Život s radoholičarem - kako se riješiti grižnje savjesti bez imalo grižnje savjesti

[Lili75]

Eh, Lili, termin "poslodavac" danas ima jako široki spektar značenja. Nije isto jesi li u državnoj službi s fiksnim radnim vremenom, u školi, u industriji ili u nekoj velikoj korporaciji s vanjskim gazdom. Isto, ako radiš za sebe (obrt, vlastita firma) i nemaš fiksno radno vrijeme, to isto može biti problem. Često nam je teško razumjeti kakve situacije imaju drugi ljudi.

znam Peterlin zato sam gore i napisala da sam radila za međunarodni konzorcij/direktno za strance (radila ko konj u razne sate, a posao se mogao drugačije organizirati definitivno), u privatnom sektoru (nekoliko hrv. firmi), u državnoj službi, a doma imam primjerak vođenja vlastite firme tako da imam dosta dobar uvid i vrlo često rješenja postoje samo poslodavac ne želi na njih pristati kako je dolje objasnila Mima.
inače sam pristalica da za sve postoji rješenje samo ga treba smislit i za njim poseći.

Ne znam u kojoj si ti branši, niti naravno poznajem svaku branšu, ali u mojoj branši znam zašto ljudi rade prekovremeno, posebno u malim firmama, zato što poslodavci uzimaju puno poslova, pristaju na kratke rokove, a nemaju dovoljno radnika da naprave taj posao. A nemaju jer nisu spremni davati plaću nekome tko ne radi cijelo vrijeme ne 100%, nego 150%. Znači, biraju opteretiti 10 ljudi 200% u nekim pikovima,a ne zaposliti još 5 ljudi, pa onda možda izvan pika ljudi neće raditi sa 150% kapaciteta, nego možda sa 98%.

X

[Peterlin]

Ne znam u kojoj si ti branši, niti naravno poznajem svaku branšu, ali u mojoj branši znam zašto ljudi rade prekovremeno, posebno u malim firmama, zato što poslodavci uzimaju puno poslova, pristaju na kratke rokove, a nemaju dovoljno radnika da naprave taj posao. A nemaju jer nisu spremni davati plaću nekome tko ne radi cijelo vrijeme ne 100%, nego 150%. Znači, biraju opteretiti 10 ljudi 200% u nekim pikovima,a ne zaposliti još 5 ljudi, pa onda možda izvan pika ljudi neće raditi sa 150% kapaciteta, nego možda sa 98%.

Ne biraju, nego ne mogu drugačije. Margina profita im je tolika da mogu ili tako ili ključ u bravu. Vjeruj, znam o čemu govorim.
***
Sad kad je izglasan zakon o minimalnoj plaći, mi smo baš komentirali kako ta batina ima i drugu stranu - mali poslodavci koji to neće moći isplaćivati, bit će prisiljeni otpuštati radnike. Pa si ti sad misli... Nitko tu ne bira, to nas je snašlo.

Druga priča su velike korporacije s gazdom izvan granica ove države - e, moguće je da takvi stvarno biraju ovako kako si rekla.

[Lili75]

Ne biraju, nego ne mogu drugačije. Margina profita im je tolika da mogu ili tako ili ključ u bravu. Vjeruj, znam o čemu govorim.
***
Sad kad je izglasan zakon o minimalnoj plaći, mi smo baš komentirali kako ta batina ima i drugu stranu - mali poslodavci koji to neće moći isplaćivati, bit će prisiljeni otpuštati radnike. Pa si ti sad misli... Nitko tu ne bira, to nas je snašlo.

Druga priča su velike korporacije s gazdom izvan granica ove države - e, moguće je da takvi stvarno biraju ovako kako si rekla.

Cijela priča ima dvije strane tako da...

[Mima]

Pa kao prvo, ovima o kojima ja pišem margina profita nije takva da ne bi mogli zaposliti još ljudi.

A kako drugo, izrabljivanje radnika ne može biti odgovor na takav problem.

[Lili75]

potpis na Mimu.

Znam one koji su govorili da će bit ključ u bravu ako uzmu još ljudi no to se nije dogodilo (jer su skupili hrabrosti koju trebaš imat ako ideš u privatni biznis), dapače profit im je i porastao jer su tad prihvaćali još više posla jer ga je imao tko odradit. Sve ima dvije strane.

[Lili75]

ne da mi Edit.

Da je lako bit mali poduzetnik, nije, težak je to i krvav posao, al daj me nemoj budalom radit da rješenja nema, a bome me nećeš ni izrabljivat. Prošla sam taj put, nema šanse više.
Sve što pišem pišem iz vlastitog iskustva.

