Flopice,
you're my kind of girl
 |
|||
|
|
|||
Flopice,
you're my kind of girl
Ja bih se druzila, ali nemamo s kim. Ekipa s kojom smo ok vecinom nije iz ovih krajeva pa idu "doma" za praznike, a ovi sto su tu rodom, oni se ne druze, nego s obitelji. Tako da nis', blejat cemo sami sa sobom (i svima koji se motaju po kuci iz ovog ili onog razloga).
Kolace nemam; sutra mozda nesto ispecemo ili cu kupiti kutiju suhih keksa da ih djeca ukrase nekim ostacima od rodjendana. Uletjeli su nam danas prvi susjedi, bakica i djedica (onako malo napadni, odmah su se gurali uci u kucu) i donijeli tanjur domacih kolaca koje moram podijeliti jer em vidno imaju orasaste plodove, em nazalost ne znam sto je u njima. (Ne bojim se ljudi, vec su alergije u pitanju.)
Ne spremam nista posebno za Bozic. Usisala sam danas podove, da malo pomognem Harryju.
Meni je sve ovo naporno. I Božić i kolači i ručkovi i sve to. Sve mi ide ne živce. Meni je svaki dan ionako isti, čistiti i dezinficirati moram, kuhati moram, ništa od toga ne volim a sad još i ti kolači i sranja. Kad će više lito
Kod mene sve polovicno ili nikako.
Kolace sam narucila, ocistiti cu mozda nesto sitno, skuhati cu nesto na brzinu.
Uz malu bebu bas mi nejde.
Svekrva mi neki dan kaze da moram smece iz hodnika odnjeti van, uvijek netko moze doci u prigled bebi, biti ce me sram.
Moj odgovor je bio da sam vec toliko stara, da nemam srama.
Cak se nudi da prime bebu dok ja operem prozore, jer "se s ceste vidi koliko su prljavi".
Ne prihvacam tu uslugu, jedino ako ona zeli oprati.
Uglavnom, nista ne radim po pitanju priprema.
Malo sam tuzna zbog toga, ali biti ce bolje slijedece godine.
ovo mi je jako dobro poznato - ili nek operu prozore ili nek šute. i nemoj biti tužna, ja nemam malu bebu pa mi se ništa ne daAnemona prvotno napisa
Vec citavo desetljece ili vise pripremam svake godine rucak na Bozic za muzevu i moju obitelj.
Kako je dio umro, a dio iselio izvan Hrvatske ove godine nas je na rucku samo 10. U najboljim danima je bilo 17.
Naravno moram ocistiti kucu , nabaviti hranu i sve to skuhati.
Uzela sam 2 tjedna godisnjeg nakon Bozica, da se odmorim od Bozica.
Posljednje uređivanje od sirius : 23.12.2018. at 12:39
Majke ti mile što mi sebi radimo.Vec citavo desetljece ili vise pripremam svake godine rucak na Bozic za muzevu i moju obitelj.
Kako je dio umro, a dio iselio izvan Hrvatske ove godine nas je na rucku samo 10. U najboljim danima je bilo 17.
Naravno moram ocistiti kucu , nabaviti hranu i sve to skuhati.
Uzela sam 2 tjedna godisnjeg nakon Bozica, da se odmorim od Bozica.
Mojih par najbližih (buraz i šogorica, par najboljih prihateljica) sve to tako ko Sirius uvijek i oduvijek, s tim da se brojevi penju i na preko 20, pa i 30 ljudi kroz kuću u 2-3 dana. I naprave xy jela, ako je netko vegeterijanac dobit će samo on 3 svoja jela....
Evo jedan od takvih ručkova na kojima sam bila (nije božićni, rođendanski je bio)... menu dakle za 10 odraslih plus djeca... domaća juha kuhana satima, rižoto s lignjama, tjestenina s hobotnicom u nekom umaku, pržene lignje, pohana piletina i pomfri, 2 različite salate, torta i dvije vrste kolača.
Ali njima je to normalno i uobičajeno. Sva sreća da imamo mali stan pa kod nas ne stanemo
Ali svejedno mi to uvijek visi nad glavom kako oni tako, a mi ne... kad i dolaze k meni (u puno manjem broju jer ne stanemo) ja samo meso i krumpire u pećnicu, i voila. Možda jednom kad odrastem i ja napravim tako nešto za Božić
Ja sam jako umorna, a svaki put kažem neću više. I opet.
