ovdje je point mojca i njeno dijete, ne ti i tvoja djeca
sorry, ali ti nisi mjerna jedinica svuda i za sve
ja magnete ne kupujem, vec za bor neki ukras. pa kad kistimo bor jednom godisnje sjetimo se putovanja.
jelenaO da svoje ne spominjem, ali bila sam na putu s malom alergicarkom. ali opakom alergicarkom. konzervansi je ubijaju. i bilo nam je super bez obzira na prehrambene restrikcije.
ljetos oko nas amrbozija na a malac koji se gusi tu ni smrc ni nista. minutu nakon sletanja suze, kihanje smrcanje. nekad se treba ohrabriti.
a ne znam da je to point
mislila sam da je tema kako se boriti protiv konzumerizma
a ne koji je korisniji i pametniji način potrošnje novca
nekom je, recimo, bolje od šetnje zidinama (pogledaš emisiju na tv o tome i sve vidiš) uplatiti novce za nezbrinute životinje
mislim nije stvar kako potrošiti novce
nego kao obraniti djecu (i sebe ) od makretinga
prvo sebe, a djecu onda lakse
a kako, nemam savjet. ja osobno ne vidim smisao u sakupljanju. i skrta sam za to, pa je lakse
Posljednje uređivanje od magriz : 30.01.2019. at 09:08
E.. nema veze s temom.. ali mi se na ovo nismo odlucili.
Vjera nema veze s nama, a ni mi s njom i ne moramo im "nadoknađivati" ono sto su "izgubili" jer se ne krizmaju.
Jedino sto smo napomenuli kad bi krenula tema da su ocito i njihovi vrsnjaci i roditelji im zaboravili smisao pricesti i krizme.
Jer mi i da smo vjernici ne bi nam djeca imala male svadbe i skupe poklone za sakramente.
Meni isto ne bi palo na pamet nadoknaditi izgubljene proslave i poklone za sakramente. Zapravo mi to nikad nije palo na pamet da bi trebala. Nije mi palo na pamet da se to uopce radi.
X. Ali, Mojca, mislim da ćeš sama nadoći prirodno na to - ja sam (prije) mislila slično, da će je to nešto jako tangirati. Kako je u školi stasala, uz relativno dosta nepolaznika vjeronauka, to uopće nije bio neki issue - uspoređivanje u tom smislu. It's their thing pa se tada radi to i to. Zašto - beats me (fakat ne znam) - pa je moj odgovor uglavnom jer je takav običaj. Pa obradimo filzofski običaj as such - je li nužno dobar, je li nužno loš . Mi imamo druge stvari / vrijednosti. Ma, zapravo je sve to gušt - propitkivat, objašnjavat, odgajat .
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.01.2019. at 10:01
Meni je ok djetetu povremeno darovati nešto što želi kao nagradu za neki uspjeh.
"Sakupi ih sve" psihologiju i njezin (be)smisao smo obradili još u vrtiću, repetitivno i moram priznati da su vrlo brzo shvatili i prihvatili. Što ne znači da nisu baš nikad više tražili i da nismo baš nikad više kupili neku figuricu na kiosku, ali nismo skupljali sve.
Baš sam pomislila slično.
Ni meni nije padalo na pamet da mu moram nekako "nadoknaditi" to što drugi iz razreda dobivaju poklone tom prigodom, a moj ne. Nije on ni pitao. Zapravo, samo je jednom prilikom pitao zašto se uopće za pričest i krizmu dobivaju pokloni, da čime su oni zasluženi nismo dugo raspravljali, jer jednostavno nismo u tom filmu, generacijama nam je obitelj izvan toga i zaista nam to nije tema razgovora.
A što se skupljanja tiče... evo, kad je krenulo šire nabrajanje, sjetila sam se da postoji nešto što i sin i ja zdušno skupljamo, a to su žigovi HPO hoćemo li ih skupiti sve, ovisi i o malo sreće, puno slobodnog vremena, dobre volje, povoljnih atmosferskih uvjeta i ostalim vanjskim faktorima. Zato to i nije nešto što se može skupiti na brzinu. Ali nam je veselje svaki žig i fotka s nekog novog vrha. Na žalost, slobodnog vremena je sve manje, a u zbirci nam fale uglavnom udaljeni i teže dostupni vrhovi, tako da sumnjam da ćemo ih ikad "skupiti sve". Kako god bilo, drago mi je sve dok 14-godišnjak i dalje želi planinariti s roditeljima, pa makar mu i žigovi bili motivacija.
