Očekivanja, granice, ambicije- škola

[mitovski]

Meni su psiholozi rekli da visoko inteligentna djeca, darovita, puno rjeđe znaju što hoće..što će reći inteligentni su al đabe im
Moju ako nešto zanima doslovce se satima zna izgubiti, ne čuješ ju, ne vidiš ju, dozivaš ju ona u svom filmu i ne trza, ali ako ju ne zanima ili joj je glupo mi se možemo na glavu postaviti.
Način na koji uče matematiku je njoj glup i tu je u stanju plakati satima prije nego krene rješavati na taj zadani način.
Voli čitati jako, ali prošli mjesec je lektira bila Poštarska bajka od Čapeka. To je bilo strašno, njoj je ta knjiga bila toliko glupa, miševi u pošti koji pričaju (ma daj molim te), pa je on propješačio u godinu dana cijeli svijet. Ona se svađala s knjigom, sa mnom i sama sa sobom. Cijelo vrijeme je plakala, njurgala, cvilila.
Tupim joj da se i one stvari koje joj nisu zanimljive moraju odraditi, ali ako će ovako biti cijelo vrijeme, mogu si kupiti kantu farbe jer ću do kraja osnovne biti cijela sijeda. Sad sam na pola

[Peterlin]

Meni su psiholozi rekli da visoko inteligentna djeca, darovita, puno rjeđe znaju što hoće..što će reći inteligentni su al đabe im
Moju ako nešto zanima doslovce se satima zna izgubiti, ne čuješ ju, ne vidiš ju, dozivaš ju ona u svom filmu i ne trza, ali ako ju ne zanima ili joj je glupo mi se možemo na glavu postaviti.
Način na koji uče matematiku je njoj glup i tu je u stanju plakati satima prije nego krene rješavati na taj zadani način.
Voli čitati jako, ali prošli mjesec je lektira bila Poštarska bajka od Čapeka. To je bilo strašno, njoj je ta knjiga bila toliko glupa, miševi u pošti koji pričaju (ma daj molim te), pa je on propješačio u godinu dana cijeli svijet. Ona se svađala s knjigom, sa mnom i sama sa sobom. Cijelo vrijeme je plakala, njurgala, cvilila.
Tupim joj da se i one stvari koje joj nisu zanimljive moraju odraditi, ali ako će ovako biti cijelo vrijeme, mogu si kupiti kantu farbe jer ću do kraja osnovne biti cijela sijeda. Sad sam na pola

Eh, koliko puta (do dana današnjega) sam ja svom mlađem sinu ponovila "to ti je vježba za život" kad god bi se nasadio na nešto što mu je bilo mrsko...

Poštarsku bajku su doduše voljeli, ali trikom - postoji audio cd i to je prošlo sasvim ok. Tražili smo (i našli) smiješne dijelove. Do danas spominju ono legendarno nabrajanje (kao reperi ili gange/rere, hehehe) kad poštar mujdrijašu čita bukvicu:

"- Aha - uzviknuo je gospodin Kolbaba radosno - čovječe dragi, pa vi ste onaj blesan,smušenjak, onaj tupan, onaj uvrnuti, onaj glupan, onaj šašavac, onaj niškoristi, onaj nespretnjaković,ona zbunjola, onaj magarac, onaj tupko, onaj bedak, onaj munjeni, onajpraznoglavi, onaj usporeni, ona daska, onaj majmun, ona naivčina, onaj bezveznjak, onaj smotani, onaj klipan, onaj tikvan, onaj folirant, onaj zafrkant, ona bundeva, onaj mulac,onaj ćaknuti, onaj telac, onaj zaboravni, onaj smušeni, ona budala koja nam je u poštanskisandučić ubacila pismo bez marke i adrese! A joj, drago mi je da imam tu čast upoznativas! Naravno da vam gospođica Marica nije mogla odgovoriti, kad sve do sadavaše pismo nije niti dobila!"

Djetetu kaži da je to BAJKA i da nema veze sa stvarnim životom, isto kao ni Crvenkapica u kojoj vuk pojede nju i bakicu, pa ih lovac poslije spašava, hehehe...

Matematika - reci joj da je izazov to rješavati kao drugi, kao operacija mandula kroz rupu straga (kako su se moji sinovi znali smijati takvim mojim izjavama)...

A što se tiče glupe lektire, moj stariji je za knjigu Stanari u slonu napisao valjda prvu književnu kritiku u životu - o tome kako je nekome moglo pasti na pamet da ide ulaziti u slona i da bi slonu to sigurno bilo neugodno da mu se netko useli... Pitao me da li može učiteljici napisati iskreno što misli. Ja sam rekla DA. Tako i ti možeš svojoj kćeri reći da slobodno napiše što joj je u toj knjizi bilo glupo i nelogično.

Probaj sve to okrenuti na šalu i cirkus. Nama je pomoglo i još uvijek nam pomaže.