Oslobođenje!
 |
|||
|
|
|||
Oslobođenje!
I sad se toga pridrzavaj. I kad ti pokusa uvlit grizodusje da si ti kriva jer nije uzela opremu za tjelesni, jer ju nisi podsjetila, odgovori joj da je to njen tjelesni a ne tvoj.
jelena.O prvotno napisa
može
Ma kako joj nisu bili preteški pred par mjeseci, pred godinu dana.
Jutros je uspjela bez popisa, ali napisati ću joj ga (usput će vježbati čitanje.
Napisati ću i pravila ponašanja.
Ne želim ništa raditi umjesto nje. Dosta mi je.
Da, treba imati svoj tempo. To je točno.
Konkretno jučer, probudila se sama malo prije 6, jer je nešto sanjala, pa je došla k meni... dakle, imala je preko sat vremena za sve.
Ne kužim u čemu su previsoki kriteriji? (Ok, osim u potkošulji....)
E... uđe li muž u priču, pa unese svoju nervozu jer se upravo probudio... uf... o tome ne želim ni pisati.
O draga...
Sve stoji.
Dopire polako.
Radi se o bračnom krevetu, a ne o njenom.
Alarm nije opcija, jer ne spava u svojoj sobi, pa bi u 6. ili 6.30 probudila muža koji je legao u 2-3, ponekad i 4.
Imamo glupo riješen stambeni prostor, živimo u dva jednosobna stana, od kojih je jedna u prizemlju, a drugi na tavanu. Njena soba je na tavanu, ali spavamo svi zajedno u sobi u prizemlju (nije još opcija da spava sama udaljena dvije etaže).
Postoje šanse da se to promijeni u relativno skoroj budućnosti.... deda nije najbolje i polako, u suradnji s doktoricom, pripremamo teren za njegov smještaj u dom... a onda bi živjeli bez među etaže i s dovoljnim brojem soba da svatko ima svoju.
Jutros sam ju pustila da sve sama obavi. Osim pripreme doručka. To ću kad ovo postane navika.
Nije svako jutro, ponekad je bolje, ponekad je i gore (ako je muž blizu).
Ponekad ju on vozi, češće ja, jer se on tek budi kad mi odlazimo.
Ima dana kad sve navedno lakše podnosim. Jučer nije bio jedan od njih.
Ali više volim red.
Red oko mene - red u meni.
Hm... mojoj novac baš nešto ne znači... ima nekoliko punih kasica.. ali uopće ju ne zanima koliko je novaca unutra i što može s njim.
Možda bi ovo bio dobar mehanizam da osvijesti važnost novca.
e da...
Točno.
Daaaaaaa!Oslobođenje!
Je, to redovito radi, i redovito ju otkantam...
Od sad će se sama spremati i na plivanje (kapa za plivanje, fen, šlape, ručnik, friški veš, kupaći, kaša za nakon treninga....)
Nema više.
Dosta je bilo torture.
Mojca,
Ja sam negdje na ovom tragu, prilagođeno mlađoj dobi djece.OJa spremam djecu za školu ujutro ali 90% navedenog ne fermam 5%. Ne znam koliko puta sam shvatila da su zaboravili obuci potkošulju ispod majice usred zime (boja mi je irelevantna) - ok, idu bez potkošulje. Oblačili su se predugo za doručak kod kuće? Ok - idu u školu bez doručka, tamo imaju užinu nakon 2h, preživjeti će. Bosi na pločicama? Ja izlazim svaki dan bosa na balkon bacit smeće, di ću njima braniti da bosi stoje na pločicama a u kući. Ajd zube ih tjeram da operu, češljanje je opcionalno
Naravno, ponekad i ja pospremam za njima, ali zato jer mi je od volje i pospremam po kući, ne živčanim zbog toga jer je moja odluka da pospremam umjesto njih umjesto da im to prepustim...
ukratko, granice bi ipak trebale biti kompromisne
I cca 3/4 naših svađa je zbog toga jer negdje žurimo, a žurimo zato jer sam se ja prekasno digla, pa lančana reakcija...izračunala sam da bih se trebala dići oko 5:30 da sve stignemo bez histerije. Ali avaj, noćas mlađi nije spavao od 2 do 5:30, čak sam i mislila da li da se samo dignem, ali dismisala sam tu ludu pomisao i okrenula se na drugu stranu. Do 7:30.