Pa obraniš ih tako da im ne kupiš svaku sitnicu koja im se sprdne. To je prvi korak.
Oni nemaju pojam novca kad su mali. Moja J. je znala prije reći pa to je samo 60 kuna, pa smo pomalo objašnjavali kako se zaradi tih 60kn, pa sad kad nešto hoće kaže mama ja bih to ali košta puno..60kn.
J. obožava sitne figurice, kinder jaja, LOL lutkice i stvarno zna napraviti fantastičnu priču s njima. Obožava i knjige, pa ih imamo toliko da ne znamo više kud s njima. Naravno da je meni draže kad kupi knjigu ali zašto i ona ne bi imala nekada svoja zadovoljstva koliko god ona meni bila blesava.
Meni je sve ok dok to ne pređe razumne granice, dok ne kupujemo igračke da bi kupili svoje slobodno vrijeme, da bi kupili dobre ocjene i sl.
Ja mislim da taj marketing ima utjecaja samo na one bioloski uvjetovane hrcke
Hocu reci, nisu svi podlozno tlo za skupljace, mislim da se vecim dijelom radjamo s predispozicijom za (ne)hrckarenje. I onda se postave mamci pa tko se upeca, upeca. Marketing samo postavi veci broj mamaca, ali ima njih i bez njega.
E, sad, zeznuto je kad su i roditelji i djeca hrci, odose pare, treba imati dobru kontrolu. Ali ne vidim nista lose u tome, tko voli, nek izvoli. Ako novci nisu problem, a skupljanje donosi sitne radosti, sto da ne?!
Super je bilo dok smo skupljali salvete, marke, znacke...pa je bilo "fino a jeftino", sad je problem financijske prirode, ali strasti su ostale iste
E... sjetila sam se planinarenja na Tuhobiću. Milina, divno, sjeli mi na vrh, rasprostrli stvari, izvadili sendviče, stavili jakne da se suše. Nikoga, samo nas je mede bilo strah pa smo povremeno fićukali. Kad stiže četa planinara, sve u koloni, i počeše nas micat jer smo valjda zauzeli dio oko žiga. Otvore - nema žiga, di je žig, jesmo li mi vidili žig???? Koje razočarenje. Al smo se malo nasmijali poslije jer nismo u tom filmu od skupljanja žigova . Doduše, nismo većina nas, ima jedan što je nosi doma kamenje s planinarenja - pa se svađao samnom smije li se to u selidbi bacit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.01.2019. at 10:31
Meni su knjige bile posast kad je Vecernji, Jutarnji, koji li, krenuo s njima.
Sad mi te knjige samo smetaju, vecinu nisam ni taknula, sto mi se cita, dignem u knjiznici.
Volim kupiti knjige koje mi bas nesto znace, ostalo posudim i vratim. Ne skupljaju prasinu, a uvijek ih mogu opet posuditi ako mi bas ustrebaju.
Neki dan sam naletjela na starog frenda i ztak krene priča o svemu i svačemu i veli on kak skuplja marke. Uglavnom, sad i ja skupljam marke za njega. I baš mi je gušt. I sve mi je žao kaj i ih ne skupljam za sebe
Meni je prekrasno ovo kod Nano da djeca vole putovat s roditeljima, mi smo u istom điru i nastojat ćemo tu praksu njegovat.
X na Optimist.
A s djecom ista situacija kao kod n.grace.
A da ne ispadne da sam bas hrcak samo kad je produhovljenost u pitanju, kozmetika mi je slaba strana, posebno sjenila. Ajme, koji gust. Pa sjenila za palete, kupujes po jedno i kombiniras...aaaa, divota.
Ali kad ponestane novaca, obustava prvo ide na takve izdatke i to je to, nema apstinencijske krize.
Svatko ima svoje guste, bila to putovanja, knjige, auti, parfemi, odjeca...meni je sve to super dok je osoba zadovoljna i kad toga nema, dok joj materijalno ne predstavlja jedini izvor zadovoljstva i dok ne postane mjerilo za sve ostalo.
I, napomena, s godinama sam sve manje hrcak. Stvari su me pocele gusiti. Zudim za renoviranjem stana u minimalistickom stilu.
Ali kad pogledam sve te ukrase koje sam godinama skupljala, stegne me oko srca Svaka stvarcica ima pricu i veze me za nesto.
