Za dva dana će dijete napuniti prvu godinu svojeg života. Svi koji su pratili moju prethodnu temu znaju da imam teške odnose s obitelji, otkad se dijete rodilo. Znači, nikad se nismo slagali i moji roditelji su me prije djeteta zvali jednom godišnje, a uglavnom sam ja njih zvala.
Nakon što se dijete rodilo su tu jedno vrijeme dolazili svaki dan, ali smo se i jako svađali, ali sam ih zvala jer je dijete bilo premalo da bi se isključivo ja o njoj brinula bez ičije pomoći. U zadnje vrijeme sam prorijedila naše susrete na oko 1,2 puta tjedno, ali i dalje se lako posvađamo.
Najnovija svađa je izbila zbog mojeg brata kojem se dijete rodilo prije mjesec i pol i koji mi ne da da mu dođem u stan vidjeti dijete. Zašto? Zato jer me mrzi zbog toga što se ne slažem s mojim roditeljima i vječno me napada.
On ima ženu s kojom se super slaže i koja ga sve sluša, a kako se ja razvodim od svojeg muža koji je prema meni grozan, u jednom trenutku su mi njegovi napadi prisjeli pa sam se posvađala i s njim.
I iako sam se pokušala pomiriti, on više neće. Ali uvijek je bio takav, da jednostavno ako mu se veli nešto ružno smrtno bi ti to zamjerio ine bi oprostio.
S druge strane mojim roditeljima je sasvim u redu da ja ne vidim svojeg nećaka "jer ima puno braće i sestara koji se ne slažu". Ja sam nećaku poslala dar od 800 kuna i predivno emotivno pismo, ali moj brat ništa na to i rekao mi je da nikad neću vidjeti njegovo dijete.
živimo zgrada pored zggrade i apsolutno mi nikad ništa ne pomaže oko djeteta, mada zna da sam samohrana majka..
ja sam se pokušala pomiriti prije djetetovog prvog rođendana, pa da kao koliko toliko normalna obitelj proslavimo prvi rođendan mojeg djeteta, ali očito nikome nije stalo do toga.
S druge strane, moj brat je naslijedio obiteljsku malu firmicu, mada sam ja završila tu obrtničku školu, a on je završio gimnaziju.. Za vjenčanje je dobio tisuću eura od mojih, a ja ništa za svoje i tak.. Vozi Mercedesa, a ja krpam kraj s krajem itd.. A on i žena kad me sretnu me mrze zato jer mi moji roditelji još novčano pomažu dok sam na porodiljnom, pošto nemam muža koji radi i koji bi pomogao.
Eto, to je situacija što se tiče moje obitelji. Normalno, pa mi brat neće biti na djetetovom rođendanu, ali su mi i moji jako digli tlak pošto mu u svemu daju potporu, brane ga, štite i njemu neće reći nikad ništa, a mene krive i napadaju svaki dan za sve i to strašno. Da li da njih zovem?
Taman sam se maknula prije par dana od njih da im pokažem da me ne mogu stalno vrijeđatti i napadati..