Voljela bi raditi nešto humanitarno, pa me zanimaju ideje kome/gdje se obratiti.
Voljela bi možda najviše s djecom u domovima ili sa starijima - pomoć u kući, razgovor, trgovina, ljekarna...
Hvala!
Voljela bi raditi nešto humanitarno, pa me zanimaju ideje kome/gdje se obratiti.
Voljela bi možda najviše s djecom u domovima ili sa starijima - pomoć u kući, razgovor, trgovina, ljekarna...
Hvala!
kudri, u kojem si gradu?
najbolje bi bilo da se obratiš lokalnom volonterskom centru ako si u većem gradu, oni okupljaju sve organizacije koje organiziraju volontere, i mogu ti pomoć da te spoje s onim tko organizira ono što bi ti najviše odgovaralo
volonterski centar ima Zagreb, Split, Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Zadar, možda još neki
U Rijeci se možeš obratiti u Dječji dom Potok. Pozovu te na razgovor i ako im odgovaraš, moraš obaviti liječnički pregled, ipak su to male bebe. Pozovu kad trebaju.
Mislim da za djecu u Nazorovoj ima dosta volontera, čini mi se da je veći problem sa starijima. Ja sam išla u Nazorovu nekad i znam kako su zapravo imali dosta volontera, ali nisu svi bili jednako kvaltetni, a djeca su se jako uspoređivala - svatko je imao svog volontera. Dolaze li često i kako provode vrijeme. Sjećam se komentara - a njemu nitko nikad ne dolazi. Dijete je imalo volontera, al on nije mogao biti toliko redovit kao drugi. Zato, mislim da je za to najbolje biti student. Eventulno Bistra, ta djeca, mislim da nemaju svatko svog volontera i tamo je zbilja teško psihički.
Mislim - pretpostavljam da s dvoje djece male ne možeš tu redovitost ostvariti s djecom u domu, al možeš provjeriti.
Posljednje uređivanje od Jelena : 31.01.2019. at 13:55
Na FB-u sam naletila na postove gdje se traži neko za druženje sa mladim nepokretnim osobama u Zagrebu. Ako te zanima pošaljem ti link.
Volontirate li? Je li volontirat kad to isto mozes naplatit ludost s cetvero djece bez stalnog zaposlenja? Ili dok se ima za osnovne potrebe nije potrebno samo zaradivat? I da, pitam nacelno za stavove nakon sto sam nedavno cula komentar o sebi...
pa volontiranje može zadovoljavat razne potrebe
šta je ludost ovisi o mnogim stvarima, od znanja do osobnih vrijednosti
nekad je volontiranje put do zaposlenja, nekad zadovoljava neku potrebu da nešto radiš za određenu svrhu
evo ja trenutno, uložila sam u svoju jednu specifičnu edukaciju već skoro 20.000kn, i sad je primjenjujem volonterski
očekujem nekad u budućnosti da će se taj volonterski angažman pretvorit u plaćeni
mogla sam ja i sad reć "neću volontirat, samo plaćeno, trošim svoje vrijeme kojeg nemam viška, uložila sam svoje pare.."
ali meni nešto znači baš rad na ovom području, a i nekako mi je ok da sad dok sam manje iskusna i vježbam se, to ne naplaćujem
Casa, volontiranje, humanitarni rad općenito i pomoć drugima po nekim znanstvenim istraživanjima, (sad sam na mobilnom, ali pokušam iskopat poslije ako želiš) ima pozitivan učinak na zdravlje pojedinca.
Naravno, ako nemaš prihode, gledat ćeš da si tražiš posao, ne volontiranje.
Kako ja obožavam čuvati i brinuti za malu djecu, to volontiram po susjedstvu. Kad stignem objeručke prihvaćena od mama i beba.
Ja sam prije djeteta nekoliko mjeseci vikendom volontirala. Onako bez interesa, kako i mislim da je pravo volontiranje. Šetala sam napuštene zatvorene pse, ne znam je l se to broji pod humanitarni rad
Poslije sam puno volontirala i danas to radim, ali s nekim interesom, kao neki marketing ili poboljšavanje životopisa. To meni nije ista kategorija. I ne ispunjava me.
Al mislim da je pravo volontiranje super. Nisam ja to baš kužila u dobi kad sam trebala i imala više vremena. Žao mi je zbog toga.
Pa može, naravno. Ali nije isto kad si volonterski napisao poglavlje stručne knjige za svjetskog izdavača (nisam ni knjigu dobila, čak ni pdf ) i kad si se bavio pomaganjem slabijima. A pogotovo kad si to radio prije 5 godina.
Al zapravo, mislim na razliku između volontiranja s nekim profesionalnim interesom i čisto za dušu.
