trebao imati sreće s roditeljima

[betty blue]

Mene je kod Lenu beskrajno živcirala ta njena malograđanština, želja da se uda u dobru familiju iako zapravo uopće ne voli tog svog muža, općenito svaki put kad se pravila da je nešto što nije me strašno živcirala (ista stvar se dogodila i kad je bila s Antoniom koji je bio ludo zaljubljen u nju).
Lila mi je u tom smislu puno autentičnija, tj vjernija sebi i stoga ju nekako više poštujem.
Lenu mi je bliskija, ali ne na pozitivan način nekad je stvarno prosto rečeno glupa

[Jurana]

Istina, ali nije ni ona kao dijete bolje prošla sa svojom... Doduše, rijetko tko iz rionea jest.

Da, ona piše da žena tek kad dođe u neke godine uči kako voljeti svoju majku.

A inače, netko je negdje na FB stavio članak u kojem se staje na stranu Lenu i na neki način opravdava što je napisala knjigu o Lili.
Jesi li to bila ti, Tang?

[Jurana]

To je zapravo bila kao neka marksistička književna kritika.
jel zna netko?

[ina33]

Fascinantna je i scena kad Lenuina mama inzistira da njen muž nije muško ako dobro ne istuče Lenu, pa on, na rubu suza, prvo njoj opali pest, pa onda ide istuć Lenu, a kao da sebe tuče, pa viče materi "jesi li sad zadovoljna, a, jesi li"?

Grozno. I slično našim pasivnim krajevima - Mediterraneo, una razza, una fazza - ne ovima "kuess die Hand" krajevima. To mlaćenje je normalno, a mlaćenje žena još normalnije. One ga same "traže", same sebe zatiru. U biti, jedina izvrsna studija patrijarhata koji gazi sve - od cura, preko dečkiju - jer se "senzibilniji" ne snalaze, i moraju navlačiti maske. Puno toga je u meni uskomešao pokret Prekinimo šutnju, pokret Me too. Betty vrlo dobro objašnjava kako je to smatrano "normalnim". Sjećam se svog razreda osnovnoškolskog, dalmatinski grad, 2 slabijih i pametnijih dečkiju je kontinuirano bilo baš zlostavljano, a mi smo se tad čudili zašto neće na ekskurziju s razredom. Sad bi se makar netko upetljao u to, ne bi bila "dječja posla".

I fascinantno je kako se ipak čovjek u 50-tima sjeti svakog "detalja" nasilja - od seksualnog (neprimjereni komentari učitelja, šlatanje dečkiju), roditeljskog, pa nadalje. I to je najbolji lakmus papir da tako nešto nije "normalno". I super mi je jasan mehanizam zašto o tome govorimo tek sad, nakon 20 godina.

[betty blue]

Betty B, grozno mi je pročitat tvoj post pogotovo kad zamislim da smo generacija i, ako se ne varam, na maloj zračnoj udaljenosti odrasle
koje novo značenje izrazu "potrebno je cijelo selo da se odgoji dijete"
kod mene ipak nije cijelo selo, pa si samo trebao imati sreće s roditeljima

Da, mislim da smo na manje od 20 km udaljenosti odrasle. Ne znam šta da ti kažem, sve je to bilo normalno, vjerojatno zvuči puno gore ovako napisano sve u jednoj rečenici, ali tako je bilo. Vjerujem da bih, kad bih pitala bilo koju svoju tadašnju vršnjakinju, svaka rekla da NE, nema šanse, nisu nas nikad tukli, ali ja se sjećam, a sjeća se i moja prija, vjerojatno čak i više nego ja.
Napulj 50ih = moje selo 80'ih i 90'ih

[ina33]

Mene je kod Lenu beskrajno živcirala ta njena malograđanština, želja da se uda u dobru familiju iako zapravo uopće ne voli tog svog muža, općenito svaki put kad se pravila da je nešto što nije me strašno živcirala (ista stvar se dogodila i kad je bila s Antoniom koji je bio ludo zaljubljen u nju).
Lila mi je u tom smislu puno autentičnija, tj vjernija sebi i stoga ju nekako više poštujem.
Lenu mi je bliskija, ali ne na pozitivan način nekad je stvarno prosto rečeno glupa

