Planiranje trudnoce i zivotne okolnosti, vasa misljenja
Pozdrav svima, prvi mi je post ovdje, pomalo i ne mogu vjerovati da ga pisem ali eto.
Nadam se da sam pogodila podforum, ispricavam se ako nisam.
36 mi je godina, i nisam nikada bila osoba koja je mislila o djeci. Muz je nekoliko godina stariji i slican meni. Stovise imali smo dosta zivotnih i materijalnih problema i tek unazad godinu dana mogu reci da smo malo stali na stabilne noge. Najbolje godine prosle su nam u borbi za egzistenciju i psihicko zdravlje, stosta prosli skupa, ali sada mozemo reci da je to iza nas. Logicno,i shodno tome, s materijalnim mirom po prvi put ikad u meni je pocela tinjati zelja da imam bebu. Znam, kasno sam se sjetila, ali mislim da vrijedi pokusati, no isto tako sam svjesna da imam jos 3-4 kvalitetne godine i da ne bih trebala planiranje odgadjati za nakon tog perioda.
No postoji eto problem, a to je da mi svo ovo vrijeme zelimo i planiramo ici van i konacno, dobili priliku, tocnije muz je dobio. Ali za pocetak, bio bi po mjesec dana vani i onda po 10 dana u Hrvatskoj i tako naizmjence mozda godinu i pol do dvije nakon cega bi se oboje preselili van i zapoceli zivot. E tu nastupa moj/nas problem, a taj je da se ja brinem da mi je to predugo cekanja, pogotovo obzirom na moje i njegove godine, jer ja ne mogu biti sigurna da cu tamo sa skoro 39 godina biti jednako uspjesna u zatrudnjivanju kao recimo sada kroz slijedecu godinu na primjer.
Znam da ima uspjesnih prvih trudnoca i kasnije, ali isto tako i jasno mi je da ako zelim dijete zapravo nemam sto previse cekati i mudrovati, tim vise sto sam ga zapravo tek sada prvi put u zivotu istinski pozeljela i organizam mi je poceo ludovati :D
Sad bi mogli reci, pa sta, zatrudni i rodi dok je on vani, pa se kasnije preselite, razmisljala sam ja o tome samo mi je problem sto sam sama, nemam ama bas nikoga oko sebe tko bi mi pomagao logisticki i emocionalno (ja roditelje nemam a na njegove ne racunam jer to nije izvedivo nikako, ne bih u detalje), od prijateljica to ne mogu ocekivati u velikoj mjeri, jer imaju svoje zivote a i nisam osoba koja druge vuce za rukav. Muz i ja smo jako povezani i on je sada zbog toga poceo preispitivati svoj odlazak van jer bi zelio biti uz mene kroz sve to i misli da mi nece biti lako samoj, a meni je pak s druge strane zao da mozda propusti priliku za nesto za cim oboje zudimo vec godinama - da odemo odavde i pocnemo u drugoj zemlji novi zivot.
Tako da se sada osjecam malo u klopci, cijeli dan se lose osjecam i preispitujem. ne bih zeljela pogrijesiti, iako mi razum i srce govore da je u ovom slucaju pametnije ici na bebu, a posao se stigne uvijek, jer plodnost prolazi a radit cemo jos 30 godina.
DOdatna teskoca je sto ja oduvijek imam pcos, iako trenutno redovite cikluse od 35 dana, a po cervikalnoj sluzi i spottingu rekla bih i ovulaciju, iako nikada nisam pratila trakicama. No zbog tog pcosa i godina sam svjesna da ce mi trudnoca ionako teze doci nego mozda s 25, plus mozda cu morati malo hodati i po doktorima tako da treba to sve skupa uzeti u racunicu kod planiranja. Ne pomaze ni cinjenica da njega puno nece biti ovdje pa neke ovulacije mozemo i propustiti. Naravno svjesna sam da se moze desiti iz prve ali ne bih bas htjela racunati na to i mislim da bi takvo planiranje bilo pomalo suludo.
Ukratko, stvarno mislim da nema smisla cekati dvije ili tri godine u nasoj situaciji pa tek onda krenuti. Otvorila sam temu jer mi je potrebno ohrabrenje, dakle sto bi vi ucinile na mom mjestu, bi li rekle muzu da ode, pa stisnule fige i nadale se najboljem ili mijenjale totalno plan, rekle mu da ostane i posvetile se bebi zajedno s njim kroz recimo pola godine.
Ja sad planiram ionako malo pratiti ovulacije, bazalnu, skinuti koju kilu da budem sto zdravija, tako da se ne bih odmah sutra bacala na posao, ali ne bih cekala ni jako dugo, shvacate me.
Svjesna sam da situacija nije idealna i da cemo u svakoj opciji nesto izgubiti, samo sto bi ja ipak zeljela izgubiti sto manje mogu ako me shvacate.
Inace oboje ovdje radimo i imamo poslove. Place dovoljne.
HVala puno na savjetima i razmisljanju
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by sirius
.
. Bez čajeva, mršavljenja, trakica, brige o prehrani. I još sam imala 39.
