Ja imam zadvoreni Billy u jednoj sobi, 5 krila, i ne praši se nešto, ali to nisu staklena vrata, nego "puna". A inače sam tip koji bi sve pobacao što mi ne treba. Beletristiku koju sam pročitala, ako nije neka jako važna uspomena, ne znam zašto bih čuvala. Knjiga je sretnija da se čita. Srećom, ja imam prijateljice koje čitaju pa mi posude već probranu literaturu i onda vratim njima. Ali imamo puno nekih knjiga. Za neke s faksa zbilja ne znam što će nam. Ja sam svoje na posao odnijela, ali MM čuva, ne znam zašto. Valjda će si sa 67 ponovit parcijalne diferencijalne malo, umjesto križaljke. Ili rječnici, to mi je još bedastije. Većinu smo prerasli, a uz smartphone tko još gleda rječnike, osim baš jezičara. Imam jedan websterov unabridged. Taj mi je prelijep pa ga želim čuvati, ali ostalo stvarno ne znam što bih s tim. Ili neke lonely planet books stare 15 godina. Strašno. To nije bitka koju mogu doma dobiti.