Ovo da si sami namjeste alarm... imala je starija alarm, to je obično značilo da se mlađi probudi i govori joj alarm alarm alarm... onda se ona probudi jer je on probudi, ugasi alarm i nastavi spavatiAli pogasila je sve preko praznika i sad joj već dva tjedna govorim da ih nazad upali pa nikako... a očito ni meni nije dovoljno stalo do toga kad je nisam natjerala.
Ali inače budđenje izgleda tako da im upalim svjetlo, osiguram da su koliko-toliko budni da ne zaspu iste sekunde kad odem (ne uspijem uvijek) onda se ja odem oblačiti, prati zube, šminkati... kad se spuste za doručak u kuhinju onda ili jedu doručak ili idemo ravno na oblačenje cipela, ovisno o satu naravno
Posljednje uređivanje od sillyme : 25.01.2019. at 10:11
Ooo ne radim ja ništa umjesto njih, pogotovo ne umjesto ove dvije od 11 i 8.g., zato im soba izgleda kao da je bomba pala, šta su obukle danas u školu nemam pojma, mm ih je probudio, spremile se i otišle..jedino ovim mlađima pripremim ja navečer...najveću smo jednom ostavili ujutro da zakasni u školu i od onda se ustaje bez problema, ali treću ne mogu ostaviti da "zakasni" u vrtić jer je mm vodi, i onda ona cviliiii, prvo se ne želi ustati, pa samo onak bezveze cvili radi ničega, ono kao da plače , pa ne želi jesti, a ne može ići ako ne pojede jer nema u vrtiću doručak zbog alergija, a onda probudi i ovu od tri godine i ako se ona još sjeti cice...veselje
S najvećom je najviše natezanja oko mobitela i tv, ona bi stalno visila na tome, ali doslovno stalno.. i još ju počeo pucati pubertet pa odgovara i okreće očima i takvo sve neko lijepo ponašanje, a treća ju oponaša
Izgleda da je najveći problem zapravo ta promjena kod nje i u njezinom ponašanju,( a onda i kod treće) koja je počela ove jeseni, a utječe i na sve ostale, ali ja se očito još nisam naučila nositi s tim, nego puknem i počnem se derati
i znam ja u teoriji sve kako bi trebalo, i blago vama koje ste u toj fazi već, ali ja još izgleda čekam taj vlak
ovo kao da si mene opisala. samo je zakoniti umjesto mlađegOvo da si sami namjeste alarm... imala je starija alarm, to je obično značilo da se mlađi probudi i govori joj alarm alarm alarm... onda se ona probudi jer je on probudi, ugasi alarm i nastavi spavati
moje stave alarm na pisaći stol tako da se moraju ustati.
Jel netko gledao ovo
https://www.youtube.com/watch?v=uFQfylQ2Jgg
https://www.youtube.com/watch?v=3wIr2SUAqZY
mene jako fascinira što mi cure peglaju svu robu (mlađa ima više vremena i bolju motoriku pa pegla i muške košulje), čak i uredno poslože robu u ormar, ali im svejedno nije žao svog truda, nego svako jutro ko turbine provrte police u potrazi za the kombinacijom.
Očito su vidli da mama ne pegla pa da ipak ugledaju ćemu
I moja popegla nekaj ako joj je jaaako bitno,
Za ovu godinu nemam neku datum predviđen da moram baš peglati,prošle godine sam peglala jednom i to u prvom dijelu godine
Posljednje uređivanje od jelena.O : 25.01.2019. at 12:50
Moja je mene nedavno pitala jel imamo mi peglu. Ja ne peglam al nismo zgužvani, ne lažemmene jako fascinira što mi cure peglaju svu robu (mlađa ima više vremena i bolju motoriku pa pegla i muške košulje), čak i uredno poslože robu u ormar, ali im svejedno nije žao svog truda, nego svako jutro ko turbine provrte police u potrazi za the kombinacijom
i tako... svaka tema zavrsi na peglanju
tak je i Franka prije par godina ušla u boravak, našla mene s peglom te začuđeno vikala Klari: Klara, dođi vidi mamu kak pegla, i to s pravom peglom!!!Moja je mene nedavno pitala jel imamo mi peglu. Ja ne peglam al nismo zgužvani, ne lažem
Jel netko gledao ovo
https://www.youtube.com/watch?v=uFQfylQ2Jgg
https://www.youtube.com/watch?v=3wIr2SUAqZY
Ajme... vrištim!
