I Seni je već napisala - gromna je razlika između svakodnevnog basic englisha (kojim svi baratamo) i sposobnosti tečnog govorenja i pisanja bilo čega što se dotiče nečeg "učenijeg".
I Seni je već napisala - gromna je razlika između svakodnevnog basic englisha (kojim svi baratamo) i sposobnosti tečnog govorenja i pisanja bilo čega što se dotiče nečeg "učenijeg".
S ovim se slažem. Neće naučiti ako nemaju baš nekog sluha za jezike. Naučit će oni koji to vole i žele.Talentirani će sluhisti pokupiti sami, ostali, ako se ne radi pošteno, neće.
A za Mojcu, ja ovo pitanje uopće nisam doživjela kao titranje djetetu oko svega a ponajmanje paniku.
Profesora ima svakakvih, a baš takvu situaciju smo imali mi sa engleskim. I taj problem već postoji dugo na školi, svi ga znaju, nitko "ne može" ništa napraviti već se ljudi snalaze kako znaju i umiju dok ne dodje peti razred i prava profesorica.
S ovim se slazem. Cak i kad slusam studente i one koji kao odrastaju uz engleski, katastrofa su
Moj ide od prosle god u vrticu na engleski. Iako je oduvijek gledao crtice na engl i kasnio s govorom (al sam je nadoknadio tako da je sad i bolji od vrsnjaka), toliko je odusevljen bio engleskim da smo popustili.
Plus, los je u motorici i treba mu poticaj za crtanje, bojanje i sl. A tamo to dobiva.
Ne znam kako bude dalje, al mali se s 5god jako dobro snalazi na stranom jeziku i razumije
Posljednje uređivanje od Vrci : 27.11.2018. at 13:41
Govorim npr. o mogućnosti studiranja u inozemstvu na engleskom jeziku nakon 12g. učenja jezika u školi, da mogu učiti iz engl. literature i pisati ispite i seminare na pismenom engleskom. Koliko je to maturanata u stanju, pa ajmo čak reći samo gimnazijskih maturanata?
Ok, tema je došla do trenutka kad se krene secirati onog tko ju otvori.
Ide na dva sporta, plivanje jednom tjedno i penjanja dva puta tjedno. Počela je s penjanjem jednom tjedno ali nas je molila da bude dva puta, jer to obožava i odlično joj ide.
Plivanje je jednom tjedno, totalno neformalno, više kao rekreacija.
I jedno i drugo je u totalno opuštenoj atmosferi, bez ikakvog natjecateljskog karaktera, u malim grupama, baš kao igra.
Ona je ful sportski tip, ranije je išla u opću sportsku školu i jedva je čekala treninge. Ljeti trenira na parku s nabildanom ekipom iz Street brothers. Da ju zaustavim?
Ne jede. Da. Prvi obrok je pojela s 14 mjeseci. Takva je. Da se nju pita bila bi na voću, pršuti, škampima i tjestenini. Ne odgovara joj ni jedna hrana osim moja i bakina. Pa što? Ni meni ne paše hrana u kantini. Ne vidim ništa neobično.
Da, ide u dalju školu jer je bolja škola i nastava je u jednoj smjeni. Ne vidim ništa neobično ni u tome. Ni prvi ni zadnji roditelj koji je tražio upis izvan upisnog područja.
Dosado joj na engleskom? Pa da... to što sad rade je već savladala pred dvije godine. Tebi ne bi bilo? Želi učiti, a ne gubiti vrijeme. Ne ide na vjeronauk, pa si nosi razne radne listove da rješava za to vrijeme. Voli učiti. Zar to nije pohvalno?
Nije wunderkind, samo je u kontaktu sa samom sobom i koristi svoje osnovno ljudsko pravo: da se izrazi.
Posljednje uređivanje od Mojca : 27.11.2018. at 13:42
Po onome što ja vidim oko sebe, ja bih rekla jako malo. ALi voljela bi da se varam.