Najbolje mi je prespavati sve ovo.
Od čišćenja, nakuhavanja, kolača, trošenja novaca na poklone...
Slabo mi je.
Jedne godine smo za Uskrs otišli u toplice.
Najbolje potrošeni novci ikad
Pa da, zato ja uvijek uzimam godisnji nakon Bozica. Da se odmorim.
Mojca, danas mi je pao na pamet odličan način da se riješiš grižnje savjesti.... Uklj6čila sam tv prije podne jer su i moja mama i svekrva telefonirale da je na programu misa iz naše crkve. Klik-krivnja i grižnja savjesti su katolička tvorevina koja služi da se ljude tjera da rade što inače ne bi.... Samo se toga treba sjetiti kad zapadnemo u tu petlju vlastitih i nametnutih očekivanja i odmah je lakše.
Prozori su prrljavi? Kome smeta, nek opere. Nema 10 vrsta kolača? Kome fali, nek donese. Smeće je u hodniku?Kome smeta, nek odnese.
Mi smo zapravo naslijedile filozofiju ranijih generacija kad se vlastita vrijednost mjerila uštirkanim stolnjacima i kristalno čistim prozorima. HALOOO, ovo više nije 18.stoljeće. Krajnji je trenutak da blagdane posvetimo sebi....(odoh poslušati vlastiti savjet).
Haha sjetila si me s ovim, neki dan budim se ujutro i vidim poruka od svekrve na messenver. Vidim link na clanak, naslov je: Ciscenje za pocetnike. Mislim se "dakle, nakon toliko godina nicim izazvana ona meni ovako, je li ovo poziv na rat?!"
Otvorim clanak, i otkrijem da se i
Haha sjetila si me s ovim, neki dan budim se ujutro i vidim poruka od svekrve na messenger. Vidim link na clanak, naslov je: Ciscenje za pocetnike. Mislim se "dakle, nakon toliko godina nicim izazvana ona meni ovako, je li ovo poziv na rat?!"
Otvorim clanak, i otkrijem da se ipak ne radi o ciscenju kuce nego organizma, ona je zakljucila da mi muz sigurno ima neke zle crve koji su uzrok svih njegovih problema
tang
ja sam danas od sveg posla otišla najprije otrčati
onda sam napravila i ručak i kolače
sad čekam goste
ne znam je li do štitnjače ili čega, al' mi se čini da sam prebrza u svemu što radim
ok., ne baš u SVEMU
a nije mi kuća neki glanc, ruku na srce
ono kupatilo od gore još čeka
u mene ni grižnje ni savjesti što se toga tiče
Peterlin potpisujem ovo s nabacivanjem krivnje
to je nama dio tradicije
to ničemu ne služi
Anemona, baka je zločesta
što ti nije oprala ako je mislila pomoći?
ma daj.
drži se svoje bebice, prozori će se oprati nekad kad bude vrijeme
a i to, vidi se s ceste
pa hbt, ko' gleda u tuđe prozore jesu čisti ili zamazani
Oćeš reć kad će bit nevrijeme Tj. kiša?
Ja za sve blagdane jednako, prođem malo kod mojih, malo kod sveki, da se oni vide s unučadi a ja da ne moram kuhati i izmišljati svašta. Za NG idem kod dobrih frendova na neformalno druženje.
A i ako ostanem doma, radim kao inače, a to znači premalo da bi kuća ličila na normalan uredan dom.
Peterlin, pa koliko ti je trebalo da ti klikne?
Ali evo, ja baš danas kod mojih, ujutro je uvijek upaljen prvi program, i ide Duhovna misao. Danas u tome kako domaćice u gužvi oko blagdana, čišćenje, kuhanje... nabraja neki svećenik u godinama, zaboravljaju ono bitno, biti dobre prema drugima, nahraniti gladne, činiti dobra djela... i tako on nabraja, ali nikako da kaže ne ubijajte se s kućanskim poslovima pa da imate vremena za ovo drugo. Sve treba, a nikad nije dosta.
Mene je taj gen preskočio. Ali se ubih jučer da napravim eko bor od kartona. Nisam završila, a kuća je u kaosu od komada kartona posvuda
Meni je jednom moja rekla da se kuća mora očistiti da Isuse uđe u nju, pa sam joj rekla ako mu nije dovoljno čisto neka nas zaobiđe.
