Živi sam primjerak osobe koju je život nekoliko puta izbio iz cipela. Moj je svakako bio nelinearan. I svaki put sam mislila da više ne mogu, nemam snage. I svakog puta bih je našla, ojačala, izdržala i mijenjala se. Zadnje iskustvo me jako promijenilo. Optimistična sam pa sam zahvalna tim situacijama da sve stvari sada gledam na drugi način i da nije bilo tih iskustava ne bih sada toliko bila ono što jesam. U puno težoj životnoj situaciji sam optimističnija, sretnija, jača, zahvalnija i posloženija.

Obrazovanje sam ostvarila, tj. dio. Sanjala sam doktorat, možda i hoću u nekom trenutku, opet sada nešto studiram. Posao me odveo u neke druge vode, bolje i još uvijek se šalim da ne znam što ću biti kada narastem. Pronašao je on mene i tu sam sretna i uspješna.
Velikih želja nisam imala. Nisam sanjala muža, kuću s cvijećem, retrivera i troje djece. Danas sam samohrana mama, s predivnim jedincem i blesavim psom. Konkretnije želje (ali koje si ne postavljam kao uvjet za sreću, nego nastojim misliti i živjeti sada i danas) vezane su za sinovo obrazovanje, neka iskustva kao što su putovanja - koja nam oboma želim priuštiti.
Nisam planirala da ću se sama boriti i puno raditi, ali mi je i to pokazalo koliko sam sposobna, jaka, koliko mogu potegnuti i da u nikome ne tražim spasitelja i da se oslanjam na sebe. Naučila sam otpuštati i opraštati gotovo neoprostive stvari. Moja želja je samo da ostanem istinski zadovoljna sobom i živim život punim plućima, dan po dan.