Malo je dobrih sposobnih menadžera, rekla bih da je puno više stručnjaka u određenom području nego menadžera.

[ina33]

Uzmite u obzir da privatnici trebaju udovoljit nezajazljivim potrebama drzave za placanje brojnih cinovnika po opcinama, spasavanje firmi kojima spasa nema. Da ljudi madovno odlaze. I da se svi ti apetiti za sve te spomenike, fontane, uljanike itd. podmiruju iz male mase gospodarstvenika. Zato su nam bruto place duplo vece od neto. Ne znam kako je vani.

[Peterlin]

ne da mi Edit.

Da je lako bit mali poduzetnik, nije, težak je to i krvav posao, al daj me nemoj budalom radit da rješenja nema, a bome me nećeš ni izrabljivat. Prošla sam taj put, nema šanse više.
Sve što pišem pišem iz vlastitog iskustva.

Malo je dobrih sposobnih menadžera, rekla bih da je puno više stručnjaka u određenom području nego menadžera.

Ima rješenja, ali ne onakvog kakvo si mi obični smrtnici priželjkujemo. Evo ti primjera iz vijesti. Trebam li reći da me više brine nego što me čini sretnom: https://www.tportal.hr/biznis/clanak...premu-20181207

Nadam se da su moji strahovi neopravdani. Ovo je danak globalizaciji. Nema uzmaka.

[Lili75]

Uzmite u obzir da privatnici trebaju udovoljit nezajazljivim potrebama drzave za placanje brojnih cinovnika po opcinama, spasavanje firmi kojima spasa nema. Da ljudi madovno odlaze. I da se svi ti apetiti za sve te spomenike, fontane, uljanike itd. podmiruju iz male mase gospodarstvenika. Zato su nam bruto place duplo vece od neto. Ne znam kako je vani.

I
vani su. naravno postoje razlike od države do države. Otiđi u Dansku pa da vidiš njihove poreze.
Kažem razumiejm kako se boriti s našom birokracijom, muž mi se tim bakće svakodnevno i ludi al pazimo da ne upadnemo u generaliziranje da drž.službenici ništa ne rade. To je potpuno pogrešno. Postoje razlike kao i u svakom drugom sektoru.

Frendica mi radi u T-Comu pa kaže kad se krene dizat oko 17-17:30h ekipa je čudno gleda, tipa kud ćeš ranije a ona juri po djecu koja su zadnja u vrtiću. Ostatak ekipe single, bez obveza, ostaju tamo što duže, ko da se natječu tko će duže, kaže pola ih ne radi kako spada al im je bitno razvlačit se u officeu jako dugo, kao oni puno rade a od efikasnosti nula bodova. Isto stalno im prijete otkazima, smanjuje se broj ljudi, a posla sve više. Menadžment koma.

[Barbi]

Da, to je česti problem u velikim korporacijama što to prekovremeno ostajanje postane dio korporativne kulture i sramota je pokupiti se doma kad završi radno vrijeme. Zanimljivo mi je to da je ovo posebno naglašeno u Italiji npr. dok je u Njemačkoj najnormalnija stvar da se kad završi radno vrijeme svi kupe doma, a odradili su do 16h otprilike dvaput više nego talijani koji su na posao došli u 10h i do 16h bili na dvije pauze za kavu/ brunch/ aperitivo a onda tek kao počinju raditi.

Činjenica jest da ima poslova koji su ciklički i u određenim dijelovim godine nužan je prekovremeni rad.
Ako netko radi konstantno duži vremenski period (više godina) svakodnevno 10 i više sati moje je jedino obrazloženje da tako radi zato što tako želi - ili voli svoj posao i toliko uživa u njemu da ne osjeti tih par sati više dnevno kao poseban angažman, ili bježi od kuće (ovo moj muž obično konstatira).

Naravno da se tu ne referiram ni na koga ovdje jer se ne poznajemo i nemam pojma tko koliko i zašto radi.

[alga]

Ne znam u kojoj si ti branši, niti naravno poznajem svaku branšu, ali u mojoj branši znam zašto ljudi rade prekovremeno, posebno u malim firmama, zato što poslodavci uzimaju puno poslova, pristaju na kratke rokove, a nemaju dovoljno radnika da naprave taj posao. A nemaju jer nisu spremni davati plaću nekome tko ne radi cijelo vrijeme ne 100%, nego 150%. Znači, biraju opteretiti 10 ljudi 200% u nekim pikovima,a ne zaposliti još 5 ljudi, pa onda možda izvan pika ljudi neće raditi sa 150% kapaciteta, nego možda sa 98%.

