Ja navodno pamtim hrpu beskorisnih podataka. Ljudi se cude kako se sjecam.
Al kako su beskorisni ne ponosim se tom osobinom.
Ne ponosim se jer mi je glava puna suma. A ko zna vidim li signal uopce od njega.
O šopam i ja i titram po nečijim mjerilima(čitaj sveki)!Pravim sve što vole(gotovo uvijek)...Ali se ne brinem zbog gladi u školi...Ni sad nisam zabrinuta,iako je izgubila,valjda sam uvjerena da će biti boljih perioda(iskustvo).Pa eto,nek se najede kući,šta sad?Valjda neće umrijeti od gladi...
E sad,moja nije nervozna.Dođe gladna i jede,istini za volju,svejedno ne pojede puno.Takva je.Najsretnija bi bila da ne mora jesti uopšte.I ona i ova mlađa...Pustila sam to kraju...
Uglavnom,htjela sam Mojci dati do znanja da nas ima još...samo drugačiji pristup...
Marta, hvala..zato sam pitala za zajednicki dorucak.
Nije bitno sto im govorimo koliko sto i kako radimo. Sto je zapravo super jer uz njih ucimo i rastemo..
Nisam bila.
A i kad budem išla neću vam reći da sam bila
nit ne moraš, ali nas zanima jeli rješivo
Javi ipak kad za mjesec dana malena bude imala 21 kg
Titraš previše.
Također mislim da je hrana tebi borba, i na dijete prenosiš, a dijete ispoljava na drugi način.
Ja sam već predložila da razmislite je li boravak za vas. Trošite previše energije na sve skupa, i svaki dan će nastajati novi problemi...
I još jedan prijedlog - možda bi bilo zgodno i da razmislite o imanju još kojeg djeteta... djevojčica bi bila zasigurno sretna, a vi biste malo prebacili fokus...
A sutra kad se vrati iz skole, malenoj reci da si bila kod ravnatelja i da je rekao da se ne može sad donositi hrana, ali da je porazgovarao s kuharicama i da od ponedjeljka kuhaju bez manje začina. I da je ravnatelj poručio da djeca moraju jesti.
Dakle, sjedni ju, i oštro s njom.
Više nema šale.
Svugdje jede, samo ne u školi. Čista psiha i muljanje, privlačenje pažnje, slanje poruke da se ne osjeća dobro.
Miješam se gdje mi nije mjesto, ali ovo mi je totalno neprimjeren savjet. Pa ne imaju se djeca zato da bi roditelji prebacili fokus ili iz terapijskih razloga za odnose u obitelji. Da ne kažem da svatko ima svoje razloge zašto ima toliko djece koliko ima i ne treba mu nitko sa strane davati preporuke da ih rodi još (ili da ih više ne rađa).
Znala sam i ja čuti takvih savjeta dok mi je sin bio mlađi, sve u najboljoj namjeri, ali mi nisu nimalo dobro sjeli. Samo još jedan od silnih stereotipa o razmaženim jedincima (očekujem da rasprava sad krene i u tom smjeru, jer samo se toga još nismo ovdje dotakli).
Ok, slažem se. Nespretno je rečeno.
Baš gledam...mora da je pravo čudo da je cura uz mene i mm-a ispala:
normalna, draga, empatična, društvena, odgovorna, dobar drug...
em jedinica, em je nismo kažnjavali, em je nismo tjerali da jede ako neće, niti dozvoljavali da je bilo tko drugi na to natjerava (bake&co) (hvala nebesima da vrtić i škola također nisu u svojoj agendi imali takve stavke, a da jesu, pa našli bi drugi vrtić i drugu školu) a nije nam ni padalo na pamet da joj stalno objašnjavamo kako je svijet “neprijateljsko mjesto” u kojem se nista neće vrtjeti oko nje (moje traume iz djetinstva)
vjerujući da je svijet i onakav kakvim će ga svatko od nas ponaosob sukreirati. a jos jednom hvala i juulu na uvidima o osobnim granicama i kompetencijama djece.
stvarno, pravo čudo!
Posljednje uređivanje od seni : 04.12.2018. at 21:41
Oprostite mi na direktnosti, ali da li vi svoje odnose s djecom doživljavate kao neke igre moći, igre prijestolja u kojima će netko nekome nešto pokazati?