You think you know...youuuu doooon't knoooow LOL
Opet sam ispizdila, sutra je "roditeljski" predškolice, gdje budu govorili kak ne galamit na djecu, taman prije nego ih trebam predat ocu, pa ne mogu na to.
Dakle, mala sad tuli dobrih 20 min, nakon što sam se pošteno izgalamila.
Neprestance se nagurava s mlađom sestrom i ponaša kao da su ravnopravne. Mala ne može doći reći da je nešto sastavila, ovo ono, da je ona ne poklopi. Traži pažnju, a meni je dosta tih svađa.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 23.02.2023. at 08:26
“Zašto ne bismo digli malo ovu temu?
Njih troje (9.5, 6.5,2.5) ja jedna, svaki dan je težak, a nakon vikenda se osjećam kao da sam bila u centrifugi…
Već neko vrijeme sam si s roditeljstvom baš u banani... osjećam se kao totalni promašaj. Uopće ne znam kako da postavim stvari tako da stvari budu barem malo opuštenije.”
Ovo mi je bilo ovdje pod restore content… ne znam jesam to ikad objavila kao post ili nisam nikad poslala. Uglavnom, prošlo je 3 godine i baš mi je smiješno.
Dakle žuta, doći će jednom period kad ćeš se smijati svojim postovima
U vezi tvog pitanja, nema lakog načina, a jedan jedini i prvi i najvažniji je da smiriš sebe, od tuda sve kreće. Znam, lakše reći nego učiniti, i ja se s vremena na vrijeme derem, ali me sve manje i manje izbacuju iz takta, iako već ulaze dobrano u tinejdžerske fore.
Nisam sigurna da u nekom postu možemo dati lagano “čarobni savjet”. Kod mene je to bio proces… dosta sam čitala Juulove knjige, pa ih zaboravljala pa opet čitala. Pratim FB grupu “Odgoj i osobni razvoj”. Moderatori često stavljaju linkove na neke super tekstove. Probat ću nešto iskopati.
I čitam i čitam i opet se nekad derem. Ali ide to sve nekako.
Bubilo ja gledam godine djece i mislim se šta ona nema stariju djecu
Hej žuta, kako si?
Tražila sam linkove, ali zapravo je puno toga u postovima, nema smisla to sve ovdje kopirati. Postova je naravno more. Ali obično na svaki post prvo moderatorice stave neki duuugaacak post iz kojeg se puno lijepih i savjeta i tekstova nađe.
Ne uspjevam kopirati, pa pokušaj ovako:
- nađi grupu na fejsbuku ako već nisi u njoj, zatraži pristup
- nadi post od 15.11.2022., autorica M.R., pa pogledaj odgovor koji koji je dala H.D., dugačak post s nekoliko linkova na kraju.
- u tražilicu upiši “granice”; nadi post od 26.01.2020., autorica B.B.
- možeš nakon toga pročitati i svih 10.000 objava i postova u grupi
Polako, korak po korak, evo uspjela sam jedan link iskopirati:
http://www.familylab.hr/wp-content/u...JJ_Granice.pdf
I evo ga, kako je krenula na produženi, sad se sve kasnije vraća. Jučer je prvo pitala smije li s kolegicom još biti vani, pa sam rekla da u krugu blizu. Nisam je poslije mogla naći i vratila se tek dva sata kasnije. Kad se vratila razgovarala sam s njom i objasnila da sam se brinula, da je dogovor bio da ostane blizu. Jutros joj velim dobro da si me jučer prvo pitala, ako ćeš danas ići s kolegicom isto me prvo pitaj pa ću ti staviti sat da znam gdje si. Nema je. Kaj je isparilo iz pamćenja ili što?
A zašto joj ne staviš sat odmah ujutro?
Jer ga na tjelesnom bu skinula i zaboravila. Osim toga, dogovor je bio da dođe javi se s kim ide kuda, koliko i onda joj stavim. Još mi je premala da samo drito iz škole ode šalabajzat.
A onda ništa, nemoj je pustit dva-tri dana šalabajzat, pa će naučit lekciju.
Iako ne kužim zašto ne bi mogla kćerka voditi računa ako skine sat da ga vrati na ruku. Ok djeca su različita, al u nekom trenu moraju naučiti voditi računa o svojim stvarima.