Po ovome zaključujem da nisi nikada imala vlastitu firmu.

[alga]

potpis na Mimu.

dapače profit im je i porastao jer su tad prihvaćali još više posla jer ga je imao tko odradit. Sve ima dvije strane.

Dobro, koliko onda ima tvoj muž zaposlenih?

[Mima]

Po ovome zaključujem da nisi nikada imala vlastitu firmu.

Točno, nisam, niti bih imala vlastitu firmu. Nisam za to sposobna. A nije niti onaj tko zarađuje pod cijenu izrabljivanja svojih radnika.

[Lili75]

Ako netko radi konstantno duži vremenski period (više godina) svakodnevno 10 i više sati moje je jedino obrazloženje da tako radi zato što tako želi - ili voli svoj posao i toliko uživa u njemu da ne osjeti tih par sati više dnevno kao poseban angažman, ili bježi od kuće (ovo moj muž obično konstatira)

i na Barbin popis dodajem ...ili ne zna reći NE poslodavcu (ženi zna)

[Lili75]

Dobro, koliko onda ima tvoj muž zaposlenih?

Po mom mišljenju bi ih trebao imati više ili se više baviti njima/mentorirati ih ima ih dvoje-pripravnika.
Vjeruj mi znam sve alga što ćeš napisati ako planiraš napisati, znam sve što vas muči. Kod mog muža je dosta u igri i ta strast prema profesiji.

Bar ti se znaš organizirat i nekad prekinut radno vrijeme u trenu koji ti paše iz nekih drugih privatnih razloga, ako se dobro sjećam ili ..

[casa]

Ja sam jedno vrijeme drzala 36 sati nastave tjedno jer se kao ne moze naci drugi profesor. Moja je sreca sto sam to radila na ugovor o djelu pa mi je placa bila dosta visoka. Nisam htjela potpisat ugovor na neodredeno i tu sam bila proglasena teskim sindikalcem. U toj istoj skoli je dobit bila puno veca od one potrebne da profesori rade do 25 sati tjedno, al je pohlepa bila i jos veca. Iako, vjerojatno postoje djelatnosti u kojima je prekovremeni rad gotovo neizbjezan, vecina prekovremenog se moze izbjeci. Obi koji je mogu platiti radnika po ugovoru, ne trebaju imati firmu. Davanja drzavi su prevelika i velik dio drzavnog aparata nepotreban, pa ipak ja sam danas posteno i vrijedno odradila svojih sest sati. Ako roditelji ne dodu po dijete a vani pljusti ili ako dijete povraca, ostat cu dulje. Ali cak i na zamjeni odbijam sredivat papire ili neke poluuslugice nadredenima.
I sjecam se davno da smo raspravljale kako radimo tijekom radnog vremena... I ja ne zovem djecu kuci, he forumiram, ne ispijam kave...cak i kad radim neki sss posao koji mogu radit dok gledam seriju. Iz postovanja prema radnom mjestu. Jednako tako od 23 godine, ne dopustam si prekovremeni rad vise od oar dana zaredom... Lijepo ustanem i kazem Bok, vidimo se sutra.

[casa]

Meni je najugodnija situacija ugovor o djelu. Placen si za ono sto si odradio, pa trebalo ti 10 ili 7 sati. Samo sto mi je tu grozno da nema bolovanja.
Kako izbalansirat kolicinu posla po zaposleniku ne znam i zato nemam nikakvu firmu. Iako uistinu ne mogu zamisliti da bih smatrala kao sef i u jednoj bransi da je sasvim normalno da mi zaposlenici rade deset sati cijeli mjesec. Ja ne bih bila zadovoljna takvim rjesenjem.

[Bubilo Bubich]

Samo prijavljujem da sam izašla iz ureda .

[sirius]

Samo prijavljujem da sam izašla iz ureda .

[casa]

Bb, to te pitam... Eto, ako te ova tema ikako potakla, ma i ako nije, drago mi je...

[Bubilo Bubich]

Potakla me. Imala sam ja posla još, ali sam samo otišla... nije mi se dalo danas, ionako me čeka ostajanje ovih dana pa sam jedan dan pustila neka stoji...

[Mojca]

Ja prijavljujem da sam sad legla.
A do sad sam radila. Od doma. Na bolovanju zbog djeteta.
I ujutro sam dok ju temperatura nije sredila.
Ukupno 8 sati.
Ne znam jesam li ljuta ili žalosna ili oboje.

[seni]

Da, zbog vlastitog odabira jer zelim zaraditi vise

dolega, moj odgovor nijr na osobnoj razini, ono sto sam htjel areci, jest to, da je tvoj osnovni prihd od tvog privatnog obrta, da bi onda stvari mozda izgledale drugacije.