Inače, ne posjedujem takvu bazu znanja o Mojcinom djetetu, ali provjerila sam prvi post pa vidim da dijete ide 3x tjedno na sportsku aktivnost, što je daleko od onoga što rade djeca koja treniraju ozbiljno neki sport ili idu u muzičku, ili imaju onu količinu vanškolskih aktivnosti o kakvima (pretjerujući) piše Jokić.
Ovo je bio odgovor na čokoladino pitanje
Ja jako puno radim s našim ljudima koji govore engleski i moj dojam je da ljudi jako dobro (tečno) govore engleski. Btw to mi je i struka.
Čak i na ulici, po gradu uvijek možeš nekoga pitati i snaći ćeš se za razliku od mnogih zemalja gdje te blijedo gledaju i pritom ne mislim na istočni dio Europe nego i na velik Njemačku i Francusku.
Ja jako puno radim s našim ljudima koji bi trebali govoriti engleski, ali ga govore loše i nipošto tečno, a o pisanju da se ne govori (me included)
Na ovu temu mogu reći da sva sreća da ne znam druge stvari kao engleski, pa ne mogu uspoređivati koliko je rupa u drugim stvarima u OŠ. OŠ se ozbiljno srozava - nema kontrole, boje se roditelja, boje se svega živog s jedne strane, a druge strane ničega, učiteljima moš' soli na rep, kako su plaće koma tako sve više dolaze studenti, a ne profe - iz prirodnih predmeta. Isto tako za engleski, gdje se isto možeš zaposlit i birat, nije nužno da radiš u OŠ ako si anglist. Djeca sve više divlja zbog mobitela, i sve im se više ugađa. Također, sve je veće pumpanje ocjenama, ja se iz svog djetinjstva ne sjećam da ti nastavnici verbaliziraju da si osuđen na katastrofu ako nisi 5.0 - to im govore čim dođu u 5. razred - nigdje se neće upisat itd. Ma, paklena kombinacija. Isto će se zdravstvu dogodit - odljev. Mislim da se na neke promjene ne može ostati slijep. To je trend na svjetskoj razini - barem Amerika, UK, itd. Sve manje love u javnom školstvu, sve manja kvaliteta. Isto i za zdravstvo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.11.2018. at 13:45
Ja jako puno radim s našim ljudima koji govore engleski i moj dojam je da ljudi jako dobro (tečno) govore engleski. Btw to mi je i struka.
Čak i na ulici, po gradu uvijek možeš nekoga pitati i snaći ćeš se za razliku od mnogih zemalja gdje te blijedo gledaju i pritom ne mislim na istočni dio Europe nego i na veliku Njemačku i Francusku.
MOjca, sasvim ok je da roditelj traži bolju opciju za dijete ako ima izbora.
MI smo odustali totalno od jela u školi kad sam vidjela jelovnik. Niti ja ne jedem na poslu i nosim si od doma.
I ja mislim kao Lili...meni dođe brat se ženom i curama koje ne znaju uopće hrvatski, i SVUGDJE ih razumiju. Svi s njima razgovarajau (manje ili više tečno), mogu se normalno kretati gradom i kupovati u dućanima i naručivati po restoranima i kafićima. Svi rođaci znaju s djecom razgovarati (barem tamo od 5. razreda, ako ne i ranije), djeca naših prijatelja s njima razgovaraju, prijatelji naše djece s njima razgovaraju...
Francuzi znaju engleski ali ga ne žele govoriti.
Ovo se zaista može tumačiti na razne načine. Po mom mišljenju nije nužno da se za svaku al baš svaku stvar/sitnicu/aktivnost whatever radi cijeli filozofski pristup i traže rješenja da se ispune želje djeteta u svakom pogledu. Čak mislim da to samo dijete ni ne traži toliko koliko ti imaš poriv tražit i nudit rješenmja za sve.
ali Mojca u životu joj neće moći sve biti posloženo onako kako je zamislila, kako joj odgovara...al ti to ne gledaš tako, tj.ne želiš gledat na taj način.
Svakom njegovo, ne kritiziram nego pokušavam ukazat i na drugu stranu "kontakta sa samom sobom".
