Mislim da je nemoguce u ovom slucaju potpuno odvojiti spisateljicu i lik iz kojeg pise, ali to je skroz nevazno. Jer tako je uvijek i svuda, nema objektivnog i nepristranog kada svi mi sve oko nas filtriramo kroz nas. I ovi koji kazu da je pisanje iz lika Lenu razlog zasto nam je Lila simpaticnija- jer se Elena ogoljuje do kraja, a Lilu ne vidimo do kraja (iako bi bolje bilo reci da ju ne vidimo iz nje) nisu u pravu. Jer krecu iz pogresne pretpostavke da ako se ljudi (Elena/Lila) ogole do kraja onda su manje dooadljivi. Mozda bi se i Ini Lila dopala da je cula njene unutarnje monologe koji su je vodili, mozda bi ju lakse razumjela. Ja Lenu ne simpatiziram manje radi njenih mana koje je pokazala, ljudske su i “obicne”, svi ih imamo- neke od njih. Nego sto suosjecam s Lilom jer se lakse povezujem s njenim likom, to je subjektivno i moje, ima veze s time kakva sam ja i kako sam rasla. Nema veze s time koja je bolja ili pravija. Prijateljica, majka, stagod.