Ferrante - Napuljska kronika - tema sa spojlerima

[ina33]

Ja Lilu dozivljavam puno toplijom, njena me patnja slamala. I iako je fakat caknuta, autodestruktivna, jasno mi je kako je do toga doslo...kako se razvila njena struktura. Lenu je beskrajno pasivna i stalno se na nekog fiksira ( Lila, Nino) i zivcira me sto kao da ne postoji ako se ne zrcali u drugome.

I Lila ima periode fiksacija. I živcira me što stalno treba Lenu kao publiku, kao da je nesigurna ako nema nje koja će reflektirat njenu vrijednost. Ako nje nema onda je ili umlaćuju ili glorificiraju (al oči joj pate - scena vjenčanja) ili se razbolijeva i čeka da je netko spasi jer će ona, bez toga, onda rađe potonuti (al plakat će publika njena, Lenu, zna ona). Drama queen . Taman se Lenu otkači, evo ti njenog poziva pa opet u krug isti. Obje (valjda) trebaju jedna drugu, ma koliko bi ih ja željela razdvojiti i reagiram isto kao Optimist - kad Lenu počne kukat da bi Lila sigurno bila pametnija sa o ne, kad Lila krene u neku novu autodestrukciju s ajme, opet. Zanima me i što ti misliš o tumačenju koje je linkala Jurana.