Engleski - stagniranje u školi nakon super starta u vrtiću

[cipelica]

I ja bi u ovakvom slučaju upisala na HD.
Nešto razmišljam.
Ako se djetetu tako brzo smuči nešto što voli zato što je malo dosadno pitanje je voli li engleski ili zanimljivu profesoricu? Jasno, idealno je kad to ide u paketu.
Ok, djeca imaju različite afinitete i to se vidi dosta rano, ali vole li stvarno naša djeca te rane aktivnosti ili vole nas koji svjesno ili nesvjesno plješćemo ‘uspjesima’?

[ina33]

I ja bi u ovakvom slučaju upisala na HD.
Nešto razmišljam.
Ako se djetetu tako brzo smuči nešto što voli zato što je malo dosadno pitanje je voli li engleski ili zanimljivu profesoricu? Jasno, idealno je kad to ide u paketu.
Ok, djeca imaju različite afinitete i to se vidi dosta rano, ali vole li stvarno naša djeca te rane aktivnosti ili vole nas koji svjesno ili nesvjesno plješćemo ‘uspjesima’?

To je pitanje kokoši i jajeta, a, u krajnjoj liniji, nebitno jer će se nakon ponude raznih stvari iskristalizirati nešto što mu je stvaran interes. Sigurno je masu, masu, masu stvar profesora. Rijetko tko na toj razini apstraktno voli jedan predmet. Tj. da baš voli jezik. Ja sam bila ta da me fascinirao baš zvuk jezika, a nijedna profa nije bila takva da mi ga "zgadi" , a za svoje dijete znam da na taj način ne voli ništa, ni crtanje, ni sport, ni ništa, nego pjevanje i učit stvari vezane za prirodu - ali, opet, uč iz PID nije neka pa sad ljubav prema tome vene, a ljubav prema nečemu raste. Pjeva dobro, ali sad nije baš da će na America's Got Talent da bismo iz toga radili njenu egzistenciju (never knows, ali moja je procjena ta). Pa je izlažem second best thingu, uz pjevanje, - jezicima, drugim stvarima koje je zanimaju. I dobiva pljesak i oduševljenje i za to i za drugo, a bogme i za nešto što joj ne ide, pa ako dobije dobru ocjenu - tu plješćem posebno - za upornost.

Iz tog razloga ne tražimo od predškolaca i osnovnoškolaca da si biraju zanimanja - nisu oni zreli za to. Onih koji znaju, koji debelo iskaču u nečemu, je tipa 1%.

[tanja_b]

To je pitanje kokoši i jajeta, a, u krajnjoj liniji, nebitno jer će se nakon ponude raznih stvari iskristalizirati nešto što mu je stvaran interes. Sigurno je masu, masu, masu stvar profesora. Rijetko tko na toj razini apstraktno voli jedan predmet. Tj. da baš voli jezik. Ja sam bila ta da me fascinirao baš zvuk jezika, a nijedna profa nije bila takva da mi ga "zgadi" , a za svoje dijete znam da na taj način ne voli ništa, ni crtanje, ni sport, ni ništa, nego pjevanje i učit stvari vezane za prirodu - ali, opet, uč iz PID nije neka pa sad ljubav prema tome vene, a ljubav prema nečemu raste. Pjeva dobro, ali sad nije baš da će na America's Got Talent da bismo iz toga radili njenu egzistenciju (never knows, ali moja je procjena ta). Pa je izlažem second best thingu, uz pjevanje, - jezicima, drugim stvarima koje je zanimaju. I dobiva pljesak i oduševljenje i za to i za drugo, a bogme i za nešto što joj ne ide, pa ako dobije dobru ocjenu - tu plješćem posebno - za upornost.

Iz tog razloga ne tražimo od predškolaca i osnovnoškolaca da si biraju zanimanja - nisu oni zreli za to. Onih koji znaju, koji debelo iskaču u nečemu, je tipa 1%.

Upravo tako. U toj dobi oni vole vanjske okolnosti - nastavnicu, društvo, "zabavu" vezanu uz neki predmet.
Kako rekoh ranije, meni je baš zanimljivo pratiti kako se ti interesi mijenjaju kod djeteta kroz godine. Još u 5. razredu je stav prema školskom predmetu (ono klasično - volim/ne volim) ovisilo isključivo o predmetnom nastavniku. Sad, u 8., situacija je dosta drugačija.

[Lili75]

Ok, djeca imaju različite afinitete i to se vidi dosta rano, ali vole li stvarno naša djeca te rane aktivnosti ili vole nas koji svjesno ili nesvjesno plješćemo ‘uspjesima’?

Good point cipelica