Napominjem da mi nije svinjac, relativno čisto, no ne radim generalku pred blagdane, nego kad i kako stignem.
ja bi radije da je božić neki drugi datum, na poslu mi je 15-20 koma svaki mjesec, a kraj godine višetruko koma. Tako da ne mogu uživati u landranju, kuhanju, pecarenju..plus još naše disfunkcionalne obitelji, različita očekivanja i još koješta me ubiju za te dane .
Meni je sreća što smo daleko od svih.Čistim samo što je meni ćeif da bude čisto.Ali kad sam skužila da nikad nije čisto koliko god čistila,nekako sam(nema smajlića obješenih ramena)...Pomalo razočarana,pomalo ogorčena,ljuta,pomalo lijena
...Od svega toga je najbolje za sve da izaberem da budem lijena,nego ljuta,džangrizava oštrokondža.isto tako je i sa kolačima.Nekad ih pravila sedmično,sad hm za neku priliku...Stari se...Nemam više ni živaca ni snage,trošiti se za nepotrebne stvari...Meni je sve jasno,čekam da to postane jasno i mom mužu perfekcionisti
Ja sam u stilu(kao i mnogi ovdje) kako uz najmanje truda postići najbolje rezultate.On takav rezultat ne priznaje.Sve radi na teži i duži način.Ja ako nekom svojom logikom zaključim da od toga nema ništa-neću ni pokušavati.On će pokušavati ma koliko god mu logika govorila da od toga nema ništa.Odustat će nakon desetog pokušaja,a ja neću ni probati.Dosta se razlikujemo,i dosta često se sukobljavamo zbog toga.Lijeka nema.
A kako se zove ono kad ti je klijent glupo go.no?
Već sam par stranica prije spominjala neke primjere naših klijenata... ali evo najjednostavije... puno njih ima sulude i nemoguće rokove. Zamislimo posao za koji treba cca 9-10 mjeseci, oni traže u 4 mjeseca. Ako se ne javi moja firma na natječaj, javit će se konkurencija sigurno, uglavnom netko će dobiti taj projekt jer je malo poslova na tržištu. Neće možda bubilo to raditi, ali neka Marica će napraviti posao od 10 mjeseci u 4 mjeseca.
Puno je ovdje bilo prijedloga da se zaposli više ljudi, da se zaposle studenti... ali ajmo zamisliti da je taj posao nešto kao pisanje maturalnog rada, ili doktorata... ili nešto slično. Možeš neke dijelove podijeliti, ali cijeli proces je kreativan u velikoj mjeri i mora biti jedna glavna glava koja drži kormilo. Dijeliti vrijeme i ideje je samo gubitak vremena gdje svatko vuče na svoju stranu, sastanci traju satima i nemaju previše smisla. Nisam jasna... ali nema veze. Za početak mi povjerujte da se posao ne može podijeliti na x ljudi u 4 mjeseca, nego je idealno da ga napravi manje ljudi u više mjeseci.
E, kad nemaš više mjeseci, onda se na natječaj javljaš uz ogradu... “ne možemo to u toliko mjeseci, možemo to, ali u manjem obimu”. I oni kažu, ok, daj sto daš, treba nam bilo što. A kad dobiju to “bilo što” shvate da to nije to, i da ipak nisu tako mislili. I onda krenu zahebavati...
E, kako se to zove? Pohlepa vlasnika? Jer se javio na taj natječaj? Hm... možda... ali radim ovaj posao više od 15 godina i imali smo godine gdje radimo s tako suludim klijentima, a firma godinu završi s manje od 100 kn razlike prihoda i rashoda.
Ne znam što zapravo želim pitati i pisati, samo ne mogu spavati jer me tamo neki klijent sludio i najradije bi ga poslala u kua. I pri tome me u tome uopće ne sprječava sto će mi vlasnik firme reći na to (čak mi ne bi ništa rekao), nego se ne znam više ponašati prema takvima... Tj. ne želim se ponašati kao do sada... ono, nakon toliko godina mi se ne da više odrađivati sulude stvari jer “baš mora ili propada svijet”. I je l se to meni čini, ili pišem nešto sasvim suprotno od onog prije par stranica.