Naš jelovnik je ok. Na papiru. Njoj se ne sviđa okus. Ja tu ne mogu pomoći. Navikla je na jedan tip okusa i to je to.
Kod nas nema ni vegete, ni zaprške, ni crvene paprike... u kuhanju na veliko vjerojatno ima.
Ja ju ne želim tjerati da jedne nešto što joj se ne sviđa. Ne radim to niti doma.
Pa znam se i ja i moje kolege na poslu koristiti engleskim, dapače, koristimo stručnu literaturu na engleskom, razgovaramo i dopisujemo se sa stranim supportom na dnevnoj bazi, to ne znači da dobro ili tečno govorimo engleski. Znači, neke osnove engleskog će vjerojatno svatko danas pohvatati, to ne znači da ga dobro zna.
Meni naš nije bio ni papiru ok. ALi imali smo izbora. I izabrali su da ne jedu u školi.
Ona želi u HD. Jer joj je prijateljica pričala kako je i shvatila je da to želi. Čak i kad sam joj ponudila da ide na lokaciju na koju ne ide njena prijateljica. Želi učiti engleski. Što bi ti napravila da ti dijete dođe s takvom željom?
Puno toga nije ni bilizu onog što ona želi. I zna se nositi s tim. Zato i je u kontaktu sa samom sobom.
Ok LIli vjerujem naravno.Nije točno. organizirala sam nebrojeno puta službene posjete pa čak i oni koji su ga trebali službeno govoriti/prezentirati to je bilo prestrašno.
uostalom živjela sma u Francuskoj u 3 grada pa zadržavam pravo da mogu procijenit jel znaju pričati engleski.
Ovo je bio dojam jedne profesorice francuskog koja je živjela tamo. Dojmovi se razlikuju
Aha, ok, Mima. Nešto su vam povisoki kriteriji. Ne znam ni ja onda engleski :D
edit: a ni hrvatski!
Posljednje uređivanje od vertex : 27.11.2018. at 13:57
Nije ni svejedno gdje se dođe i koga se na cesti zaustavi da se provjeri statistika. U Dubrovniku će svaka none iznajmljivačica ostaviti dojam višejezičnosti, a pođi malo u pasivnije krajeve pa da vidiš...Isto je i u inozemstvu. Moji NL nećaci studiraju praktički na engleskom jeziku, a počeli su ga učiti s 10/11g. u školi (kod njih se tek u 5.godini školovanja krene s engl.).
U manjem gradu nije baš izvjesno da se možeš informativno porazgovarati na engleskom s osobom +50.
cure, vecina toga sto mi u zivotu radimo i kako zivimo je izvan okvira toga da je to nuzno potrebno. a sto je uopce nuzno potrebno (sjecate li se onih diskusija) ovisi o nasoj perspektivi i tom egdje mi zivimo.
tako da ce svaki roditelj sam ocjeniti sto on smatra potrebnim i kako ce sastaviti taj konstrukt.
dakle ako cu biti haiku reci cu: roditelj odlucuje sto je nuzno potrebno.
mojca, vidis kako covjek lako sklize u poziciju opravdavanja.
just do it!
lili ja razumijem tvoje postavke generalno gledajuci. no evo ako uzmes sebe i tvoje trcanje, koje mnoge nas inspirira, sigurno ces naci ljudi koji ce ti reci da ti to uopce nije potrebno, a kamoli svaki dan, a kamoli ovo ili ono. a tebi je to potrebno kao zrak koji dises.
a sjeti se i diskusija o tome o ranijem upisivanju djece u skolu.
da li im to treba? sto im ne bi bilo malo dosadno u zivotu?
mojca uopce ovdje nije pocela s nikakvim filozofskim pristupom, nego je pitala za informacije kako da nade ili skolu jezika ili privatnu poduku.
MI smo krenuli sa filozofijom sa vec poslovicnim:
a jeli joj to treba, a tek je prvi razred, a ovo, a onu, pa smo krenulu filozofirati.