[casa]

Naravno, da su stvari drugacije kad covjek radi za sebe. Svakom poslodavcu je to valjda jasno.
U svakom slucaju kad covjek ne ide na godisnje, ne provodi vikende, ne hoda po rodendanima, kad zapravo dijete vida manje od uciteljice, onda je tren da stane na loptu. Da je na putu za nobela, da svojim otkricem moze izlijeciti aids, mislim da treba stati i preraspodijeliti obaveze tako da svaki tjedan provede dvadeset budnih sati s djetetom.
Mojca, uopce ne mogu razumjeti... Ili radis jer zelis ili ne radis...

[seni]

moji postovi nisu nikako isli u smjeru da potcjenujem bilo koga, odnosno razlicite vrste rada, niti da prozivam ljude u drzavnim sluzbama. i ja (na tragu onog sto jelena pise) u odredenim periodima odem na faks u 8 ujutro i dodem kuci u 10 na vecer. (ove mlade predoc sa njihovim nedobrim ugovorima da ni ne spominjem) nije ni poanta u tome da je prekovremeni rad nesto sto treba slaviti. i u tom smislu je i i jasno da se drzavne sluzbe drze 8-satnog radnog vremena.

reagirala sam na to silno iscudavanje da postoje ljudi i to veliki broj ljudi koji puno rade. (nije 1970 i nismo u Jugoslaviji)
i da to nije samo zato jer je tu neki zli, zli kapitalizam (mane kapitalizma su nam svima dobro poznate, ali boljeg sistema zasada nema na vidiku) pretvorio ljude u robove (da li su ljudi i ikada i bili slobodni).
niti se radi o zlim, zlim, ili neorganizirinam poslodavcima (mada naravno ima i takvih).
svatko onaj tko je ikada kliknuo i kupio nesto preko amazona (a to smo manje, vise svi, a nije da ne znamo kako i koliko rade njegovi zaposlenici), svatko onaj koji sretno kupuje u zari, h&m, svim mogucim diskontima razlicite robe, koji trci u lidl jer tamo upravo prodaju 7 jogurta za dvije kune (a barica na dolcu trazi vise za svoje sir i vrhnje) sudjeluje i suodgovoran je za ovo ubrzano, kompetivno vrijeme u kojem zivimo. dakle jednom rjecju, odgovorni smo svi.

nista mi nemamo protiv te globalizacije, dok mozemo skupljati grozdice sa kolaca!
(eto svako ljeto gledam, kako se pijaca u rovinju smanjuje, te je sve manje ljudi koji prodaju svoje povrce i voce, ali kad udes u lidl, plodine, konzum, ne mozes se kretati od kolicine ljudi, jer jeftino je zar ne? a svi imamo pravo na sve i naravno na standard koji je poslije 2. svjetskog rata u zemljama zapadne demokracije dosegao vrlo zavidne visine)

no svemir ne tika tako. sve te grozdice imaju i svoju tamnu stranu i svoju cijenu. i eto ako neces ti, ima tamo netko u bangaloreu, tajlandu, kini, koji ce tvoj posao obaviti u duplo krace vrijeme. a mozda pri tom jos i bolje.
to ovako opcenito.

a sad malo i specificno:
sustav funkcioniranja (sama bit te djelatnosti) drzavnih sluzbi/ uprava, kao i vecih kooeporacija, vindija, telecom, ledo... i malih i srednjih poduzeca je sustinski razlicit. (ovdje namjerno izuzimam i samostalne djelatnike bez zaposlenika (ta vrsta posla opet ima svoje prednosti i mane))
sam sustav kroz svou velicinu moze puno toga i pokriti i podnjeti, a imaju i razne beneficije (velike koorporacije npr. uopce ni ne placaju porez), ako su u poteskocama, drzava spasava- sifra radna mjesta..itd..itd.
ne govorim ni o ortackom kapitalizmu ala hrvatska (i naravno ne samo hrvatska), niti o pricama ala zena od karamarka koja tek osnuje agenciju (a reference su suvlasnistvo frizerskog salaon ) kad ono hop, samo sa neba padaju unosni ugovori.

