Ja sam na kraju tjedna pomalo i zatečena svojim sinom. On je onako zanimljiv, malo je drugačiji i u vrtiću je navikao biti vođa u skupini, uvijek dobro prihvaćen. Inače je otvoren, sada se drži na distanci. Upao je u nogometni razred, među ekipu iz nekog drugog vrtića, istog kluba. On i nogomet su dva suprotna pojma. Uglavnom, malo ide na svoju ruku u izvršavanju zadataka. Ako treba na desnu stranu nacrtati, on to odradi na lijevoj, ako treba nacrtati sebe, on nacrta učiteljicu i tako. Grafomotioričke vježbe zbrza i malo je reći da izgledaju užasno s obzirom da može biti iznimno uredan. Ima tu i njegovog perfekcionizma pa izlazi iz škole zabrinut i zadnja dva dana kaže nesretan. Uglavnom, beskrajno dug, oscilirajuć i neobičan tjedan. Ufam se u kvalitetu učiteljice i da će se sve posložiti, nadam se što prije.