Sorry malo OT, mogla bi mi malo pomoci onda, ja se bas patim s tim. POcela uciti u odrasloj dobi tekvjerujem nevena, moje je također pisano iz perspektive profesorice francuskog jezika
Posljednje uređivanje od Mojca : 27.11.2018. at 14:56
a vidi ti ove vražje seni di me pika
ipak ne trčim svaki dan haha, a ono meni je to normalno i nužno, pa ne dovodim u pitanje ni sebi ni drugima (a iskreno i boli me šta tko misli )
Za prijevremeni upis sam tražila mišljenja onih koji su to prošli, a dobila više mišljenja onih koji nisu nikad imali veze s prijevremenim i koji preziru školu jer vrtić je zakooon (čast izuzecima koji su se javili s iskustvom)
ovo si u pravu, Mojca je zapravo pitala za školu ili poduku a rasprava otišla u filozofije jer bez toga teško možemo komunicirat na forumu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 27.11.2018. at 15:02
ma lili bas sam pomislila da ce izgledati kao pikanje. a nije tako misljeno.
nego je mislim da je stvar u tome, da mi svi nesvjesno drukcije vidimo stvari koje su nam jako bitne i koje nekako ni ne propitujemo, pa mi je to bila zgodna metafora.
Posljednje uređivanje od seni : 27.11.2018. at 15:04
evo, ja ću napisati što bih konkretno napravila u ovoj situaciji sa svojom malom - upisala bih ju u HD, ali sljedeće godine, ne sada jer smatram da je prekasno uključiti dijete u prosincu kad je škola počela s radom u rujnu, a do tada bih joj tražila druge sadržaje da održim njen interes za engleski.
Touche. Ako roditelj, npr. živi na selu ili na moru, nužno potrebno i pljeska vrijedno, bit će nešto drugo od života u gradu. I taj roditelj će isticati kako mali / mala baš super radi ovo ili ono, a pitanje je jesu li to iskonska stremljenja nekog od 4 god -8 god - moš' mislit iskonskih stremljenja u toj dobi. Itd. itd. Nema univerzalne perspektive, objektivno potrebnog, dok nisu pretjerivanja na koje se osvrnuo Neopeglani u smislu malko nestrukturiranog vremena, san, jelo i hrana.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.11.2018. at 15:29
A da ne govorimo da će se za trčanje nać' ljudi koji će reći da to neće bit postavka zdravog života - nego će za 20 god patit kukovi i koljena. Al, za 20 god ko živ ko mrtav - generalno, radi što te veseli i što misliš da je dobro, dok god nisu tipa profi sport - koji je opet OK ako ćeš si zaradit lovu od koje ćeš moć' vadit štitnjače i krpat ozljede, a gratifikacija je ogromna. Sve je cost - benefit. Koji određuje ta konkretna osoba. Osim opet pretjerivanja u drugu stranu - ležanja na kauču, ekstremne neaktivnosti.
Ma meni je samo nejasno kako uvijek od tog da je djetetu dosadno se dode do toga da skola ne valja. Mislim imamo drzavnu skolu s programom koji sigurno jest manjkav i s nastavnim kadrom koji je isto manjkav, ali kako bi trebalo biti djetetu koje je dvije godine ucilo engleski u razredu pocetnika nego dosadno... Samo nastavnik moze biti vjestiji da zabavi dijete...al dijete ne moze napredovat u jeziku.
Inace, tko koliko titra ne bih mjerila... Mojca ima pravo titrat oko male koliko zeli, i znat da uz svo njezono titranje ostatak razreda ima pravo na pocetnicki engleski. A u slobodno vrijeme, ja bih uzela privatne sate da me znanje jezika muci. Ili bih sama s djetetom trazila materijale.
eh sad omiljeno tvoje područje: science-based
sad je već dokazano da upravo trčanje sprječava osteoporozu (jača se gustoća kostiju) i artritis, a ako se redovno rade i vježbe snage nema tu nikakvih ozljeda nego samo isključivo benefita za zdravlje. A priče o koljenima su već davno istrošene ina morala sam pojasnit, vuklo me ao pravilnijoj posturi i držanju, mislim da je suvišno.