bezuvjetna ljubav je koncept koji se odnosi samo na ljubav roditelja prema djeci, koji su pri zdravoj pameti svjesno odlucili imati djecu i svjesno preuzeli tu odgovornost.
djeca nisu obavezna na bezuvjetnu ljubav, nju roditelji moraju zasluziti. (naravno da u vecini normalnih obitelji ta neka manje vise uzajamnost dode sama od sebe, po prirodi stvari)
kod nenormalnih roditelja, mozes se samo nadati da ce djeca uspijeti izaci iz tih otrovnih okvira.
Točno tako ja gledam na roditeljstvo.
A briga o roditeljima,kako se ona definira.
Imamo problem sa svekrvom kojoj je glavna okupacija objasniti nam da se mi za nju ne brinemo. Posjećuje ju se na gotovo dnevnoj razini (20km udaljena), obavljaju lječnici, lijekovi, nabavke, ogrijev itd...
No to nije dovoljno, ona bi nešto, a ne zna što. Ona se ne zna nositi sa starošću, s bolesti, sa nemoći. Ona je očekivala nešto drugačije, to nije ispunjeno i duboko je nesretna zbog toga i te svoje frustracije redovito iskaljava na mm-u, njegovoj sestri, polako i na unučadi.
No ona mi nije u košu kao moj otac, jer znam da je ta žena cijeli život posvetila djeci, brinula se i odgajala najbolje što je mogla i znala. On nije, njemu je onda i danas samo on bio bitan.