Ljubav - da li je dovoljna?

[Mojca]

Dvojila sam da li da temu nazovem "Razlozi za razvod braka" ili "Razlozi za ostajanje" ili ovako kako jesam...

Davno nekad, pred 20 godina, upoznala sam jedan par koji je prolazio neke krize (kasnije sam skužila da su redali neuspjehe u potpomognutoj oplodnji) i u jednom razgovoru ona je rekla "jedini razlog za razvod braka je nedostatak ljubavi".
Nije ta žena meni nešto naročito važna u životu, nit ju smatram moralnom vertikalom, niti smo povezane (baš suprotno)... ali ova njena rečenica mi često padne na pamet kad bih najradije "zadavila" svog dragog... (Nećemo sad o mojim porivima.) Ali...

Uglavnom, pitam se... (valjda kriza srednjih godina)... tašto ljudi toliko dugo ostaju zajedno, a nisu baš, ono, baš baš sretni.
Naravno, preskočiti ćemo stambeni kredit, najvažniju tajnu uspješnog braka u Hrvatskoj.

[malena beba]

Nije dovoljna.
Misljenja sam da ni sva ljubav nije dovoljna ako dvoje ne rade na odnosu. Razlozi za razvod mogu biti svakakvi, pa i taj da nisi dovoljno sretan u tom odnosu.

[mitovski]

Ma, naravno da nije nedostatak ljubavi jedini razlog za razvod braka, međutim kad dođu neki jako teški trenuci mislim da ukoliko nema ljubavi brak ili veza gotovo da je nemoguće da opstane.
Pisala sam na drugoj temi kad smo ja i MM prolazili neke poprilično teške trenutke i kad nam je u određenom trenutku brak visio o koncu da bi se sigurno rastali da nije bilo te velike ljubavi. Mislim za što bi se borili da je nije bilo i ponovno se krpali.

[Anemona]

Nije dovoljna.

[anita83]

Vjerojatno ostaju zajedno tako dugo jer su naviknuti. Meni bi bilo zastrašujuće sad nakon 15 god. braka tražit nekog novog i opet učit sve o njemu i navikavat se na njegovu osobnost i sl. Opet s druge strane da nemogu više podnijet MM normalno da bi se rastala. Al mislim da ljubav nije dovoljna jer se odnos kroz godine razvija a i osobe. Ako se jedna osoba razvija u drugačijem smjeru od druge ljubav tu ništa neznači

[Deaedi]

"jedini razlog za razvod braka je nedostatak ljubavi"

Ovo je istina. Razlog je, ali povod može biti nešto drugo. Što se ne bi desilo da je bilo dovoljno ljubavi.

[Argente]

Ljubav sama nije dovoljna, a nije dovoljno ni kad ni kad imaš sve osim nje. Kako zahtjevno!

[ina33]

Ja nisam zapravo uopće sigurna što je to točno ljubav . A onda još manje koliko je nje dovoljno za scenarij ostani vs. scenarij idi. Idem od sebe. Ljubav bi se (mislim, igramo scenario play) za mene mogla u trenu urušiti i nestati za par sekundi. Npr. da saznam da mi je zabio nož u leđa (ne stvarno). Pa onda dolazimo do filozofije kako nešto može jednu sekundu biti tu, a druge ne biti. Pa mi je zapravo odgovor da je to an illusion . I da ljudi ostaju ili se rastaju iz sto drugih kompliciranih razloga. Inače nisam romantik da razmišljam o ljubavi s velikim Lj. Tu je niz okolnosti, ugoda, neugoda, inercija... cijeli jedan konglomerat koji pomaže da se jezičac makne vamo ili tamo.

[ina33]

I vjerojatno cijela niska odluka koji onda dovode do big banga ili ne.

[ina33]

Naravno, povezano je s pitanjem što je sreća, što "baš baš sreća" - koliko je sreće dovoljno da bi ostao status quo itd. . Koji put uopće nema veze s tim nekim partnerom, nego o sto drugih okolnosti - mislim na izazove u braku / vezi. A on ostao isti stalno . Npr.

[Peterlin]

Mojca, svaka čast na temi....

