Da. To je i mene zaprepastilo. Kad je moj bio 1. razred, mi smo se doma zajednički sprdali s tom činjenicom. Kao, religijski sadržaji su u svim predmetima osim matematike. Ajmo smisliti zadatak iz matematike s Isusom. I tako u tom stilu.
Na žalost, to se samo nastavlja u kasnijim razredima, pa je sve gore i gore, naročito iz hrvatskog. Već se pisalo o tekstu i zadacima za 7. razred, vezano uz pjesmu "Kuda bih vodio Isusa" (da se razumijemo, nemam ništa protiv pjesnika Nikole Šopa, ali njegovo djelo treba analizirati na univerzalnoj i filozofskoj razini za koju učenici 7. razreda još nisu spremni. I tako im se u školi njegova pjesma prezentira kao isključivo religiozno djelo). U čitanci za 8. razred su, sad gledam, tekst Pape Ivana XXIII. i poslanica Svetog Pavla. U udžbeniku geografije, poglavlje o stanovništvu Hrvatske detaljno se bavi religijskom strukturom, naglašava se onih 86% katolika, zadaci se odnose na prepoznavanje crkava. I tako dalje. Mi to sve doma iskomentiramo, dijete više nije malo dijete da ne shvaća, zapravo, i previše je upoznat s političkim i nekim društvenim zbivanjima za moj ukus
ali u ovakvim situacijama je to zapravo olakotna okolnost.
Moram priznati da smo zapravo u cijeloj toj priči s ne-vjeronaukom prošli prilično dobro - u nižim razredima bilo je neugodnih situacija, ali odradili smo ih, a u višim razredima mu je sad već totalno svejedno tko ide, tko ne ide, što se tamo uči, a što ne. Mene jedino i dalje ljuti prisutnost župnika na školskim priredbama, i to što ih sve tjeraju (i vjernike i one druge) da prisustvuju blagoslovu i molitvama, ali vidim da on s tim više nema problema, ni frustracija, pa se ni ja ne žalim - prokomentiramo sve kod kuće i to je to. Nije imao faze ljutnje i bijesa na vjerske teme, što me čudi jer je karakterom inače kao stvoren za to
ali valjda okolina ipak nije bila dovoljno poticajna.