Ako se ikad odlucim na taj potez, Lili, zovem tebe da bez milosti to sve pobacas ili razdjelis
mi smo jedan štambilj iskoristili za 15% popusta kod kupnje foto aparata, slučajno ispalo da smo vikend prije bili na izletu, a u tjednu je bila akcija
marie kondo kaže da nema nikakve koristi ako ti netko drugi pročisti prostor, jer ćeš ga opet natrpat, moraš to sam napravit
Hahahaha, sad sam se sjetila onih DM-ovih markica
S kojim gustom sam ja njih lijepila u one knjizice...pa jos samo jedna-dvije do 15% i 20 % popusta..
Sva sam se bila rastuzila kad su presli na novi sistem, bilo je nesto bas u tom skupljanju i ljepljenju markica.
Posljednje uređivanje od Optimist : 30.01.2019. at 11:25
već smo imali jednu temu od hrčcima sječam se, a vidim da se i ova pretvorila u to
Moja starija je hrčak teški hrčak, a mladji nimalo nije. Njemu ništa ne treba i bez problema baci stvar ili nekome pokloni ako zaključi da mu ne treba...
Ja bi se trebala ugledati na njega
Ja teško bacam a kad bacim ili poklonim osjećam takvo oslobođenje i uvijek mislim sutra ću to ponoviti ali jok prodje me osjećaj
Dobro onda
Ne razumije to nitko tko nije probao... kao ni tugu i potištenost kad je, tada 13-godišnjaku, dnevnik HPO potpuno pokisao na Dinari i sve su stranice bile mokre... i sreću kad smo uspjeli "spasiti" dnevnik sušeći stranicu po stranicu nad peći u domu
To sakupljanje ne može se mjeriti s kupnjom figurica na kiosku ili dućanu. Ili na internetu.
.. a kad ih sve skupiš dobiješ (platiš) značku .. pa nema te figurice
Vidim da se ovdje miješaju dvije sklonosti - sklonost kupovanju i sklonost čuvanju i gomilanju.
Moji su bili izuzetno skloni ovoj prvoj, nakon što se nešto kupi i nije više toliko napeto, bitan je sam čin razmjene novca za stvar.
U vrtićkoj dobi sam tu njihovu sklonost držala pod kontrolom tijekom godine, ali ljetni boravak kod bake i dide na moru bi razjario zmaja.
Jedne godine su donijeli doma veliku plastičnu kutiju punu puncatu nekih žetona koji su se kupovali na kiosku ja misliim da je moj otac ostavio par stotina kuna na to.
Legendarna izjava moje kćeri dostojna prave ovisnice o shoppingu bila je nakon žicanja dida kupi ovo, dida kupi ono i njegovog odbijanja Dida kupi bilo što!!!
i poluplaninarski . Ja bih sretna bila da moja hoće u planine, pa neka i žigove skuplja. Trenutno je jedino moguće ako stavi slušalice i sluša svoju playlistu. Ja sam zadnja za rugat se, ja skupljam... kupaće kostime . Svaki mi je žao bacit.... jer možda je to zadnji koji mi baš dobro stoji.
Ali, marketinških obećanja - raznoraznih gluposti na koji će oni sve više i sve više, u eri Cambridge Analytice, spinova, Bučevićki itd. nailazit - je po meni važan. Sve smo više Kupci. Jednostavno, stalno radit odmak od prodaje raznoraznih gluposti - od demifistificiranja "Najdepresivnijeg dana u godini" (stvorenog za push prodaje putovanja) pa nadalje. U to spada bilo koji uskličnik. Puštat Dubiozu i "Kupi", TBF i "Šareni artikal" - ma, ima baš divne glazbene lektire i čak pogodne i za tu dob .
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.01.2019. at 12:46
Ja sam i tome nasla lijeka. Jbt, ja sam totalni diktator
Dakle, štandovi su bili dozvoljeni (i dogovoreni) samo petkom, kada su mogli dobiti neku sitnicu.
Da toga nije bilo ne znam koliko bi moji starci love stukli i brijem da bi mi ih za tjedan dana poslali busom u zg. Moji su na moru bili bar mjesec i pol i bez tog dogovora tako nešto ne bi nikako funkcioniralo.