Vehementli disagree. Lila me živcira, njena uloga patnje, drama prihvaćanja role udaje za gangstera i djetinjasto - OK, ako je rajon to, sad ću baš biti ultra mega spešl mafijaška žena i igrat ću ulogu patriarhalne "pupe" koja se nakelji u nabranoj haljinici na krevet. I kao sad ja imam ambicije dekoraterke - ko da je išta bolja po tome od Lenu - pa ambicije mješačice kobasa u tvornici, vidite me kako ja teško patim. Samo njen interni monolog ne čitamo kao što Lenuin čitam. Taj njen fatalizam - OK, ja neću ići u školu, ali ću biti još i boljla nego da idem, ja ću biti baš super izrađivačica cipela, pa ću ja biti dektoraterka, pa ću biti mama, pa kao sretna sam zbog Lenuinih uspjeha, ali na svaki joj se popiša - da sam ja napisala knjigu, puno bi bolja bila itd. itd.

Kao jako te trebam, ali te ipak ne trebam. Ništa nije bolja od Lenu. Lenu je bolja. Chickfajt .

[ina33]

Ako je Lenu malograđanka, Lila je lik iz opere - Madam Butterfly.

[Riječanka]

jučer počela čitati četvrtu, također moram pripaziti kod ove teme.
moji su dojmovi najbliži ininim.
zaista je bilo nekih situacija u kojima bi me jako, baš jako iznervirali pojedini likovi. pri kraju treće knjige, stalno pitanje nećeš valjda Lenu, nećeš valjda...
eto, s jednim okom pratit ću temu, a drugim završiti čitanje zadnje knjige. posuđivala sam od kolegice prve tri, a onda ih "naručila" za rođendan, i jučer uložila u četvrtu. imam dvije curke kući i ova starija jako puno čita, htjela sam da za koju godinu ima i ovo za pročitati.
nadam se nekeko doći i do serije, nemam HBO.

[ina33]

Pa njeno cukanje Lenu - idemo, sloboda, idemo do mora, prođimo kroz tunel. Ne, ipak ne idemo, vraćajmo se. Koliko cuka Lenu u svojim ljubavnim vezama, još više cuka Lila. Lila ima baš jaku autoagresivnu crtu prkosa - sad ću baš kontra, ubij me ako možeš. I agresivnu prema drugima. Lenu je... zrelija. Meni je veliki benefit njen što je uistinu doživjela uspjeh izvan rajona. Lila se to ne usudi napraviti, kao da samu sebe minira. Možda su im i obiteljske okolnosti drugačije - Lenuin tata je ipak popustljiviji.

[Jurana]

Evo, našla sam!
http://www.historicalmaterialism.org...politan-novels

ina, ovo će ti se svidjeti

[tangerina]

Pa njeno cukanje Lenu - idemo, sloboda, idemo do mora, prođimo kroz tunel. Ne, ipak ne idemo, vraćajmo se. Koliko cuka Lenu u svojim ljubavnim vezama, još više cuka Lila. Lila ima baš jaku autoagresivnu crtu prkosa - sad ću baš kontra, ubij me ako možeš. I agresivnu prema drugima. Lenu je... zrelija. Meni je veliki benefit njen što je uistinu doživjela uspjeh izvan rajona. Lila se to ne usudi napraviti, kao da samu sebe minira. Možda su im i obiteljske okolnosti drugačije - Lenuin tata je ipak popustljiviji.

okolnosti su im apsolutno drugačije, a uz onakvog oca i onakvog muža, alternativa inatu bi bila jedino teška depresija
ja nisam doživjela da ona samu sebe toliko minira, nego baš da je vanjske okolnosti stalno nemilosrdno drže za gušu a ona se bori za neki svoj zrak

[ina33]

Hvala, Jurana!

Tangerina, nisam sigurna da su im okolnosti baš toliko različite - tata jest u početku napravio ogromnu razliku. Kad je suočena s time da joj se pomogne - od odlaska doktoru kad je imala ono nešto na plućima ili srcu, ona nekako uvijek bira ma, nema veze, dok ne padne, pa dok je spasitelji Lenu i njen onaj dragi muž ne odnesu. I tako stalno. I Lenu se stalno bori za svoj zrak. I s demonom Lile koja se svaku toliko ukaže da je fascinira pa opet nekako nestane u mraku. Kad je napisala knjigu lijepo ju je iskritizirala - pa nije ovako, pa nije onako. Imam dojam da, kad god bi Lila nešto i mogla napraviti, ponos ili strah pak od neuspjeha i loše usporedbe s Lenu je blokiraju pa onda proglasi da joj to zapravo uopće nije ni važno i krene u neku destruktivu.