govorim o malim firmama i srednjim (a znam o cemu pricam, u austriji je ta tema vro cesta, jer se austrijska ekonomija bazira na malom i srednje velikom poduzetnistvu) koje su naprosto na trzistu, kakvo sam gore skizirala.
u mojoj bransi ne poznajem ni jedan jedini ured u kojem ljudi uvijek mogu ici u 16.00 (17.00) doma. (moze biti da smo svi jako neorganizirani )
dakle ako imas 20 placa svaki mjesec (nikakvi ugovori gore, dolje, normalne place sa svim sto uz to ide 13, 14 placa, odmor, itd) + svi troskovi, a tvoju djelatnost ne mozes planirati kao veliki sustavi, a niti kao samozaposlenici koji samo o sebi ovise. (karamarko & co necu ni spominjati)

dakle ne obracas se veliklom manituu: hej dragi, upravo smo zavrsili tri velika posla, ajde nam daj do svibnja udijeli jos dva, a onda u studenom ce nam trebati jo 4 manja.
a on kaze:
ma super, nema problem, koliko ti treba, samo reci! a jos cemo to i vremenski posloziti da nema ni rupa, ni vremena kad se vise poslova preklope.

nekada radis 4 natjecaja istovremeno, mozda nece upaliti ni jedan, mozda jedan, a mozda i tri. veliki projekt na kojem je radilo 8 ljudi se zavrsava za tri mjeseca, a nisu dosli neki poslovi, jer je zbog financija/politickih promjena, ovog onog, nesto stopirano, mozda se odstopira sutra, mozda, za dvije godine, a mozda uopce ne.
dode vrijeme i kad se manje gradi, ili naprosti nisi imao srece na natjecaju...itd..itd

a ljudi nisu kuglice, pa da kazes, e sad cemo vas 4 otpustiti jer nema posla, a trebati cemo vas (mozda) za 5 mjeseci.
niti mozes uzeti 3oje novih ljudi (govorim u uredenom sustavu sa noramalnim placama, otkaznim rokovima, otpremninam i svem ostalom) jer sad moras stisnuti i u 3 mjeseca napraviti 5 natjecaja, 4 studije (u mojoj bransi to sve radis besplatno ne bili dobio posao, dakle besplatno za moguceg narucioca, svaki natjecaj ured/poslodavca kosta 10/20 000 eura, ovisno o velicini) ne bili osigurao dovoljno posla za cijeli tim za sljedece ca. 2, 3 godine.
jer sto ces s njima ako nista od toga ne dode.
uz to dobri suradnici ne rastu kao gljive poslije kise, pa samo cekaju kad ce ih tko pozvati. ( a o studetima koji ce voditi gradiliste , na kojem na studiju ni nogom nisu krocili, necu nista reci)

lili, kuzim ja to i sa strascu, ali vjeruj mi to je najmanji problem. to da mi principjelno ne dolazimo s posla prije 6,7, a kad je napeto je i svaki drugi vikend radni, uopce sada ne tematiziram.

pokusavam objasniti da je obim posla , preklapanje itd... u mnogim bransama u malim/srednje malim uredima nemoguce tako posloziti da 365 dana u godini svi zaposleni u 16.30 gase kompjutere i idu kuci. jasno, svi prekovremeni su placeni (vikendom dvostruko), odnosno mozes uzeti zeitausgleich.
ja se ne zalim, covjek ima satisfakciju u raznim pogledima i financijski naravno (mada u nasoj bransi se bas ne obogatis), ali se dobro sjecam i godina kada smo zaradivali manje od najbolje placenog suradnika.
jos jednom ovo nije nikakvo kukanje, takva su pravila igre, te nakon nekog vremena vidis i sam, da li si za to ili nisi za to sposoban.
samo zelim objasniti neke situacije ljudima koji misle da jos uvijek zivimo u jugoslaviji 1978. te onako s visine frkcu nosom na te sirotane ciji radni tjedan nije uvijek 40 sati.

a svatko moze odluciti sam za sebe, kako ce i sto ce.

[Bubilo Bubich]

Caso, ali kako ne razumiješ to kod Mojice? Kako? To meni nikako nije jasno. Ne radi ona u praznom balonu pa se ništa ne dogodi kad ona stane. Radi kao kotačić u sustavu i druge stvari i ljudi ovise o njezinom poslu. Nekad neće svijet propast ako zbog bolesti staneš, ali bome nekad će se stvari gadno za mnogo ljudi i stvari zakomplicirati ako netko preskoči nekih 8 sati. Ajde dođi kod mene u ZG, ja te vodim 5 dana na posao.

Upravo ovo što piše Seni. U jednom trenutku ćeš pisati 3 ponude za 1,5 mil. kn vrijednosti ukupno, i možda ćeš dobiti sve tri ili niti jednu. Niti možeš planirati kad će ti upiti doći niti kad ćeš ih dobiti. I ako ne dobiješ niti jednu od te tri, nego samo 3 po 30.000 kn, svejedno će taj mjesec nas 50 dobiti placu. Otkud? Od onih mjeseci kad smo odradili nešto za 500.000 kn. A projekt za te pare nosi i svoje rokove. Jednostavno mi nije jasno kako to nekome nije jasno pa molim za domaću zadaću ponoviti Senin mail .

