Selektivni mutizam - iskustva

[Peterlin]

Osećam se napadnutom upravo zbog ovog "ti"- tj. i ti i sirius osećate potrebu da upravo meni, i samo meni, objasnite šta je selektivni mutizam, i u čemu ga samo ja pogrešno doživljavam, iako ne pišem ništa posebno različito od drugih, i iako se prvom svojom rečenicom na temi slažem da je individualni pristup najbolji.

Ironično, Veri sam kao savete napisala samo ono što stručna služba po defaultu savetuje nastavnicima za ovakve dijagnoze, i ništa preko toga osim jednog svog usputnog prisećanja.

Zato što znam da često puno toga nije idealno, ni saradnja roditelja, ni saradnja stručne službe, ni komunikacija razredni/drugi nastavnici, a dodatno je pogoršano sadašnjim režimom školovanja. (I zato što, na kraju krajeva, nastavnik koji se prvi put sreće sa nekom dijagnozom možda želi da sazna što više iz običnih ljudskih priča i iskustava). Zato mislim da je i najuopštenija smernica bolja nego nikakva, dok se ne dobiju preciznija uputstva.
Kako god, prihvatam tvoje objašnjenje da nemaš lošu nameru.

Sigurno nitko od nas nije imao loše namjere.... Ovdje treba uzeti u obzir da se na temi našla grupica majki djece s raznim teškoćama, a mi nemamo baš sjajno iskustvo sa školskim sustavom... Podrška nije bogznakakva - ni djeci s teškoćama ni roditeljima, a očito ni nastavnicima.

Sve smo doživjele razočaranja u pokušajima da svojoj djeci osiguramo što im treba, ali meni je bilo teško sagledati položaj nastavnika/stručne službe, kojima isto nije lako. U interesu djeteta je da "svi pušu u isti rog" - liječnik/logoped/psiholog + škola + roditelji + samo dijete. Jedino tako se dobije dobar rezultat, ali je puno uključenih, pa je lako izgubiti iz vida tuđa stajališta i probleme.

Nemoj naše komentare doživljavati osobno - oni nisu kritika tvojih postova, nego rezultat muke koju smo prošle sa svojom djecom u školi.

[pulinka]

Nemoj naše komentare doživljavati osobno - oni nisu kritika tvojih postova, nego rezultat muke koju smo prošle sa svojom djecom u školi.

Sve ja to razumem i lično nemam previše saosećanja za prosvetni sistem jer se i meni doooobro i konstatno obija o glavu, nije lakše nego teže kada vidiš obe strane sistema, bar meni...
Zato mi je bezveze kada vidim da neko iz sistema traži informaciju, i kad znam da mogu da je pružim bar donekle, da me se zato secka koliko sam u pravu i informisana a koliko ne... JA sam u vrtiću bila to "mutavo" dete, i znam da ono što je palilo kod mene možda uopšte ne pali kod drugih, na kraju krajeva i svako "obično" dete je individua za sebe i zaslužuje jedinstven pristup, ali realnost je takva da nije uvek moguće dobiti najbolje, pa čak ni dovoljno dobro .
Treba pomoći svakom iz sistema ko hoće da učini korak više od onog što mora, jer je zid pred takvom inicijativom često neobjašnjivo visok.

[mitovski]

Sigurno nitko od nas nije imao loše namjere.... Ovdje treba uzeti u obzir da se na temi našla grupica majki djece s raznim teškoćama, a mi nemamo baš sjajno iskustvo sa školskim sustavom... Podrška nije bogznakakva - ni djeci s teškoćama ni roditeljima, a očito ni nastavnicima.

Sve smo doživjele razočaranja u pokušajima da svojoj djeci osiguramo što im treba, ali meni je bilo teško sagledati položaj nastavnika/stručne službe, kojima isto nije lako. U interesu djeteta je da "svi pušu u isti rog" - liječnik/logoped/psiholog + škola + roditelji + samo dijete. Jedino tako se dobije dobar rezultat, ali je puno uključenih, pa je lako izgubiti iz vida tuđa stajališta i probleme.