Ont. Ljubav nije dovoljna. To je kao u matematici - nužan, ali ne i dovoljan uvjet. Zapravo, pitanje je da li je baš i nužan...

Puno toga ovisi i o različitim stvarima - imaš li djecu, posao, roditelje, kronične bolesti....

Brak je ugovor. Jednostavno. Da bi ljudi ostali zajedno, taj im ugovor uopće ne treba, ali treba im nešto drugo:
- poštovanje
- razumijevanje
- tolerancija
- ljubav

Otprilike tim redom. Meni je u braku bolje nego da sam sama. Kraj priče. Strasti mi nisu nešto presudne. Ima ih povremeno, ali to mi je trenutno (u srednjim godinama) najmanje važno.

[sirius]

Ljubav prema kome? Partneru?
Sto je sa ljubavi prema sebi?

[kli_kli]

Ina ti ni u sta sto je prirodno ne verujes, pa ni u ljubav
Slicno kao anita i deaedi, mislim da je ljubav jako bitna u braku. Tesko bih mogla opstati u partnerskom odnosu bez ljubavi, dok mi se cini da su mnoge, ako ne i sve druge stvari, nekako nadoknadive.

[Mojca]

Ljubav prema kome? Partneru?
Sto je sa ljubavi prema sebi?

Neke selfhelp knjige kažu da je ljubav prema sebi preduvjet za ljubav prema partneru.
Bar su mi tako solili pamet nekad još davnije.

Sad, malo bolje poznavajući ljude nego tad, rekla bih da mi se čini da bi svi bili single happily ever after...
A) jer sebe ne volimo dovoljno da bi stekli uvjet za partnerstvo
B) jer sebe volimo previše da bi se bakcali s nečim tako zamornim kao što je partnerstvo.



Sent from my SM-A520F using Tapatalk

[flopica]

ja potpisujem Peterlin
osim zadnje rečenice
jer mislim da bi meni moglo biti super i da sam sama, a ponekad još bolje nego da sam u braku

ljubav NIJE dovoljna
ako se putem ispusti sve ovo gore što je Peterlin nabrojala, bojim se da i ljubav krepa
a možda su neki sposobni voljeti unatoč tome, ali vidim oko sebe primjere "velikih ljubavi"
i rezultate...

[Lili75]

Opet zanimljiva tema.

Sirius pikne di treba.
Ako sebe voliš na zdrav način, nećeš baš ni dozvolit svakakva maltretiranja, ni pristat na bilo kakav odnos.

Potpis na kli kli u vezi ine ljubav-prirodno-not ina33

[Bubilo Bubich]

Ja ko ni ina, ne znam što je ljubav .
Po meni je ta točka prijeloma: odluka . Odluka da ostaneš u tom odnosu ili ne ostaneš. Ne znam je li tako u svim brakovima i odnosima da se kreću prema toj točci, ali u mojemu kad je dolazilo do teških stvari meni je bilo bitno želim li ja doći do točke prijeloma ili ne želim. Ono, s koje strane želim biti. I uopće ne idealiziram da je ostati prije točke prijeloma nešto vau super mrak romantično ovakvo onakvo... nego, samo moja odluka. Želim ostati u tom odnosu. Da se vidim u tome prije nego s druge strane točke. Ali ako (nekad) dođe do toga da želim prijeći s druge strane, to će biti ta odluka, odluka da idem preko točke prijeloma u prekid odnosa.
Ništa drugo tu ne vidim bitnim, djecu, ljubav, kredite... nego to - želim li ja biti ovdje ili ne želim. Kako se ja osjećam u vezi svega. Kako ja dišem. Gdje ja želim i mogu disati. S ove ili s one strane.

Jednom kad sam odlučila gdje želim biti onda si nisam više postavljala pitanja. Nego ostaneš u tome što imaš i uzmeš od toga najbolje. A pomaze gledati i na stvari kao što casa gleda na probleme s roditeljima, “neki ljudi ne znaju drugačije i bolje”. .
Ako ti je to dovoljno. Ako nije, vidiš točku i pređeš preko nje. Valjda.