[seni]

a sad da se malo vratim na temu:

mojca, griznju savjest z a b o r a v i!
prijedlozi da dogovoris sa muzem za pocetak jedan ili dva dana u tjednu, su pametni, realisticni i provedljivi!

cini mi se i da razgovor sa muzem o smislu toliko puno rada u tako dugom vremenskom periodu, ako je financijsku output tako mali, da ne mozete placatineku pomoc koja bi vam oslobodila vrijeme za ono sto vas veseli. jasno mi je da covjek u odredenim vremenima upire i radi i besplatno i svakako ne bi li stvorio buducnost/ostvario snove, ali ako to predugo traje....

inace i onaj sasin post na 2, 3oj strani mi se cini jako pametan. nije na odmet, polako, smireno i dubinski zaci i u dubine odnosa...

[Peterlin]

Ja prijavljujem da sam sad legla.
A do sad sam radila. Od doma. Na bolovanju zbog djeteta.
I ujutro sam dok ju temperatura nije sredila.
Ukupno 8 sati.
Ne znam jesam li ljuta ili žalosna ili oboje.

Eh, nema tu pomoći.

Pusti - proći će... Dijete će narasti (ja ne pamtim kad su moji bili bolesni - evo, sad se stariji sprema za maturu, pa su ga na liječničkom pitali da li je bio bolestan - nismo se mogli sjetiti ni on ni ja nikakve bolesti iz razdoblja srednje škole, a bome ni viših razreda osnovne).

A posao isto - manje te optereti onog trena kad prestaneš razmišljati o tome da te opterećuje i počneš gledati kako da ga obaviš u što kraćem vremenu uz najmanje truda.

Kod mene se uvodi novi poslovni sustav + kraj je godine + ljudi odlaze iz firme (našli su si drugi posao i sustavno se smanjuje broj radnika) pa na one koji ostaju otpada više po glavi zaposlenih, ali nekako mi se čini da lakše to podnosim.

Prošle godine u ovo doba imali smo masivnu reorganizaciju (spajanje tri firme u jednu - nije to još gotovo, jer trgovački sud i stvarni život su dvije različite stvari) ali trudimo se iz petnih žila... Mogla bih se uzrujavati, aliiii davno sam shvatila da na ono što ne mogu promijeniti ne treba trošiti energiju. To je kao Vakulina prognoza... (gdje je smajlić koji sliježe ramenima ? ).

Imaš samo dvije mogućnosti - prihvatiti kako jest i ostati ili naći drugi posao. Ovo drugo je u današnje vrijeme teško i rizično, pa onda ne preostaje drugo nego ostati, aliiiii nemoj tražiti problem za svako rješenje. Sagledaj si što ti je dobro, što te u tvom poslu veseli, što možeš bolje, oko čega možeš pregovarati, što možeš delegirati, a ostalo - jbg, podmetni ramena. Rekao bi moj kolega kad su se dijelila radna mjesta "bolje ja nego neka druga budala". Svaki, baš svaki posao ima komad autonomije koji ti nitko ne može oduzeti, ali ne treba tražiti dlaku u jajetu. Radiš najbolje što možeš, a na paralelnom kanalu držiš podignute uši i stalno pratiš hoće li se negdje nešto drugo ukazati. Nema idealnog rješenja.

Štajaznam, ja bih voljela da sam defektolog logoped i da radim s djecom koja imaju teškoće čitanja, ali nisam te struke (prekasno sam to otkrila), pa radim u onome što je ostalo od hrvatske industrije. Kako dugo - nemam pojma... dok bude išlo. Nakon 30+ godina staža, ne očekujem da će se zvijezde posložiti tako da mi bude sjajno, ali sam tijekom tih godina našla u svom poslu stvari koje me vesele, u kojima sam dobra i kako Bubilo kaže - ljudi me prepoznaju i cijene to što znam raditi. Meni dosta.... Ako danas sutra stvari budu drugačije, tja, otvorit ću firmu za čišćenje i pomoć u kući, hehehe... Zezam se, ali vrag odnio - da je o glavu, snašla bih se nekako. Ono od čega nikad nisam bolovala je strah.

