inace hvala svima na vremenu i odgovorima.Znas sta, nekako sam sklona i ja tvom razmisljanju sve vise. Inace sam anksiozna i promisljam oko svega, te razmisljam jel mi idealna tezina (nije), hocu li imati, tlak, secer, sto cu s firmom koju vodim i klijentima, a nemamo ni vlastiti stan ni siru obitelj... bas mi se sve cini kao puno tezi izazov nego kod ljudi oko mene, no opet... zelja sve vise jaca i na trenutke mislim a zaboga, mozda stvarno da stisnem nos i skocim, kako i sama kazes.
to bi bilo idealno slazem se medjutim posao kojeg on razmatra zahtjeva barem godinu i pol amo-tamo prije konacnog prelaska. Znaci ako bi ga prihvatio, tako bi nam isprekidane izgledale otprilike iduce dvije godine sto je meni bas u glavi lose trenutno upravo zato sto ne racunam da ce mi zanosenje ici lako.