Posljednje uređivanje od seni : 04.12.2018. at 21:48
Eh, batina ima dva kraja.... Ne doživljavam tako svoj odnos s djecom, ali sam višekratno bila u situaciji da djeca doživljavaju tako svoj odnos s roditeljima. To je po juulu pitanje granica.
Moji su 1000 puta čuli rečenicu da je njihova sloboda ograničena slobodom drugih ljudi. Kraj balade.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 05.12.2018. at 11:08
Negdje je netko pisao o praćenju kilaže, gledanju tablica. Ne možeš to staviti po strani kad ti beba ima 7,6 kg punog trbuha i pedijatrica te šalje na provjere.
s tim se potpuno slazem ina.
no cini mi se da kada pisemo nekome pokusavajuci dati neke savjete, odnosno pokazati stvari iz druge perspektive, onda valjda ne reagiramo iz povremenih stanja iznerviranosti, nervoze, ljutnje, kada ne mozemo i ne znamo bolje.... sto je stvatko od nas u roditeljstvu dozivio i dozivljava.
svatko od nas zeli povremeno i djecu i partnere ispaliti na mjesec, poslati ih dovraga i zainatiti se. u to uopce ne sumnjam.
nego reagiramo iz pozicije naseg opceg pristupa roditeljstvu, osobnim i djecjim granicama.
Posljednje uređivanje od seni : 07.12.2018. at 10:55
Ja bih se sa velikim zakašnjenjem ipak sekundicu vratila na temu.
Mojca, imam dijete koje je izrazito izbirljivo u hrani, jelovnik mu se donedavno sastojao od otprilike 5 jela i posljedično je do negdje 9. godine života bio pothranjeno.
Obroci u školi noćna mora, ne voli ništa, čak i one stvari koje "svi vole". Očajavala sam zbog toga na ovom i nizu drugih foruma , optuživana da mu previše titram bla bla, sve što se i ovdje moglo pročitati.
Kako se je problem riješio, ustvari ti ne znam reći, pa ovo nije post-savjet, nego samo da znaš da postane bolje.
Prekjučer je bio na sistematskom pregledu u 5.om razredu i dobio nalaz na kojem piše- BMI 20.0, što je već lagana preuhranjenost (mislim, nije mi trebala potvrda onoga što ionako vidim).
Još uvijek ne mogu vjerovati kad gledam njegove stare slike.
It gets better
dakle osjećam se ko da sam na godišnjici mature
Fora je kako sam ja sad stara članica foruma
Pozdrav svima, sve vas je lijepo vidjeti, ja još uvijek škicnem Filozofski, pa sam tako došla i ovdje.
Malo me je život odnio u čudnim smjerovima, sad se pokušavam vratiti u normalu, a ovaj forum je normala
Teško je povući tu crtu - kad reagiraš iz općenitog pristupa, kad iz neke konkretne situacije. Ako je bilo puno konkretnih situacija, očito je da je to nešto tvoj roditeljski pristup . Npr., ovisno o roditeljskom pristupu i nekoj konkretnoj situaciji koje ćemo se prisjetiti u vlastitom roditeljstvu (dijete "zezalo" oko nečega, kako se to razriješilo), dat ćemo ovaj ili onaj savjet. Neko će to percipirat kao Game of Thrones, a netko kao određivanje vlastitih granica.
Pozdrav Svimbi i potpisujem sve.
I da postane bolje i dijete pocne jesti i normalu.
Javljanje u živo iz restorana, samo za one koji tvrde da neće jesti nigdje osim doma.
Pojela je riblju juhu, rizoto s kozicama i tikvicama, probala tartufe i oduševila se.
Posljednje uređivanje od Mojca : 08.12.2018. at 16:47
Moja recimo obožava sushi no do cikle, pekmeza i svježe rajčice još nije dorasla . A ja pak volim sve ovo drugo osim ovog prvog
Pa jesam odmah na početku rekla da je gurmanica.
Nego mojca drzmo se teme,jesi li pitala kaj ravnatelja?
Pa nek ponese ulje od tartufa u školu, da si začini ručak, hehehe.... No, možda je to pretjerano, ali svakako može tražiti da joj daju sol i papar, bosiljak, peršin i nešto drugo od začina koje imaju. Kaže moj kolega s posla "sve što se može posoliti, može se i pojesti", hehehe...