Btw meni je baš super što voli tako skitat i bit na zraku a ne visit u stanu s mobitelom u ruci
Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.05.2023. at 21:28
kod mene je bilo prvo doma se javiti, ostaviti torbu i onda su mogli van; sad se jave telefonom/porukom
Da, nema torbe pa je ne mora vraćat. Ipak, tražila sam je da se javi kamo ide s kim, bar to. S obzirom na to da nema fon, al mi prvi razred jednostavno nije da samo ode i da ne znam kad ni što. Zato, da, sad bum po nju. Plakala je kak kišna godina. Rekla sam joj da jedan dog nije ispoštivala, da novi dog treba zaslužit. Ne znam. Smatram da ne pretjerujem.
Mislim da ne pretjeruješ. Ako ti pretjeruješ, onda sam ja tek diktator. Naša je isto prvi razred i nigdje ne ide nakon škole sama. Ako imaju neki dogovor, onda je to dogovor i s nama roditeljima, pa mogu biti kod nas ili kod nekog drugog kući, mijenjamo se. Česta su ta druženja, ali u stanu ili u dvorištu zgrade gdje vidim s balkona da su tu.
Ima mobitel, mogla bi se javiti, ali ne damo. Ona je isto plakala ko kišna godina dok je tražila svoje pravo na slobodu, ali kako god ovo zvučalo, to me uopće ne dira, uvjerena sam da dijete u prvom razredu nema što lutati ulicama s drugom djecom.
I idemo po nju nakon škole. Ali ajd, idu i drugi roditelji po svoje klince pa bar to nije još uvijek razlog za dramu.
Ne pretjeruješ žuta, nisu ni svi kvartovi kao onaj od Lili
Moja je tek u 3. krenula sama doma, i dobila mobitel. Ja do škole imam fajn 20 minuta hoda, njima to dođe i na pol sata kad se vuku i zapričaju, ima najdulji put do škole od ovih koji ne idu busom/autom i negdje na pol puta ostane sama, i prva dva razreda ju je uvijek netko kupio.
Sad ju tek pustim da ide sama doma, a nekad ostane s nekim negdje, ali ima mob i nekad nazove i svakih 15 minuta: “sad sam točno tu i tu, srela sam nekoga pa ćemo malo ostati”.
U prvom razredu ju nisam puštala da ide sama, predaleko mi je to bilo za nju (1.2 km, nema javnog prijevoza na tom putu), jako je zvrkasta.
Kod njih su u prvom razredu samo rijetka djeca išla sama doma, pretežno samo ona koja stanuju najbliže školi. U 2. ih je dosta krenulo samo kući, ja sam bila najstroža i pustila tek u trećem
Tako da, ako ti škola nije na 50 metara od kuće, i ne možeš joj dati mob, nisi ništa prestroga, samo joj daj jasno do znanja što očekuješ. Mislim, ja sam mojoj mogla priuštiti mob, ali to je dijete koje nikad ne zna gdje su joj naočale, jakna, olovke… pa nekad i školske knjige, pa joj zbog toga dugo nisam dala mob.
Po meni je to prerano da u 1.r. bude 2 sata vani direkt iz skole i da ne znam gdje je.
BB, istina ovisi o kvartu. Kod nas je normalno da djeca idu sama do škole, svima je škola blizu, jako puno pješačke zone u kvartu, šetnjica, parkova.
Krenu sami u/iz škole neka djeca u prvom a mislim svi u drugom razredu.
Poznajemo se mi roditelji u kvartu.
Posve normalno nam je da djeca ostaju u kvartu nakon škole.
Nije imalo smisla da dolaze u prazan stan i ćupe ako mogu bit vani na svježem zraku s prijateljima, pogotovo kad je lijepo vrijeme.
Zato nam je svima nekako bio lakši taj prelazak u 3.razred bez boravka jer smo znali da su oni svi zajedno u grupi vani. Nisu odmah morali čim je završio boravak boravit po 4-5h solo doma. Ključić oko vrata i kao mi nekad s ekipom vanka.
No svjesna sam da takva situacija danas više nije po kvartovima barem zagrwbačkim, što više to je postala rijetkost.
Žuta koliko joj je daleko škola? Ima li prometnica? Može li ti samo pozvonit na portafon i javit se da je u kvartu i da ide u djir?