[tangerina]

morat ću opet pročitat sve knjige, potpuno sam zaboravila to što spominješ kad je mama tjerala njenog muža da je istuče, i ovo s plućima..
ova razlika s nastavkom obrazovanja je ključna, a onda i mali detalj da se Lila sa 16 godina, da bi se riješila jednog mafijaša, udaje za drugog mafijaša
pa svakodnevna premlaćivanja i silovanja postaju njen život, dok Lenu štreba latinski (i pilji u Nina)
meni je potpuno razumljiva LIlina potreba da joj se popiša na sreću, a pogotovo onu vezanu za pisanje, jer to je bio njen najveći san a onemogućen joj je (iako realno dugoročno nije, ali ona ima malo taj crno-bijeli pogled na svijet), da smo čitali njenu knjigu vjerojatno bismo čitali o borbi između silne ljubomore i zavisti s jedne strane, i ljubavi prema Eleni s druge

[Angie75]

Meni je neobična ta fascinacija jednog od Solara braće Lilom, kako ste vi to shvatili?

[betty blue]

Mene zanima što se dogodilo između tog Solare i onog malog geya, tj kužim da je Lila iskoristila Solarinu fascinaciju njome da ga gurne u taj odnos, ali me zanimaju detalji
taj dio je (meni prizemnoj) tako sočan a tako malo detalja

[ina33]

Meni je neobična ta fascinacija jednog od Solara braće Lilom, kako ste vi to shvatili?

Kako potrebu da, putem nje, bude najbolji alfa mužjak jer je ona najsjajnija ženka, najveći trofej, plus ima svoju volju, kud ćeš bolje nego je malo lomit i borit se s njom, za primitivnog mužjaka.

[ina33]

meni je potpuno razumljiva LIlina potreba da joj se popiša na sreću, a pogotovo onu vezanu za pisanje, jer to je bio njen najveći san a onemogućen joj je (iako realno dugoročno nije, ali ona ima malo taj crno-bijeli pogled na svijet), da smo čitali njenu knjigu vjerojatno bismo čitali o borbi između silne ljubomore i zavisti s jedne strane, i ljubavi prema Eleni s druge

Čak i nisam sigurna. Lila je, po meni u duši, perfekcionistica. Kao i Lenu, ali ona se s tim uspješno ipak bori - njoj je Lila ogledalo savršenstva, a Lili ništa što napravi zapravo nije good enough i na sve je bah, mogu ja to bolje. Primjer - kad joj je Lenu rekla da je dala njenu knjigu učiteljici, ona nije niti sačekala na reakciju, nego je rekla ma, zapravo nisam s tim zadovoljna, napisala sam još nešto bolje (nije joj bio dovoljan Lenuino divljenje).

Iz svega što pišem(o), nekako zaključujem da je Lila (kao možda i brojni istinski genijalci zapravo), perfekcionist i nezrela - ne može se suočiti sa svojim uspjehom (jer uvijek u njemu traži mrlju), dubinski je nesigurna i ne ustraje u stvarima. Ne bih rekla niti da je neka bolja roditeljica od Lenu, o Lenu samo znamo više i čitamo njenu perspektivu.

Lenu se sa svojim perfekcionizmom uspije izboriti.

Na kraju, iza Lenu ostaju djela stvaranja, iza Lile samo puno pokušaja.

To je moja perspektiva .

[Angie75]

Na kraju, iza Lenu ostaju djela stvaranja, iza Lile samo puno pokušaja.

pa nije baš tako, i Lila ima brojna ostvarenja, i to na različitim područjima. Od toga da je kreirala, uredila dućan koji je postao in mjesto za kupnju cipela, do toga da je stvorila dobro poslujuću računovodstvenu tvrtku, i nekako je u svemu tome bila pionir.

