Da se vratim na trenutak na likove - meni je Lenu najbolja kada pokazuje svoju opsesiju majkom. Taj njen strah da ne postane kao majka - kako kaže, šepava i razroka, a onda kasnije prihvaćanje šepanja, tj. majke, sav taj užas i utjeha obitelji - to je nešto što je autentično od Lenu, jedna od rijetkih svari koje nije prisvojila od nekog drugog (pisanje od Lile, feminizam od muževe sestre itd).