Moj je tako zaredao negdje u 3. razredu. Učiteljica prigovorila, mi njemu, ona nama da mu mi moramo pomoći, mi njoj da je to njegov posao.

Napravili smo kompromis: Napravili smo mu tablicu za svaki dan na kojoj je bilo prikazano sve što za taj dan mora spakirati za školu. On bi trebao pratiti po tablici i sam se provjeravati ima li sve i stavljati viđena ili što već.
Uglavnom su te tablice ostale prazne, a on je problem riješio tako da je sve knjige i pribor držao u torbi i nosio svaki dan u školu da mu nešto ne pofali, a da on ne mora misliti. (Tjelesni i likovni su stali u školi.)
Znala je biti još pokoja opaska, ali uglavnom je izlazio na kraj s obavezama.
Također smo zamislili da uvijek torbu sprema navečer, a ne ujutro prije škole, ali nije nikad zaživjelo.

Inače je od 1. razreda sam spremao torbu i nismo saznali što je bilo u tom razdoblju kad je počeo zaboravljati.