[betty blue]

Sve to stoji ina, ali Lila zaslužuje malo sućuti ne usprkos tomu što si nabrojala nego upravo zbog toga.
A Lenu sasvim sigurno ne bi uspjela u svom školovanju i karijeri da nije bilo tog, kako kažeš, demona Lile koji ju je stalno tjerao na kompetitivnost
iskreno, ja uopće ne vidim na koji je način Lenu utjecala na Lilin život, osim što joj je eto ono ljeto na Ischiji otela Nina (sasvim sam sigurna da je Lila počela flertovati s Ninom samo da napakosti Lenu - zaljubljenost se javila kasnije)

[betty blue]

još jedna razlika među njima - kako angie kaže, Lila je uvijek bila pionirskog duha, prva je počela pisati, pa dizajn cipela, pa programiranje, i svemu bi se uvijek dala 100%, radila je to srčano dok god ju je zanimalo. Njoj nedostaje endurance-a.
Lenu pak, po meni, nedostaje inherentno zanimanje za ono što radi, ona se zapravo uvijek povodi za onom osobom koja ju u tom trenutku fascinira
Lila mi ja alfa a Lenu beta, jbg

[Angie75]

Lila mi ja alfa a Lenu beta, jbg

da, tako i meni. Koliko god sam osobno sličnija Lenu, voljela bih da je obratno.

[ina33]

pa nije baš tako, i Lila ima brojna ostvarenja, i to na različitim područjima. Od toga da je kreirala, uredila dućan koji je postao in mjesto za kupnju cipela, do toga da je stvorila dobro poslujuću računovodstvenu tvrtku, i nekako je u svemu tome bila pionir.

Ta su ostvarenja s uređivanjem dućana za kupnju cipela i otvaranjem računovodstvene firme baš usporediva s izdavanjem knjige i baš ostvarenje Lilinog sna . To su utilitarna ostvarenja tj. čak autoironična ostvarenja - ona je sama izabrala bit karikatura iz Almodovarovog filma, hoće bit književnica, ali sad se zadovoljila krasnim uređenjem dućana za cipele koji drži njen mafioso - yeah, right. Nisu self-fulfilling ostvarenja. Lila je wannabe alfa. Zapravo je u odnosu stalno sama sa sobom, drugi je malo diraju, pa i Lenu. U svemu nalazi na nesavršenstvo pa odustaje - vidi da se knjiga može i bolje napisati, vidi da je aktivizam dijelom pozerstvo, ništa i nikad nije good enough. Ona sama sebi nije good enough. A isto je istina i za Lenu, ali ona mi je tu pozitivniji lik.

[ina33]

Nezrela je jer je život nesavršen. A ona to ne prihvaća. Tj. prihvaća s pozerstvom i autoironijom.

[betty blue]

Iskreno, ja nisam tako polarizirana kao ti, ina
ne mislim nužno da ako imam razumijevanja za Lilu, ili ako vidim neke njene pozitivne osobine da automatski diskreditiram Lenu.
Meni su obje i pune mana i divne u nekim stvarima, pronalazim dijelove sebe i u jednoj u drugoj, malo više u Lenu, ali baš zato razumijem njeno divljene prema Lili itd itd
mislim, nije ti ovo twighlight saga da biramo team edward ili team jake (ili kako već bješe)

[Angie75]

U svemu nalazi na nesavršenstvo pa odustaje - vidi da se knjiga može i bolje napisati, vidi da je aktivizam dijelom pozerstvo, ništa i nikad nije good enough. Ona sama sebi nije good enough.

Da, to je sve istina, ali ona je meni tragična figura, i sve je zapravo razumljivo - kako će biti good enough kad ima samo osnovnu školu? To ju sigurno cijeli život muči, baš zbog tog perfekcionizma. I zato je autodestruktivna, nesretna i ne može se smiriti.

[ina33]

Sve ja to shvaćam. Ali joj se ne divim . Twighlight sage nisam gledala. Umela me u 4 knjige Lenu divljenjem prema Lili koja je uvijek zafrkne, pa zafrkne samu sebe. (Meni) je to teško gledati i čitat. Ventiliram tu .

[Jurana]

Meni isto nije bilo jasno zašto se Elena toliko divi Lili. Podsjetilo me na roman Vrata gdje se isto pripovjedačica (po mom dojmu) neutemeljno divi Emerik.

Inače mi ni jedna nije išla na živce jer vidim da su obje jednostavno ljudi, ali u jednoj sam se stvari mogla identificirati s Lenu, a to je da sam u djetinjstvu imala prijateljicu koja je bila ljubomorna na mene. Ja sam s manje truda imala bolji uspjeh u školi i ona me je stalno kažnjavala nekom pasivnom agresijom. Srećom sam se negdje na pragu puberteta odselila dalje od nje jer u to vrijeme uopće nisam shvaćala koju štetu ona radi mom samopouzdanju.