Kad je već bez torbe, nema ni smisla da se vraća doma, dovoljno da ti se javi?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.05.2023. at 07:25
Ne pretjeruješ. Moj mlađi je iz te vreće, taj se volio skitati otkad je prohodao, a ni danas nije drugačije. Morala sam doduše krotiti obojicu. Mjera je bila zabrana odlaska na rođendane (recimo u trajanju 2 tjedna ili mjesec dana, ovisno o težini prijestupa) i zabrana pozivanja na druženje. To im je bilo važno, pa su jako vodili računa, baš u nižim razredima OŠ.
ne pretjeruješ
to se reže u korijenu, tj. u prvim razredima se slažu pravila s djecom, poslije će biti kasno
uostalom, ne braniš izlazak nego samo želiš da se javi prije izlaska i da kaže gdje će biti
Moji su tek u 3. (nakon boravka) krenuli sami van, tada su i dobili prve mobitele...
Dotad s bakom i dedom u park poslije škole...
Nisam shvatila ovo sa satom, to je sat kojim ti pratiš njezino kretanje, ili sat na koji ona mora gledati kad se treba vratiti doma? Zna li uopće ona na sat? Možda ne bi bilo loše da napravite dogovor kad se mora vratiti, ako već ima sat, to bi joj dobro došlo i za stjecanje osjećaja za vrijeme.
Slažem se.
Ja bih to po kratkom postupku, ne bi joj dala dva-tri dana zaredom da ide van nakon škole, vjerujem da bi nakon toga brzo naučila lekciju
Ma ovi pametni dječji satovi koje danas imaju djeca prije nego dobiju mobitel, s njih mogu nazvat i javit se.
Ja sam svojima nabavila mobitele ranije upravo zato što smo takav kvart da su djeca poslije škole uvijek i stalno vani, posebno niži razredi.
Što su stariji čak su i i manje vani jer jednostavno moraju više učiti, više je gradiva i obaveza.
Moj je 1. razred i ne ostaje sam nakon škole, a koliko znam ni nitko drugi iz njegovog razreda. Svi u razredu su "boravkaši" i roditelji, bake, starija braća... ih skupljaju u točno određenim terminima (15, 15.30, 16, 16.30 h).
Tek od 3. razreda (u pravilu, kad više nemaju boravak) počinju ostajati na školskom igralistu nakon nastave.
I naši su skoro svi boravkaši.
buba klara, nikad ne ostaju djeca vani s vršnjacima nakon boravka? ni kad je lijepo, sunčano?
Moraju ići doma ili biti s bakama i didama?
Moguće da ja imam skroz drugu perspektivu. Moj sin je išao u 1. razredu sa svojom grupom dečki u školu i zajedno su se vraćali. Na trgiću bi obavezno malo igrali nogomet i zapravo doma dolazili kad i mi s posla.
Starije dijete, kćerka je tako krenula s frendicama u školu u 2. razredu nakon Božića. S mladjim smo olabavili a i njih dečki je bila baš fina grupica, svi su išli zajedno. Mi svi roditelji smo znali di su i šta rade.
Vjerujem da toga ima u ostatku Hrvatske, pogotovo u manjim mjestima i gradovima, kao i kod nas, da nismo iznimka.
Jako puno ovisi o tome jel dijete ima ekipu iz svoje ili susjedne zgrade za doći do škole, da nema prometnih cesta, da je pitomi kvart/selo/mjesto/grad, da je škola djeci blizu na par min.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.05.2023. at 11:56
Ostaju, ali ne sami. Koliko ja znam, djeca iz naseg razreda (1. r.) ne landaraju sama okolo po kvartu. Zimi kad su kraci dani, ostanu se jos poigrati ali uvijek je netko od odraslih tu. Sad u proljece/ljeto, uglavnom idu doma pa se vrate kasnije na igraliste/u park oko 5-6.
Ovi stariji salabajzaju sami okolo.
1. razred ne.
Kužim.
500 metri, ima taj zavoj kaj je nezgodan i odraslima jer je plac pa se vozači nonšalantno tam parkiraju i ne gledaju oće nekoga pregazit na zebri, ali sam joj objasnila da ide na drugoj zebri, portafon ne dela, al ok danas je kišurda, pa idem po nju
da, prati sve, i more se javit na njega, znala bi očitat brojke, a sad kaj razumije ne znam, pa dogovor je bio, ali ga nije ispoštovala
Oni se ne prestaju svaditi, dan, noć, jutro, podne, iza obroka, prije, stalno, najmanja 6 isprovocira, najstarija 9 se hvata na svaku najmanju riječ, počeli su koristiti ružne riječi, nisu ih mogli od mene čuti jer ne govorim tako, ... ništa neće pospremiti samo optužuju jedan drugog tko bi trebao, ne mogu pustiti crtić jer je sve borba i tko bi trebao kad što, ucjene, obećanja, galama, ništa ne pali, ...