Ono, kako se postaviti u svemu tome i ne dati se... pričamo o stvarima koje nisu definirane i uklesane u kamen ugovorima, nego se temelje na usmenim dogovorima, mailovima... gdje se uvijek lagano i na finjaka pomiče “a trebamo u istom roku i budžetu” još i ovo...
Znam što ćete mi reći, ali daj mi ipak recite, trebam napismeno
Bubilo očito je da pucaš po šavovima
shvatila sam da VOLIŠ svoj posao, ali sve drugo (rokovi, nemogući klijenti itd.) te živcira
ja mislim da dođe trenutak kad je potrebno zatvoriti neku stranicu u životu
koliko god nešto volio i imao strast
zapravo, to je sad ionako sporedno, jer se trošiš i stresiraš i ne možeš ni uživati u procesu rada zbog popratnih faktora
s obzirom da imaš troje mališana i još neke ne baš olakotne okolnosti po putu, razmisli koliko je ovakva situacija zdrava i dobra za TEBE
da skratim, ako imaš mogućnost pronaći drugi posao, pronađi ga
bez obzira na dobre kolege, vlasnika, benefite (tipa odlaska liječniku u sred radnog vremena)
velim, ako si mišljenja da bi sa svojim znanjem/iskustvom mogla biti konkurentna na tržištu, završi tu priču!
Hvala flo! Jesam, konkurentna sam na tom tržištu, ali ne bi se puno spasila bilo gdje drugdje u branši jer bi okolnosti bile iste (isti klijenti, isti rokovi, ista ja), a okruženje bi mi bilo puno teže (nema poznatih ljudi, prijatelja, vlasnika s kojim sam ok, fleksibilnih radnog vremena...). Naša konkurencija bi me zaposlila jučer, a oni su puno lošiji od nas za zaposlenika jer su manji i moraju na puno lošije uvjete od nas pristajati i doslovce odrađivati bilo što da bi preživjeli. Druga strana mi je otići kod klijenta, ali to je ono što tek ne želim, ful nabrijana karijera, kompetitivno okruženje karijerista, velika placa, ali i još veći stres.
Izlaz je jedino skroz nešto drugo, a ne znam u ovom trenutku sto bi to bilo.
Ja bi htjela samo nešto drugo... jednostavno reci “ne možete to dobiti, do viđenja”, bez živciranja i grižnje savjesti i ubijanja i pokušaja da to ipak odradim... ono, doviđenja, uzmi ili ostavi... a ne znam to.
Prvo ja recimo maturalni ili doktorski rad bez imalo problema podijelim na vise ljudi. Pa mozda opet nisam dobro razumjela posao. Kao prevoditelj tako smo dijelili knjige za koje bi naravno bilo bolje da imaju jednog prevoditelja, ali ako xy izdavac misli izdat xy knjiga za prodaju ba kiosku i pocne pripremati projekt 6 tjedana prije, a onda se ne moze stici tako. Ili moze ako ja i ostali pristaju ne disat od prijevoda iducih mjeseci. Ja sam radila do 120 kartica tjedno i nakon toga nista, nikad. Lazem, znala sam doci na prijelom ako bi izbio problem... Bila sam dvaput u 5 godina. Naravno, bilo je onih sto nisu disali vec uzimali 500 kartica tjedno, i danas nakon deset i vise godina, ti ljudi nisu cjenjeniji. Naprrosto, nitko o tome vise ne misli. A rad koji ostaje kad covjek radi u takvom ritmu je losiji, manje kvalitetan jer ako za nesto treba 10 mjeseci, a ti to napravis u 4....i tako godinama radis, to se na radu vidi. Mozda ne iz aviona, ali strucno oko sigurno vidi. Na kraju krajeva, zasto bi te negdje za deset godina bilo sram neceg sto si u brzini radila? Klijentu se javis i objasnis da ujutro u 8 ces ga saslusat, a da trenutno mijenjas pelene/dojis/kuhas/buljis u tv/igras brainbox s djecom. Na poslu sefu ljudski kazes ja to vise ovako ne mogu... Posteno cu odradit svojih osam sati i otici kuci. Ako vam to ne odgovara, trazite drugog radnika.
Ili predes kod klijenta. Ludacki radis tri godine, pa dvije slobodna, pa sve tako. Meni je ova tvoja varijanta mi svi s posla dobri, ja na valove stalno radim prekovremeno, zaradujem ok ali ne basnoslovno, najgora... Meni, tebi ne mora biti.