Iako, kako je život pun iznenađenja, i moje duševno volontiranje se pokazalo u nekom važnom trenutku jako korisnim. Nisam na to mislila, kad sam to radila.
Tako je.
A da li je značajno ili ne - to nek prosude oni koji cv čitaju.
Moj stariji sin ima u školi program volontiranja u Specijalnoj bolnici Donja Bistra i povremeno sudjeluje. Nije to često, nego kad stigne. Mislim da je za srednjoškolce važno da steknu taj osjećaj kako se nekome može pomoći, a za to ne uzeti naknadu.
Kad bi na svom poslu u CV navela volontiranja to bi mi bio -minus.
Ja sam konkretno mislila na profesiju. I ne, ne radim to zato sto se reklamiram, jer to nitko osim ukljucenih ne zna, niti imam neki visi profesionalni cilj. Mislim imam tih ciljeva, al ovakav rad mi vise odmaze u ostvarenju. Radim tako kad roditelji nemaju a ja vjerujem da djetetu treba. Bilo je sporadicno, pa opet ustaljeno i tako ukrug. I moja motivacija je cisto principijelna... Sva djeca zasluzuju priliku.
Kad smo kod volontiranja otiđite na noć muzeja u nekima ima srednjoškolca
O, pa ja sam tako matora vidim . Puno puta smo i ja i MM radili na taj način profesionalno, za decu kojoj treba ili žele više, i uvek to zovemo "pomaganje". Tek sad vidim da je to ono što Jelena zove "volontiranje za svoju dušu ".
Meni je termin "volonter" postao sinonim za osobu koja "ima vezu" i "čeka uhlebljenje", pa dok sve to pravno ne legne malo "volontira". Valjda mi je zato postao odbojan.
Ali da odgovorim na tvoje pitanje, da, biće da jesam dakle, volontirala i nezaposlena i sa decom. Da li je to ludost - pa, da, verovatno. Da li treba tako - ne znam, meni je trebalo, osećam se dobro kad prenosim svoje znanje.
Da li su mi rekli da sam budala - jesu, ali ne plaćaju mi ti ljudi račune, pa me nije puno briga šta je selo reklo.
Začudo, moji roditelji mi nikad nisu zamerili to volontiranje- jer su i sami tako radili svojevremeno...
Posljednje uređivanje od pulinka : 01.02.2019. at 16:11
Cure, hvala na idejama i pliz, pošaljite mi slobodno linkoce (netko je spominjao).
KOliko god sebično zvučalo, ne bi mogla u Bistri...bila sam tamo u jednom domu s bolesnom djecom u srednjoj školi, tjedan dana...uf. Bilo mi je jako to teško i nisam se znala ponašati.
Voljela bi pokloniti malo sebe (razgovor, zagrljaj, pomoć) nekome kome život tek počinje i treba mu podrška ili onima koji su pred kraj, a sami.
AKo znate nekoga u susjedstvu (mislim na starije) da su sami, zaboravljeni, vrlo rado bi uzela tu obavezu.
Jučer sam se grlila i škakljala s mlađim i tako me nekakva krivnja obuzela, krivnja što ima toliko djece koje nitko ne grli, ne šklaklja, ne ljubi...jako bi htjela udomiti ili posvojiit, ali moj muž se ne da
I na starije sam užasno osjetljiva, bila sam jako vezana na baku, a spletom okolnosti ostala je sama bez nas jer smo se odselili u drugu državu. I znam kako nas je čekala i kako je bila usamljena
Posljednje uređivanje od kudri : 04.02.2019. at 10:40
Kudri, jesi se probala javiti Crvenom Križu?
naš lokalni CK posjećuje stare ljudi koji sami žive, donose im pomoć, zimi organiziraju čišćenje snijega, paze jel imaju grijanje itd.
Dom za starije i nemoćne koj ti je u blizini? raspitati se jel možeš kako kod njih volontirati, podružiti se s korisnicima, prošetati s njima ponekad isl?
Posljednje uređivanje od emily : 05.02.2019. at 09:06
Ovo mi je dobar prijedlog.
Ja sam pokušala baki čitati kad više nije bilo dovoljno donijeti knjige s velikim slovima, ali nije ona bila sretna s tim, iako je prije puno čitala. Ne znam točno zašto. A dok je još vidjela čitati, jako mi je bilo teško potrefiti njezin ukus u toj dobi. Generalno je tražila "romansirane biografije". Neke su mi bilo toliko glupe da me bilo sram što joj dajem, a ona je bila s tima toliko oduševljena da ih je znala dvaput čitati. Promijenio joj se mozak s godinama.