Prijateljica će ti morati postati ratoborna. Nisam ni ja bila baš ratoborna, ali sam postala kad sam vidjela da ne ide drugačije. Zapravo, ne toliko ratoborna koliko informirana (da imam argumente), dosadna i uporna. Eh, sad, nemam pametan savjet jer ne znam ništa o ovom konkretnom slučaju, ali sjećam se da je u razred mog starijeg sina došao kolega s adhd-om tijekom drugog polugodišta. Roditelji očito nisu bili zadovoljni s originalnim rješenjem, a možda je i stručna služba rekla koju - ne znam. Samo hoću reći da nije to u kamen uklesano. Za ovako malu djecu s posebnim potrebama bitno je naći učitelja koji zna i želi raditi s takvim djetetom. Želim tvojoj prijateljici svu sreću. Na njenom mjestu ja bih učiteljici rekla - odlično, kad ćemo se naći sa stručom službom??? Ali nije bitno prepucavanje, bitno je osigurati da dijete u razredu dobije ono što treba. Ne znam kakva je situacija za dobivanje asistenta u nastavi, ali možda bi to moglo biti ok rješenje. Ako učiteljica bude prijetila stručnom službom - to treba iskoristiti i odmah organizirati sastanak na kojem se može zatražiti asistenta u nastavi. Neka psiholog kaže svoje, a za učiteljicu treba osigurati set uputa (to treba napisati psiholog) u kojima će jasno pisati da to dijete smije prošetati tijekom nastave i druge stvari koje će mu olakšati boravak u razredu.
Ispričavam se na skretanju s teme, jer nije riječ o selektivnom mutizmu, ali treba naglasiti da u školama djelatnici jako često nisu educirani i upućeni kako raditi s djecom koja imaju ovu dijagnozu, gdje potražiti pomoć i slično, a iz iskustva znamo da je tako i s drugim dijagnozama.





Odgovori s citatom