[betty blue]

Ja se osobno ne divim Lili, ali mogu razumjeti Lenuino divljenje. Lila je ta koja s lakoćom sve napravi - Lenu mora učiti glagole a Lila ih samo jednom pogleda i sve kuži. Gdje god Lenu treba uložiti truda, Lila to ko od šale napravi. Lila je neizmjerno talentiranjia, a Lenu je upornija - i tu se pokaže točnom ona da uporni pobjeđuju.
Lila je jadna splet propalih talenata. Puno potencijala a ništa realizirano. Ali kad si dijete, perspektiva je potpuno različita, tada ti se čini da je ta talentiranija jedina uspješnija

[ina33]

Meni isto nije bilo jasno zašto se Elena toliko divi Lili. Podsjetilo me na roman Vrata gdje se isto pripovjedačica (po mom dojmu) neutemeljno divi Emerik.

Inače mi ni jedna nije išla na živce jer vidim da su obje jednostavno ljudi, ali u jednoj sam se stvari mogla identificirati s Lenu, a to je da sam u djetinjstvu imala prijateljicu koja je bila ljubomorna na mene. Ja sam s manje truda imala bolji uspjeh u školi i ona me je stalno kažnjavala nekom pasivnom agresijom. Srećom sam se negdje na pragu puberteta odselila dalje od nje jer u to vrijeme uopće nisam shvaćala koju štetu ona radi mom samopouzdanju.

Vidiš, vidiš. Nisam čitala Vrata, ali sam gledala film i isti mi je osjećaj - ono, daj me nemoj s Emerik, ono dosta, get a grip i nađi drugu. Općenito odnosi u kojima se netko divi, a drugo je objekt divljenja, i tako stalno, me muče upravo zbog toga - tog neravnomjernog odnosa moći. Moj je impuls kroz 4 knjige bio iščupat Lenu, spasit je od toga. Lili pomoći nema, po meni, previše je autodestruktivna. Da je i dobila obrazovanje, opet bi bila autodestruktivna, čini mi se - njoj nema para, a to je vrlo prokleta i usamljena pozicija i čovjek se može izbalansirati tek kada i ako (svoje) nesavršenstvo prihvati. Dosta je podcrtana ta njena tamna crta jake volje, koja je pak vrlo nestalna u njenim interesima.

[Optimist]

Pročitala sam samo prvu knjigu i pola druge…dalje me nije vuklo…možda me odbila baš ta stalna Lenuina submisivnost, opčaranost Lilom, traženje njenog odobravanja i blagoslova za sve (inače nije dovoljno ili uopće dobro)…s druge strane mi je bilo teško tumačiti Liline postupke, motive, trpiti njen histrionski dio…

A nasilje mi nije bilo teško zamisliti, ne tako davno ga je u izobilju bilo i u doba mog djetinjstva, nastavnicima nije bilo strano imati šibe i udarati njima učenike po ispruženim dlanovima, susjedski šamari su se lijepili i preventivno, a o udaranju djece pod vlastitim krovom da i ne govorimo (bila sam promatrač, ne i žrtva).

Baš mi je drago da je snimljena serija, jer se stvarno nisam mogla natjerati na daljnje čitanje, a ipak me zanima što se dalje događalo. Ambivalentna sam.

[Optimist]

A koliko mogu naslutiti iz vašeg pisanja, ostale su iste…

[Optimist]

Sorry što pišem u serijama…

…zapravo, ono što me je najviše odbilo je nepoimanje takvog odnosa, uzimanje i davanje je bilo jednosmjerno (i na kapaljku), prisustvo sado-mazo elemenata koje pravo prijateljstvo ne poznaje, moljenje za prihvaćanjem, ponižavanje unutar sebe da bi se dobila trunčica priznanja, odobravanja...

[spajalica]

ne citam temu, sem prva tri posta, ali me ovo podsjeca na srednju i lektiru

[ina33]

…zapravo, ono što me je najviše odbilo je nepoimanje takvog odnosa, uzimanje i davanje je bilo jednosmjerno (i na kapaljku), prisustvo sado-mazo elemenata koje pravo prijateljstvo ne poznaje, moljenje za prihvaćanjem, ponižavanje unutar sebe da bi se dobila trunčica priznanja, odobravanja...