I za kraj, kako bi bio problem podijelit maturalni... Kako.. Evo daj temu, ja ti ga podijelim u deset minuta, i onda svatko radi svoj dio i daje sefu, koji trazi popravke... Eto, mozemo bb i tako zaradit kruh..
Posljednje uređivanje od casa : 29.12.2018. at 08:49
Dobra ste vi neka firma bubilo, što ja ne surađujem s takvima. Ovi s kojima ja surađujem ne ustaju iz kreveta za manje od 10.000 dolara, odnosno neće prstom maknuti izvan onoga što je u ugovoru, ili za to traže nenormalne cifre.
Caso, je l možeš podijeliti taj “maturalni rad” na 5 ljudi ako ga predaješ npr. europskoj komisiji ili predsjedniku uprave svemira? Ako to nije prijevod za knjigu na kiosku? I od tih 5 ljudi jedno ima dovoljno godina iskustva, 2 ima po jednu i po godinu iskustva, a dvoje ništa?
S ostalim u postu se slažem
Mogu...jer meni je potpuno svejedno je li to prijevod djecje enciklopedije za na kiosk ili posljednjeg nobela ili dokument vladine agencije za Brisel, meni razliku radi ima li ili nema dovoljno vremena. Jednostavno ne osjecam se odgovornom za pomabjkanje vremena. Sto se mene tice, mogu to radit deset mjeseci i odgovorno stat iza toga.
Kolega s najvise iskustva koordinira i pise uvod i zakljucak, ona s dvije godine iskustva pise svoj dio, tako i onaj s godinu. Ovo dvoje bez iskustva svakodnevno dobiju zadatke, dok najiskusniji ne uvidi najdosadniji dio pa ga onda njima prebaci. Mislim da je prijevod lakse bih podijelila, nego ovako na suho. I tvoj je problem sto se osjecas odgovornom za manjak vremena, pa ga nadoknadujes svojim slobodnim vremenom. Bb, to nije tvoja odgovornost. Jednostavno nije i suludo je da ju pored sefa i klijenta ti preuzimas.
Na to se i žalim casa, sto klijent prvo kaže da pristaje na bilo što i onda kad vidi što je dobio za rad od 4 mjeseca on to vrati na doradu... a nema tu dorade. To je jednostavno posao napravljen u tom vremenskom okviru i ako hoćeš bolje, ne da trebam još 6 mjeseci, nego trebam sve ispočetka s 10 mjeseci na raspolaganju.
Tebi nitko nikad nije vratio takav prijevod?
Da, to je moj osnovni problem, pomirit se da to nije moj problem. Samo... sto sam ja ta koja treba uvjeriti šefa da je klijent nerealan, on ne vidi detalje i dok mu ja ne predočim zašto je sve nemoguce on nema informacija zašto se taj posao može ili ne može odraditi... a ja sam tu jako losa. Uvijek si nakalemim na leđa da možda postoji mogućnost ako se potrudim. A želim si to izbiti iz glave. Neke moje kolegice uđu direktoru u sobu, kažu “ne možemo”, okrenu se i izađu iz sobe. Ja kažem ne možemo, on kaže “ali...”, ja ostanem i slušam što je iza ali... i kažem, dobro pokusat ću tako. Pošaljem klijentu tako, naravno da ne može tako... vrate mi natrag...
Nego Mima, ja mislim da bismo i mi trebali tako ko ti tvoji
ja sam bila u situaciji kad se gotovo preko noći promijenio način obavljanja posla a sam posao je ostao isti. I moj zaključak je da sve ovisi o ljudima i jednostavno nekada neka kombinacija energija ne dovodi do rezultata ni u poslu ni u zadovoljstvu obavljenog posla.
Slično je bilo i kod mene (reorganizacija u firmi) i moram priznati da nam je u početku bilo baš gadno. Tri firme spojene u jednu, tri različite poslovne kulture, navike i običaju drugačiji.... ufff... Trebala nam je skoro cijela godina da se to malo uravnoteži. Proces nije gotov, aliiii brzo se pokazalo koji su ljudi voljni podmetnuti ramena i iznaći nove načine obavljanja posla koji su drugima prihvatljivi, a koji su stalni kočničari. Ima i takvih koji nađu problem za svako rješenje. Ipak, više je onih koji su spremni na promjene. Uostalom, zar to nije zdravorazumska stvar? Većina shvaća da su se okolnosti promijenile, pa pokušavaju naći najbolji način da sve to funkcionira i dalje, doprinose kako najbolje znaju jer kola idu sama samo ujednom smjeru (nizbrdo) što nitko ne želi.