Cubana, i ja sam pokušavala slične dogovore ali bezuspješno. Baka i dida su ih bili željni jer ih nisu viđali baš tokom godine (daleko smo a svi su tada radili) pa je baka kompenzirala nakuhavanjem po željama i pečenjem kolača a dida kupovanjem gluparija.
Ja sam bila dislocirana pa me nisu šljivili.
Ali evo, kažem, prošlo je to sve već odavno. Smijemo se kad se sjetimo.
Ovo sa planinarskim žigovima mi je super. Nisam ni znala da to postoji.
ima moj veliki set kamenja sve popisano i složeno, i mali je počeo
uz to veliki ima brdo maketa, koje je moral skloniti u šupu i garažu
Postoji već dugo, vidi: http://www.hps.hr/info/planinarske-obilaznice/
Nekad sam skupljala i više tih obilaznica, ali malo-pomalo sam odustajala jer nikad nije bilo prilike za "skupi ih sve". Sad skupljamo samo HPO, sin i ja (MM ide na sve izlete, ali ne skuplja žigove jer ga to uopće ne zanima ). I drago mi je zbog toga jer u suprotnom, sigurno me ne bi uspio nagovoriti da odemo na neke udaljenije i organizacijski zahtjevnije planine (Biokovo, Dinara, otočke planine), a na kojima smo svi skupa na kraju uživali.
Meni je to drag hobi već i zato jer iza svakog od tih žigova stoji neka priča.
MM i ja smo skupljali HPO i Hrvatske planinarske kuće .. ima i nekih fora malih obilaznica, na primjer Kameni svati u 4 godišnja doba.
Ovisi u koju knjižnicu uđeš - neke jednostavno nemaju mjesta. U našoj povremeno postave košaru "slobodno uzmite" i u nju se može istrpati višak knjiga, ali je količina ograničena. Nove i dobro očuvane knjige uzmu, a ostale idu u tu košaru. Svojevremeno je i u KC Peščenica bila jedna polica za razmjenu knjiga - pisalo je nešto slično: Slobodno uzmite i slobodno ostavite...
Ja sam nedavno raščišćavala bratov stan, a unutra brdoooo SF literature (paperback) na engleskom jeziku. Sad je hrpa u mojoj garaži. Neke će se vratiti, neke ne. Kad napravim reda, ako mi se bude dalo oglasit ću ovdje da prodajem ili darujem. Čekam proljeće da razapnem šatorsko krilo i poredam ih gore, jer za sada su u Lidlovoj velikoj torbi.
Kako Optima kaze i mene guse materijalne stvare, stvaraju mi kak se kaze visual noise.
Sto se tice malog tu se najvise nerviram jer njegovi frendovi u vrticu uvijek imaju najnovije setove igracaka i naravno u prici sa njima i on pozeli svasta. Pokusavamo mukotrpnim objasnjavanjem pojasniti da ce uvijek biti netko s vise igracaka, novijim autom i vecim stanom i da je to sve normalno no da zaista nema potrebe da gomilamo figurice s kojima se uostalom ne igra te da od stana radimo trgovinu igrackama. S obzirom da je za sada jedinac voli jako aktivnosti u kojima i mi sudjelujemo, drustvene igre, rolanje, voznju bajkom, tenis s tatom, planinarenje.
No sve te nase price padnu u vodu kada se pojave djed i baka, uvijek mu nose nekakve glupave sitnice koje ga uvesele na pet minuta i onda padnu u zaborav. Uzas kak mu se dodvoravaju, za tih 30 kn koliko potrose radije bih da ga izvedu u muzej, setnju gradom, da odu u zoo...nego da ga vode u konzum i sl. trgovine. Nazalost ne daju da im se objasni, to je njihova shema i tako funkcioniraju. Nabavili su mu cijeli set zdravoljubaca s kojima ne znam sto cu, svaki put dobije paketic superzingsa kada se vide, kupuju mu gumene bombone koje on doma ne jede, pokusala sam ih odnjeti u vrtic no i oni ih odbijaju dati djeci. Znaci mogu ih samo baciti. Zali boze 10 kn, deset po deset i mogao je vec lijepo iznos na racunu skupiti.
Je S Starcima zna biti teško ali ponekad se mogu izvesti na istu visinu duljinu kako bi želite.mrni je to i uspjelo ali kroz duže vrijeme i mukotrpni razgovor
Ne uzimam u trgovinama naljepnice. Frendica mi kaže - ali to njih čini sretnima. Okej, i Coca Cola bi ih činila sretnima, pa ...