Ovo funkcionira dok su djeca mala pa je navečer razbuđeno dijete = dijete koje smeta roditeljima da još nekako iskoriste večer.
Meni konkretno jako smeta običaj da se tata i dijete navečer zapričaju i da se na spavanje ide sve kasnije i kasnije, a ujutro se ustaje jednako rano ili čak još ranije. Pa onda imam dijete koje hoda s podočnjacima kao panda, i koje nakon par takvih dana postaje nervozno, umorno i svadljivo, a ne kuži u čemu je problem (a i kad mu objasnim, to ne dopire do njega jer njegovi vršnjaci spavaju još manje i nije cool spavati i jer su svi budni do iza ponoći i sve takve neke gluposti).
Mogu se ja povući u svoje odaje ili otići spavati prije njih dvojice, ali to neće riješiti problem koji ima dugoročne posljedice.
(da ne govorim o tome da su u stanju cijelo popodne provesti u istoj sobi jedan kraj drugoga i ne prozboriti ni riječi, zagledani svaki u svoj ekrančić, ali dobiju želju za međusobnom komunikacijom baš u 10 navečer
)
Tako da po tom pitanju i dalje izigravam žandara.