Je, naravno, da sam dizivjela vracanje prijevoda. Ako sam u vecem sistemu pa me zove lektor podjednako neodgovoran za kratke rokove, objasnim kratak rok...i da se dijelili te da zbog toga jednom pise dole drugi put dolje.. I objasnim koji je moj dio. Tu prepravim ako ima velikih propusta, tipa jednom sam preskocila odlomak, a stilske izmjene, dodatno istrazivanje naziva ustanova, bitaka, crkvenih dokumenata ne radim. Otvoreno kazemOvo ne valja, ali za bolje treba vise vremena. Kad mi se direktno zali klijent, saslusam, utvrdim lose strane pa dobre, objasninm problem prekratkog roka te zahvalim na suradnji. Na daljne poruke ne odgovaram osim kurtuazno. Dio ih izgubim, dio ne. I nije mi zao. S tim da kad preuzimam prijevod uvijek kazem ja to ne stignem. Ili dijelit cu s kolegicom. I naplatim ovisno o trudu. Nije svaka kartica ista.
Ok, ali možda se moj posao ipak ne može uspoređivati s prijevodom, ti sama sebi valjda vidiš “račun”. Ali mi smo velika organizacija i klijenti su velike organizacije, nije bas tako jednostavno.
Zapravo, da ja prevodim... ja ne bi ko ti, ja bi to sve prepravila, dodatno istraživala i slično
Zato sam tu gdje jesam.
A gdje je lijek molim?
Imam stvarno dugogodišnje iskustvo suradnje s manjim firmama (kako percipiram tvoju Bubilo, možda pogrešno) u kojem su moje firme bile klijenti, i potpuno mi je nezamislivo ovo o čemu pišeš, dodatni zahtjevi, zahtjevi koji nisu u ugovoru ..
Dapače, sukobi vrlo često izbijaju oko prebacivanja odgovornosti i stava da nešto nije njihov posao, nego je naš i prepucavanja na tu temu (a kako sam stvarno operativac a ne nikakav voditelj onda često na takvim sastancima mislim - dok se prepucavamo mogli smo to napraviti i mi i vi)
A to da radnicima u tim firmama njihovi šefovi nabiju nemogući ritam, odnosno da uzmu poslove i pristanu na rokove koji su realno neostvarivi, to mi je definitivno jasno.
Vidis ovo je nešto sto sam ja usavršila na svom poslu. Da argumentirano objasnim zašto to nije 4 nego 10 mjeseci. I ako ćemo napraviti za 4 da će to u stvari biti 4+10 mjeseci jer nitko neće prihvatiti ovo za 4.
To i sto sam prešla na stranu naručitelja, jer kad sam bila na strani izvođača (čitaj manja firma, iako za hrvatske okvire medju većima u branši) nije bilo sluha nego je bilo napravi za 4 pa ga uvjeri da plati iako u stvari treba 10 i nije sretan (naravno kad se pregovaralo je klijent inzistirao na 4
Ili počni imati stav ili promijeni firmu pa kad već puno radiš da bar zaradjuje kako spada...
Posljednje uređivanje od sillyme : 29.12.2018. at 12:11
Bb, ja iskreno vjerujem da problem nije u razlicitosti nasih struka vec u tome da bi ti prepravljala da si prevoditelj iliti da nemas stav To je to u tom roku. Hvala i dovidenja. I lijepo je kad covjek nema taj stav pa uziva u spoznaji da je dao sve od sebe, radio i vise od placenog... Samo takav stav rijetko moze imati netko s troje djece, od kojih jedno ima pravu bolest, a ne brinhitis... Nije nemoguce, ali je rijetko. Jesi li ti ta statisticka greska, ja ne mogu znati. Znam samo da radit i ne biti ponosan ne valja. Ili se postavi tako da mirna srca odes kuci nakon osam sati ili promijeni posao pa zaraduj masno... Ili budi statisticka pogreska, samo meni je ta treca opcija strana i nerealna.