[seni]

Ja prijavljujem da sam sad legla.
A do sad sam radila. Od doma. Na bolovanju zbog djeteta.
I ujutro sam dok ju temperatura nije sredila.
Ukupno 8 sati.
Ne znam jesam li ljuta ili žalosna ili oboje.

nemoj biti ni zalosna, ni ljuta.
budi zadovoljna i ponosna, jer si to izgurala!

a onda dugorocno mozes razmisljati o onoj:
umijece zivota je promijeniti ono sto mozes, a prihvatiti ono sto ne mozes.

[seni]

a bubilo za tebe

imas troje djece, jedno sa zdravstvenim problemima, radis posao koji u najvecoj mjeri prehranjuje tvoju familiju i omogucije vam pristojan zivot.
i ti to sve hendlas! mozes se zaista ponositi sa sobom. a bome i tvoja djeca i muz!
snaga koju imas je velika kvaliteta.
a u prosincu su dani kratki, mrak pada brzo, svuda je ona, pa ja bih rekla i naporana adventska gungula....
biti dulje u uredu, nije tako ni lose.

[seni]

evo peterlin je to jos ljepse srocila!

[Bubilo Bubich]

Sad mi je još i neugodno .
Hvala .
Uostalom, ja sam jako puno toga o životu naučila i prihvatila upravo od žena na ovom forumu, i ne doživljavam ovo sto si napisala nečim specijalnim, ima puno žena koje guraju puno toga.

[Barbi]

jasno, svi prekovremeni su placeni (vikendom dvostruko), odnosno mozes uzeti zeitausgleich.

Nažalost, u Hrvatskoj to nije ovako, čak ni u velikim tvrtkama, čak ni u javnim i državnim institucijama, i meni je TO strašno.
Uvjerena sam da bi mnogi, čak većina rado pristali na prekovremeni rad i rad vikendom kad bi se to adekvatno platilo.

[ina33]

Potpis na Senin predzadnji i zadnji post i na Peterlin gore! Mojca, je li produktivno sada da ti ljudi s poslovima gdje je otpustanje apstraktna imenica, ali i koji zaradjuju manje il imaju side businesse i imaju sasvim drugi koloplet problema salju tuzne smajlice? To sto si napisala je realnost mnigih od nas. Produktivniji je stav od seni. Osim ako se ne mozes zaposlit na nekom r. mjestu koje to ama bas nikad to ne bi zahtievalo. Mozes li? Ako mozes, izvazi prednosti i mane i go for it. Ako ne..produktivnije je ovo od seni.

[Lili75]

naravno da može, ja smatram da Mojca može promijenit puno toga samo se treba odlučit pokrenut.

Mojca bi rado da nije trebala radit usred noći za posao nakon hendlanja bolesnog djeteta. i još si reći ma jupi Mojca izgurala si ko mazga još i to.

znate da sam ja uvijek da se nađe nešto pozitivno u svemu (nešto kako je seni napisala gore ali...) ali u ovakvim situacijama sam za hrabrost i donošenje odluka da se promijeni život nabolje, da se poboljša kvaliteta.


Općenito govoreći mene bi izgrizalo to da imam premalo vremena za vlastitu djecu i muža da morma radit kao neki po 10h na dan. ono izgrizla bi se do krvi i probala to promijenit.

[Lili75]

Nažalost, u Hrvatskoj to nije ovako, čak ni u velikim tvrtkama, čak ni u javnim i državnim institucijama, i meni je TO strašno.
Uvjerena sam da bi mnogi, čak većina rado pristali na prekovremeni rad i rad vikendom kad bi se to adekvatno platilo.

X upravo tako.

a onda dugorocno mozes razmisljati o onoj:
umijece zivota je promijeniti ono sto mozes, a prihvatiti ono sto ne mozes.

ALI puno toga možemo promijenit (samo treba donijet odluku) i ne prihvatit da je to tako i da se tu ništa ne može.

[Mima]

Pitam se što bi poslodavac napravio da ta neophodna osoba koja mora raditi kad joj je dijete bolesno i bez koje se ne može jedan dan naprosto nestane PUF i nema je. A znam i takve slučajeve.

[marta]

Našao bi drugu.

[Mima]

Ne bi od danas do sutra.

[marta]

Ne bi od danas do sutra, al već prekosutra...

[Mima]

Znam ja situacije gdje niti pola godine nije bilo dovoljno.

[Barbi]

U takvim situacijama se uvijek iznova pokaže da je svatko zamjenjiv, i dobro je da smo toga svi svjesni.
Međutim, svjesnost o zamjenjivosti nema veze s osjećajem odgovornosti - ja ću se često javiti svojim klijentima i vikendom i navečer i napraviti nešto ako mogu, ne zato što moram već zato što mi to nije teško ako mogu u tom trenutku. A zovu me samo ako zaista imaju problem.
I ja sam sretna kad mogu nekog nazvati ako imam problem bilo koje vrste i gledam iz te perspektive.
Naravno da negdje crtu treba podvući, ali život nije uvijek potpuno odvojiv na privatno i poslovno vrijeme, privatne i poslovne kontakte. Uvijek se dogode neka preklapanja.
Samo je bitno da postoji balans.

