Tanči prvotno napisa
Je, ali je i tata bio živ pa je nekako to uvijek izbalansirao.
Ali da se kužilo, je.
Meni je uvijek sve zamjerala i nikad, ništa nije valjalo što bih napravila.
U isto vrijeme je za sina uvijek imala opravdanja: te on je mali pa pusti ga on je muško pa on je O...ić (kao da ja nisam) itd.
Meni je znala reći, kao u šali, da ja nisam njena, da su me u rodilištu sigurno zamijenili.
Ok, šala i to gruba šala, ali kad se puno puta ponovi, zapitaš se.
I još nešto:
moj otac je umro prije 12 godina, četiri mjeseca nakon njegove smrti je uselila novog frajera u kuću.
Taj lik ju je čak tužio za priznavanje izvanbračne zajednice, ali nije ništa postigao jer je umro prije nje.
I razbolio se od karcinoma.
I mater njega bedina, miksa mu hranu i hrani ga ko bebu, a meni ne može doći u bolnicu jer sam joj daleko.
NIKAD SE NE ODRIČITE NASLJEDSTVA U KORIST PREOSTALOG RODITELJA!!!!
NIKAD!!!!
(isprike na capsu)
Neću prežaliti dok sam živa što sam odustala od kuće na Braču.
U toj kući se moj otac rodio.
I na ostavinskoj je pripala materi.
A ona je četiri mjeseca kasnije uselila frajera bez kućeta i mačeta i još ga njegovala do same smrti.
I ona lijepo godinama iznajmljuje apartmane, zgrće lovu koju troši na brata i "njegove anđele" (tako naziva njegovu djecu od kojih se za jedno niti ne zna pouzdano je li njegovo)
I to sve na mojoj očevini i djedovini.
Svoj dio koji joj je ostao nakon smrti oca je odmah prodala i novce potrošila na sina (još jedan novi auto)
Moju očevinu eksploatira, a na kraju će i prodati ili će joj kamatari, banke...oduzeti.
Pitam se samo; tko će joj onu zadnju čašu vode pružiti kad onemoća? Jer ja neću.
Eto, to je ukratko to.
Odgovori s citatom