Silly, probala sam ja i to, godinu dana sam radila sa suprotne strane. Znaš što je bilo... dakle bila sam klijent firmama kao moja. I kad su mi isporučivali nesto sto ne valja (zbog kratkih rokova i ograničenih budzeta je l), a te stvari sam ja trebala prezentirati upravi, ja sam opet radila prekovremeno da doradim taj posao. Placa mi je bila ista kao sad.
Dakle, nema meni pomoći od promjene radnog mjesta. Ja moram sebe promijeniti.
U firmi imam kolegice koje nisu još iskoristile ni godišnji od 2017., a imam i neke koje se na ovaj ili onaj način uspiju izboriti sa svime ovime sto opisujem, a da ih ne dira previše. Kad je bas gadno, potegnu i odrade prekovremeno, ali neće se toliko živcirati ko ja oko ovakvih stvari.
Zapravo... ono sto mene izluđuje nije raditi (malo) prekovremeno. Mene izluđuje 4 mjeseca raditi besmisleno smeće. To mene izluđuje. Sto radim i trudim se, mogu i 8 sati samo, nije problem, a sto to sto radim je bezveze i na kraju opet neće valjati. To mene izluđuje.
Ajoj, bb, to je zivot. Mislim tu pomoci nema. To otpusti. Za to je jedino rjesenje imat svoju firmu koja ce suradivat samo s odabranima. I ne prozvodis ti smece, ti prozvodis najbolje u danim uvjetima. Kao kad se sredujes, uredis se najbolje s onim sto imas. Bilo bi bolje da su mi noge 120 cm duge ... Ovo mi je najplasticniji primjer, al, tako je u svim sferama zivota.
Nije mi to bas dobar primjer... meni je ovo vise primjer da gradiš kuću, a nema dovoljno cigli i nemaš novca za statičara. Pa kuća ispadne malo u koso i malo nedovršeno. I sve sto možeš je srušit ju.
I pri tome cijelo vrijeme svojim radnicima komuniciraš “ma nema veze, radite ju”, a naručitelju “neće valjati”, a on će “nema veze, doći ću pogledati za 4 mj.”
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 29.12.2018. at 14:10
Ali ti nisi sef. Ti si radnik na dnevnici i ako sef kaze zidaj,zidas. Moj prvi svekar, uspjesan visokopozicionirani covjek me naucio dvije poslovne istine...ako nisi spreman otici s posla
Nema toliko velikog govna koje moj sef moze posrat, a da ga ja ne mogu pojest.
Ja nisam ovdje da mislim, ja sam ovdje da radim sto mi se kaze.
Prvo vrijedi uvijek, drugo kad ti nisi onaj koji odlucuje, pa poslali te po kavu, na pregovore, na doskolovanje...
I tad mi se to cinilo grubo i neodgovorno. Danas, istinito i izuzetno odgovorno. Kad bi se svi toga drzali, brze bi se i kadolroviralo i radilo.
Nisam šef građevinske firme, ali sam predradnik na gradilištu, i istovremeno arhitekt i statičar i nadzor i komunikacija s klijentom. Mislim ovo zvuci too much, ali nije prava kuća u pitanju
Bubilo, probaj malo podesiti granice, nemoj ih toliko rastezati. Ali skroz kuzim o cemu pricas. Moj posao je slican, u smislu rokova (bez previse vanjskih klijenata) i ono sto mi pomaze je cinjenica da me, iz raznoraznih razloga, u vecini slucajeva moraju pustiti da radim kako meni odgovara.
Casa, ovo s tvojim prijevodima sam, mozda, shvatila malo prebanalno. Stvarno se nadam da se knjige tako ne prevode (iako one s engleskog govornog podrucja uglavnom ne mogu citati jer su vise nego lose pa mozda onda stvarno tako i bude, grupni rad, tek toliko da se moze reci da je prevedeno).
Ne prevodi se tako sve, ali se definitivno tako prevodi. I ne samo u Hrvatskoj. I najporaznije je da su redom oni projekti u kojima smo dijelili stvari na najbanalniji nacin; ja prvih sto, ti drugih sto kartica najisplativiji. Da ne govorim da lektor cesto ni ne postoji...nego se onaj koji koordinira prijevod pise kao lektor.
Bb, mislim da dok ovako odgovaras nisi na putu promjene. Mozda ti nadode, mozda ne. Zelim ti da se sto manje grizes pa cak i ako do kraja vijeka budes samu sebe vidjela odgovornom za sve sto si pobrojala.