Nastavak s ove teme
https://forum.roda.hr/threads/88264-...61#post3272661
Dobio je nekoliko trojki, baš mu ne ide.
Bili smo jučer tri sata šetali tu su se malo smirili, došli doma da radim ručak, ubrzo je opet krenulo natezanje, još se oporavljaju od prehlade, msm kašlju nemoguće pa je i san po noći slab, možda i to ima utjecaj.čim počne nered, s njima u park, na igralište (bilo kiša, bilo sunce); ja sam igrala nogomet, ljeti sam uglavnom bila sama s njima, na moru, po tri-četiri tjedna svaku večer sam u plićaku sinu nabacivala lopticu da bi se on mogao bacati (kasnije je postao dobar rukometaš, i uvijek govorim kako su medalje i moja zasluga)
upiši ih na dodatan sport (bazen vam je blizu, plivanje je odlično, umori se i onda navečer samo večera i spavanje; sušenje kose nije problem, dapače, više će vremena provesti izvan kuće i manje će imati prilika za svađu)
svađat će se od sad pa nadalje, to je čest slučaj u obiteljima s više djece; posebno ako je jedno od njih ekstra senzibilno i sve mu ide na živce; prihvati to kao neminovno i pronađi neki način razdavajanja da ne dođe do ozljeda
rukavice bih ja isto ostavila nek nosi; možda ih izgubi do na putu do škole (i prema mom iskustvu, ne kupuju se skupe rukavice djeci niti bilo što o čemu moraju sami birnuti, posebno dječaci - hudice, tenisice za tjelesni, dresovi itd.)
što se tiče zadaće, e to je borba. ako roditelj pusti da dijete radi po svom, onda nema sreće (vidjela sam to u sva tri razreda moje djece; i baš mi je to bilo žalosno, žao mi je bilo djece koja su inteligentna i mogla su puno bolje, ali roditelji su stalno govorili da je škola dječja briga ...)
potrebno je pronaći način na koji će dijete barem malo tijekom tjedna sjediti i učiti (blizu vam je super knjižnica, u čitaonicu, neka čitaju stripove ili igraju igrice na kompu, i onda ih zadrži 15 minuta da ponove zadaću; tamo se ne smije bučiti, pa se neće moći niti derati-upis za djecu do 15 godina je besplatan)
i još jedan detalj, kad sam sama s njima (kad je MM na putu) ja se uvijek bolje organiziram i sve se obavi brže i lakše (i dan danas kad su svi stariji od 15 godina)
zato jer nemam očekivanja da će MM potegnuti; kad je doma, onda se obveze razvlače jer svatko očekuje da će onaj drugi nešto riješiti
tako da, koliko god ti je teško s njih troje samoj, mislim da ti je puno bolje nego s partnerom
a to što dijete želi kod oca, posebno sin, to je često tako ... za majke jako teško prihvatiti... majka zna da otac ima utjecaj na dijete i da je djetetu često puno toga dopušteno kad je s ocem (ja sam sigurna da ne bi od zadaće bilo ništa, a niti odlaska na sportove i sl. jer se mnogim očevima ne da baviti time; djeca shvate da je moglo biti drugačije tek kada dođu u svoju dvadesete ili kada osnuju svoju obitelj, ili pak nikada ... to su boli s kojima se majke, koje su htjele nešto promijeniti i napraviti bolje za svoje dijete, moraju nositi s time )
Što se škole tiče ne mogu dići ruke ako vidim da zapinje s nečim. Evo je najmanja zapinjala s matematikom pa smo prošli. Starija s prirodom i društvom. Msm kako da djeca znaju pojmove "ralica", "koliba" ako to nikada nisu vidjela. Moj stav je da se s djecom uči učiti u manjim razredima poslije sama vode računa.
Plivanje oni ne vole posebno osim najmanje, jučer sam vidjela ima hrvanje i tekvando u sesvetama, mali to neće, on bi košarku, a cure ples, pa ću to ispitati. Po ljeti eventualno uzmem mjesečnu obiteljsku kartu za bazen.