[Jelena]

Mislim da je stručan kadar trenutno teško pronaći, u većini branši.

[Mima]

Točno, sve je to ok do jedne crte, problem je kad se pređe svaka granica i kad takve stvari više ne radiš iz osjećaja odgovornosti nego iz nekakve grižnje savjesti koju ti pretpostavljeni podlo izazivaju.

Što sam ja htjela reći je da bi se svaki pošteni nadređeni/poslodavac trebao moći snaći jedan dan bez jedne osobe, ako to ne može onda mu je posao za drek.

[Peterlin]

Pitam se što bi poslodavac napravio da ta neophodna osoba koja mora raditi kad joj je dijete bolesno i bez koje se ne može jedan dan naprosto nestane PUF i nema je. A znam i takve slučajeve.

Da, da...

Charles de Gaulle je davno rekao "Groblja su puna nezamjenjivih ljudi".

[Jelena]

Ja ne vjerujem da je svatko zamjenjiv. To su floskule. Samo se može pristati na niži standard. U mom zanimanju se mora odgojiti kadar, dugoročno. Plaće su neatraktvine i nepromjenjive. Može se uzeti netko iz srodne struke, kome treba uz veliki trud barem 8 godina da dosegne moju razinu. Ili uvesti nekog već "odgojenog", ali taj neće doći na tu plaću.
A znamo već da ne možeš dobiti više dobrog majstora, bilo koje struke. Ni dobrog programera. Ni dobrog nastavnika matematike. Ni...

[Mima]

Ali tvoj poslodavac je taj koji treba voditi računa da mu radnici mogu mijenjati jedni druge.

[Peterlin]

Točno, sve je to ok do jedne crte, problem je kad se pređe svaka granica i kad takve stvari više ne radiš iz osjećaja odgovornosti nego iz nekakve grižnje savjesti koju ti pretpostavljeni podlo izazivaju.

Što sam ja htjela reći je da bi se svaki pošteni nadređeni/poslodavac trebao moći snaći jedan dan bez jedne osobe, ako to ne može onda mu je posao za drek.

Je, ali sami smo često krivi, jer se rasprostiremo kao crveni tepih kad treba i kad ne treba...

S druge strane, imam ja kolege koji ne žele delegirati svoj predragocjeni posao (valjda misle da bi ih mlađi izgurali, štajaznam) pa sami sebe dovedu u situaciju da su nezamjenjivi jer ne žele nikoga naučiti, a često ni od drugih nešto naučiti.... Ponekad se pitam naginjem li i sama u tu stranu, jer mi je lakše nešto napraviti nego nekoga naučiti...

Trenutno imam 100 prilika gledati takve situacije na djelu, česte su u slučaju reorganizacija. Od trenutka odluke o reorganizaciji i selidbe unutar zgrade, trebali su nam mjeseci da počnemo jedni od drugih učiti, da prepoznamo ljude s kojima se može raditi, ali i one koji imaju problem za svako rješenje. Ali to su životne situacije. Nikad ne nosiš više nego što fizički možeš. Dan nema 25 sati. Ja sam do 2004. neko vrijeme radila rukovoditeljski posao i otišla s tog mjesta jer nisam bila ni zadovoljna vlastitim učinkom, ni firmom, a posljedice po obitelj i brak su bile gadne.

UVIJEK imamo mogućnost izbora: https://www.slideshare.net/uciteljic...kraena-verzija

[Jelena]

Ali tvoj poslodavac je taj koji treba voditi računa da mu radnici mogu mijenjati jedni druge.

Je, je, isto kako je otišao subspecijalist za moje boleštine u inozemstvo i sad nema drugog. Pa mogu pristati na srodno područje...
Moj poslodavac se bavi sitnim interesima i računa da se meni neće ništa dogoditi sljedećih 10 godina. (ne samo moj)
A dobri majstori su isto otišli van.

[Jelena]

Isto sam kao Mojca kad sam otišla na dopust s djetetom kemijala i odrađivala ono što se nije moglo odraditi bez mene. Ako odem na bolovanje, smanji mi se plaća, ali nikog nije briga zapravo, nitko ne odrađuje moje dok me nema. Vratim se i nadoknađujem. Nadoknađujem i ako mi se praznik potrefi nezgodno.