X. Iako je knjiga puno, puno više od toga i po motivima, i divno je pisana, ali ovo je srž toga što je i mene mučilo, pa još rastegnuto na čitav život. Moguće je da bi Lilina knjiga bila ista tj. da ona misli za Lenu da je ona njena genijalna prijateljica - nekoliko puta je nevoljko izjavila da ona to za nju misli, ali Lenu nije bila uvjerena (a očito niti mi, čitatelji). Ali, sve to skupa je toksično, nije motivirajuće, nije lijepo. A odlično je napisano jer nije ni u životu sve netoksično i lijepo.

[angelina1505]

Ja uopće ne mislim da bi Lila mislila za Lenu da je njena genijalna prijateljica, pa razlika u intelektualnom kapacitetu je jasna od prvog dana. Šta je genijalno kod Lenu? Samo je imala volju za učenjem, pametna nije čim je toliko plazila za Ninom (jasno mi je dok je cura bila, ali ovo poslije je stvarno bedasto), odnos prema djeci da ne spominjem - katastrofa.
APsolutno sam team Lila, Lenu me živcirala od pola prve knjige pa do kraja četvrte, i nakon ininih upisa (koji su me baš izneadili, na kraj pameti mi nije bilo da je nekom Lenu draža ) nisam promijenila mišljenje ni trunku. Uopće to ne vidim istim očima

[seni]

Ja bih samo rekla da me je sinoćnja epizoda podsjetila zašto sam se uopće zakačila na knjige.
Prije svega, zbog nasilja. Kad sam ja bila dijete, neko nepisano pravilo je bilo da djecu odgaja cijelo selo, stoga cijelo selo ima pravo izmlatit dijete kad smatra shodnim. Izuzetak je bilo jedino pojava nekih dominatnih i protektivnih majki (sa stavom - moje dijete samo ja udaram). Ali u pravilu je vrijedilo da te zapravo svatko ima pravo udariti, od susjede do učiteljice. Pa sam čitajući odjednom imala navalu flashbackova - kako je mene i moju (cjeloživotnu - a la Lila i Lenu, samo ne znam koja je koja) prijateljicu učiteljica u prvom razredu pretukla jer nismo pjesmicu naučile napamet, kako je tukla svaku djevojčicu za koju bi joj se učinilo da je razmetljiva, kako mi je kad sam imala 9 godina susjeda sa 4. kata zalepatila takav šamar da sam se pomokrila itd itd, primjera je beskrajno mnogo.
I sve je to bilo normalno, nitko nije mislio da je zlostavljan, to su facts of life, a pogotovo jer ne našim roditeljima sasvim sigurno bilo gore.
Uglavnom, knjiga a i serija baš zorno dočarava kako je to odrastati u nasilnom društvu. Ipak, i dan danas me zgrozi kako je Lilu tata bacio kroz prozor zato što je htjela nastaviti ići u školu. To mi baš srce slama.

ajme beti, gdje si ti zivjela i isla u skolu?
ja sam odrasla u malom mjestu, ali nas u skoli zaista nisu tukli, a kamoli susjedi, rodaci...

[ina33]

Ja uopće ne mislim da bi Lila mislila za Lenu da je njena genijalna prijateljica, pa razlika u intelektualnom kapacitetu je jasna od prvog dana. Šta je genijalno kod Lenu? Samo je imala volju za učenjem, pametna nije čim je toliko plazila za Ninom (jasno mi je dok je cura bila, ali ovo poslije je stvarno bedasto), odnos prema djeci da ne spominjem - katastrofa.
APsolutno sam team Lila, Lenu me živcirala od pola prve knjige pa do kraja četvrte, i nakon ininih upisa (koji su me baš izneadili, na kraj pameti mi nije bilo da je nekom Lenu draža ) nisam promijenila mišljenje ni trunku. Uopće to ne vidim istim očima

Ja mislim da mi vidimo Lilu samo Lenuinim očima. U tim očima, ona je genijalna, ovakva-onakva. Kakva je zapravo - mi to ne znamo. Činjenica je da su objema bilo ponuđeno od strane učiteljica nastaviti školovanje. Činjenica je da je Lenu napisala knjigu i da joj se ekipa iz rajona kasniej više divi i govori joj znali smo da će od tebe bit nešto, nego Lili, koja je nastavila s praksama rajona. Ta tolika razlika je možda samo u Lenuinim očima - mi spoznajemo Lilu očima Lenu, ne priča tu objektivan pripovjedač. U Liliim očima je možda sve to drugačije. Samo misao .