Ja bas mislim da Bb ima sanse da se sredi jer nisu bas cesti ljudi koji uopce skuze taj problem koji ona opisuje.
Posljednje uređivanje od marta : 29.12.2018. at 17:16
Po.mom.iskustvu se hrpetina toga nebeletristicnog tako prevodi zbog roka 'jucer'. Vjerojatno se to bas (pozorno) ni ne cita al mora biti u dokumentaciji zbog zahtjeva dvojezicnosti.
Pa meni je ok da je sad BB "posteno" prikazala situaciju a ne kao u postovima nekoliko stranica prije.sad se vidi da izbora itekako ima I da kolegice u identicnoj situaciji drugacije postupaju prema.istom poslodavcu. Samo to nije bio njen.izbor (dosad).
Tesko se maknut od takvih vlastitih "losih" navika a I nije lako naucit reci ne.
No moze se itekako radom na sebi.
BB ajde sad probaj naci nacin ili da promijenis svoj pristup poslu ili da promijenis posao.
Iako sam misljenja da ti jedino moze pomoci promjena same sebe.
Lili ja bi opet mogla potpisati neki od svojih ranijih postova... da mi kao firma kad tad moramo prihvatiti neki od tih suludih projekata da bismo opstali. I imamo ljude koji će to odraditi (valjda) šutke i skupiti dvije godine godine neiskorištenog godišnjeg, ljude koji nisu kapaciteta da uopće rade na takvim projektima, ljude koji jesu tih kapaciteta i odradit će nešto prekovremeno, ali neće se živcirati oko ishoda i kvalitete posla... možda je moj problem i naivnost da ne možemo bez takvih projekata, ali ne mogu ništa kategorički tvrditi oko toga, neku godinu bismo preživjeli, neku propali, ne znam, nije bitno...
Nego sam nakon ovog prosinca pukla i ne želim biti u ovoj skupini ljudi koja odrađuje šutke, a ne znam biti među ovima koje nije briga... Projekata će uvijek biti takvih. Samo ja ne želim biti ovakva.
I da... mi nikada ne postupamo prema poslodavcu... mi postupamo prema klijentima. Poslodavac nam je onako usput neki lik, kod njega sve može proći
Klijenti i kvaliteta posla su “the faktor”.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 29.12.2018. at 19:45
Kako ne, pa gore si napisala.da neke tvoje kolegice udju u ured direktora kazu mu Ne mozemo I okrenu se.
No to sad nije bitno ti si jedna super zenska a kakva ces tek frajerica biti kad naucis izaci iz grupe koja sutke odradjuje. Zaista ne moras biti netko koga nije briga. Postoji zona izmedju.
Mozes biti BB sa stavom
Mislim da je dobro sto si pukla ovaj prosinac, mozda te bas to pokrene.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.12.2018. at 21:44
Ma naprave to za najgadnije projekte koji su svima i naočigled suludi i neizvedivi. Ne bi to baš prošlo za svaki zahtjevni projekt, onda bi mogli i ključ u bravu. Dakle, još uvijek ostane dovoljno zahtjevnog posla s teškim rokovima. To sam samo navela kao primjer da ja ni tada ne kažem da ne možemo, nego ajmo probati.
Nije ni ta zona između prelagana za mene... to su npr. onda one situacije koje je Mima opisala... natezanja i pregovaranja sto je čiji posao i tko će koliko napraviti. Nije mi ni to nešto u čemu bi znala plivati dobro. Ili ovaj primjer 4 umjesto 10 mjeseci, ne znam uopće kojim putem krenuti da to odradim “dovoljno prolazno i prihvatljivo”. I vidim ispred sebe ili samo natezanje oko toga sto će se ili neće napraviti... ili da šutim, sjedim i radim.
Uh, umorila sam se i od pisanja na topicu. Jučer i prekjučer smo imali neku situaciju gdje su pale teške riječi oko svega, i sad kao čekamo srijedu da u miru nastavimo... a meni zlo jer ne vidim rješenje.
BB rjesenje UVIJEK postoji za bas sve u zivotu (samo da je zdravlja).
Sve ostalo je u nasoj glavi.
Sukobi su nekad dobri jer isplivaju neke stvari koje ljudi drze u sebi I grizu se.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