Nemoj naše komentare doživljavati osobno - oni nisu kritika tvojih postova, nego rezultat muke koju smo prošle sa svojom djecom u školi.

Moram se na ovo osvrnuti. Toliko sam razočarana i ogorčena. Sve znam jer sam i ja naišla na zid , ali prijateljica je ove godine upisala prvašića. ADHD - dijete je bilo na timskoj obradi i na upisima je školski psiholog predložio IP koji je i odobren. U prva 2 tjedna učiteljica je mamu već nekoliko puta pozivala na red uz komentare da je on jedino dijete koje ne sjedi i uz komentar da bi ona voljela vidjeti onog tko mu je dao dijagnozu jer to nema veze s ADHD-om nego odgojem. Učiteljica se pazite ovo...prijeti stručnom službom. Sve znamo što i kako i kud dalje ali ovo je strašno da sad roditelji moraju u borbu. Prijateljica mi se naplakala ovih dana kao nikada do sada a učiteljica je očito nanjušila da ova nije ratoborna pa si je dala oduška.

[Peterlin]

Moram se na ovo osvrnuti. Toliko sam razočarana i ogorčena. Sve znam jer sam i ja naišla na zid , ali prijateljica je ove godine upisala prvašića. ADHD - dijete je bilo na timskoj obradi i na upisima je školski psiholog predložio IP koji je i odobren. U prva 2 tjedna učiteljica je mamu već nekoliko puta pozivala na red uz komentare da je on jedino dijete koje ne sjedi i uz komentar da bi ona voljela vidjeti onog tko mu je dao dijagnozu jer to nema veze s ADHD-om nego odgojem. Učiteljica se pazite ovo...prijeti stručnom službom. Sve znamo što i kako i kud dalje ali ovo je strašno da sad roditelji moraju u borbu. Prijateljica mi se naplakala ovih dana kao nikada do sada a učiteljica je očito nanjušila da ova nije ratoborna pa si je dala oduška.

Prijateljica će ti morati postati ratoborna. Nisam ni ja bila baš ratoborna, ali sam postala kad sam vidjela da ne ide drugačije. Zapravo, ne toliko ratoborna koliko informirana (da imam argumente), dosadna i uporna. Eh, sad, nemam pametan savjet jer ne znam ništa o ovom konkretnom slučaju, ali sjećam se da je u razred mog starijeg sina došao kolega s adhd-om tijekom drugog polugodišta. Roditelji očito nisu bili zadovoljni s originalnim rješenjem, a možda je i stručna služba rekla koju - ne znam. Samo hoću reći da nije to u kamen uklesano. Za ovako malu djecu s posebnim potrebama bitno je naći učitelja koji zna i želi raditi s takvim djetetom. Želim tvojoj prijateljici svu sreću. Na njenom mjestu ja bih učiteljici rekla - odlično, kad ćemo se naći sa stručom službom??? Ali nije bitno prepucavanje, bitno je osigurati da dijete u razredu dobije ono što treba. Ne znam kakva je situacija za dobivanje asistenta u nastavi, ali možda bi to moglo biti ok rješenje. Ako učiteljica bude prijetila stručnom službom - to treba iskoristiti i odmah organizirati sastanak na kojem se može zatražiti asistenta u nastavi. Neka psiholog kaže svoje, a za učiteljicu treba osigurati set uputa (to treba napisati psiholog) u kojima će jasno pisati da to dijete smije prošetati tijekom nastave i druge stvari koje će mu olakšati boravak u razredu.

Ispričavam se na skretanju s teme, jer nije riječ o selektivnom mutizmu, ali treba naglasiti da u školama djelatnici jako često nisu educirani i upućeni kako raditi s djecom koja imaju ovu dijagnozu, gdje potražiti pomoć i slično, a iz iskustva znamo da je tako i s drugim dijagnozama.