Ne bi on k ocu već je to rekao u ljutnji iznerviran što sam mu uzela njegove najdraže neprocjenjive rukavice s otiskom kostiju, morala sam ih uzeti kad sam curama već uzela hrpu toga pa da ne bude izostavljen, jer za dečke nema toliki izbor nakita, đinđa i sl.
Definitivno s bivšim ne bih mogla ništa, on je veliki faktor stresa i otežavanja.
Da, to me zapravo muči, balans između autoritativnosti, bez da me zamrzi do kraja, imam vremenski okvir do puberteta, a onda su prirodno naklonjeni odupirati se svemu što starci kažu.
Meni se sviđa način te mame, koja je svrha roditelja ako ne gura i usmjerava. Nisam imala nikog oko sebe ko dijete osim mamu periodično da me motivira da ipak zapnem i naučim pjesmicu napamet, to sam zapamtila i poslije me vodilo kroz više razrede. Gdje bih dospjela da sam imala nekog uvijek prisutnog. Želim biti tu za njih, a sad ako je s presingom valjda je i to dio zadatka. Osim eto kad nas sašiju serije prehlada onda smo svi tankih živaca.Potpis.
Ovog sam se nagledala i u razredima svoje djece, nazalost...
Sjecam se tih prica s roditeljskih, neka se uci na svojim greskama..., bistar je al lijen... sta mu ja mogu, njegova skola - njegova odgovornost i sl. Nazalost, vecina te djece koja su mogla puno, puno vise, nisu daleko dogurala a jedan (od bistrijih u razredu) je dogurao i do popravnog doma (ne karikiram!).
S druge strane, imam susjedu, sinovi, bistri, mala razlika u godinama, vjecno su je zvali u skolu, decki rade nered, ne slusaju, tuku se, svaki drugi dan kod pedagogice i sl. Onda je mami prekipjelo, nije vise znala kako im ukrotit energiju, najprije ih je negdje kad su bili 2-3 razred upisala na sport i to ne u stilu, ici cemo kad nam se da, nego redovito i dugo (do kraja osnovne i srednja), i ko kobac nad njima sta se zadaća i učenja tice, i od malih derana eno ih sada jedan uspješno studira na TVZ-u, a drugi vrhunski sportas, srebro na europskoj razini. Mogli su zavrsit kao i njihov frend iz razreda - popravni dom i PU Novi Zagreb svaku malo. Al da - njezine metode se mozda mnogima ne bi svidjele
Jasno, pa nisi robot. Svi puknemo s klincima, kad-tad.
Ali ako stavis na vagu da ih nadzires uz povremeno pucanje ili s druge strane, skola je njihova odgovornost, nek rade sta hoce i zivjet cemo u miru i tisini doma, onda izvazes u obliku mogucih posljedica...
Točno, ekstremi ne valjaju, ni ne kažem da moraju donositi odličan, ni ne radim s njima iza produženog, ali ako zapinje možemo proraditi, eh sad je tu baš to što inače ne radimo poslije škole, pa je ta promjena nova i samim time "bolna".
Ne mogu biti potpuni liberal, to bi buljilo u ekrane dan i noć, odlazilo spavati u 11 pol 12, jedva se ustajalo s podočnjacima.
žuta ogromna je razlika povremeno uskočit i bit kobac koji svakodnevno radi s/umjesto djecom, a u to se često pretvore takvi roditelji.
Govorim o djeci bez poteškoća.
Primjeri koje sam vidjela oko sebe nisu uspješno okončani u smislu da su djeca stekla radne navike i preuzela svoju odgovornost via-a-vis škole nego dapače njihov odnos prema školi je ostao isti samo što su roditelji u jednom trenu odustali i pustili. Ako nekad ne pustiš pa dokaaad????...pa nećeš valjda i u srednjoj s njima učiti.
Već iza 5og razreda kreće konkretnija nastava i tada radne navike postaju ključni faktor.
Možda da imaju svoje vrijeme za sebe i učenje odvojeno, da im sportovi budu u različitim terminima, manje bi bilo prilike za svađu, a više za učenje i mir.
Ekrane, igrice skroz sreži koliko je moguće, kad odrade obveze onda može zabava i opuštanje, tako postavi stvari.
Ja nikako zapamtit koji su ono razred starija i srednji - 2. i 1. razred? Može li starija malo pojasnit sinu, usput korisno i druže se normalno?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