[casa]

Kao rastavljenica, mogu iz osobnog iskustva reci da mi ljubav ima vrlo malo s ostankom ili razlazom. Moa odluka o rastavi je temeljena na dubokom sramu pred samom sobom i djetetom da sam u takvom braku... Ljubavi je bilo u tom trenutku, i kopnila je postupno i postojano godinama prije toga.
I sad sam u drugom braku i nikad ne bih rekla da mm i mene u teskim kriznim situacijama drzi skupa velika ljubav. To mi nekako nije stil, a iskreno ne mislim da se volimo manje nego drugi uglavnom sretni parovi. Meni je kljucna za ostanak ili prekid osjecaj zajednistva i vjestina suzivota, iliti da ja navijam za njega i on za mene i onda kad te njegove/moje zelje nisu u skladu s ocekivanjima drugog, i sposobnost odustajanja od sebe u nevaznim situacijama. Ovo drugo je danas tako neemancipirano za reci, ali eto ... U parovima oko sebe kojima je tesko zapravo najcesce vidim probleme u ta dva polja.

[casa]

Bb, ne mogu vjerovat da si me spomenula dok sam ja pisala.... Sad me strah...

[Bubilo Bubich]

Često ja mislim na tebe . A i obje valjda u ovo doba dana imamo vremena za forum .

[ina33]

Ja sam sklonaa gledanju bubilo i case. Sto je 'priorodno' ? Meni su uvijek te apstraktne imenice...apstraktne. Ovo kako njih 2 pisu, to mi je prirodno i blisko - odluka, prijelomi, kompromisi.

[Peterlin]

Eh, suživot u braku i inače ne razlikuje se puno od vožnje auta. Radi se o nizu odluka, od kojih neke jesu naše, a mnoge nisu.
Dok sam bila mlađa, smijala sam se bakinim teorijama da se najbolje slažu i razumiju ljudi koji imaju puno zajedničkog, ali s godinama sam shvatila što je mislila. Ljubav nije uvijek dovoljna da prevlada predrasude sredine, kao iz one stare kazališne predstave Tata, udajem se za Crnca.
Ljubav i zajedništvo mora biti snažno ako se veza ili brak treba nositi s malograđanskom okolinom. Nije to uvijek samo dvoje ljudi nego i puno toga oko njih, baš kao i kad si za volanom. Ne znaš kakve ti izazove mogu priuštiti drugi ljudi, ne samo partner. Ljubav pomaže da se to prevlada, ali samo ljubav nije dovoljna da bi se ljudi nosili sa raznim životnim situacijama.

[Kosjenka]

Meni je kljucna za ostanak ili prekid osjecaj zajednistva i vjestina suzivota, iliti da ja navijam za njega i on za mene i onda kad te njegove/moje zelje nisu u skladu s ocekivanjima drugog, i sposobnost odustajanja od sebe u nevaznim situacijama. Ovo drugo je danas tako neemancipirano za reci, ali eto ... U parovima oko sebe kojima je tesko zapravo najcesce vidim probleme u ta dva polja.

Casa, ovo si lijepo rekla. Ljubav, sama po sebi, mi nije dovoljna, nego nije baš ni na prvom mjestu.
A i ovo kad se priča o ljubavi, meni prvo na pamet padnu partneri koji iz ljubavi rade svakojakva sranja,onako patološka , recimo istuče ju/ga jer ju voli.

[kli_kli]

A meni da partneri iz ljubavi rade svako na sebi i na partnerskom odnosu.
Meni kvantifikacija i sistem odlucivanja nikako nisu nebliski, time se inace bavim, ali u braku i partnerskom suzivotu biram bliskost, ljubav, fizicku privlacnost i, i to cu ipak reci, bogat seksualni zivot.
Nisam balavica, u braku sam skoro 15 godina.

[Ginger]

kli kli ja sam na tvom tragu

[Svimbalo]

Kao rastavljenica, mogu iz osobnog iskustva reci da mi ljubav ima vrlo malo s ostankom ili razlazom.

Sorry na kasapljenju posta, ali citirala sam jer je kod mene bilo upravo suprotno.
Sve i svašta sam gutala do trena u kojem mi je zasvijetlila žaruljica- ja te više ne volim. Nakon toga se odluka nametnula sama od sebe.
Dakle, iz mog iskustva, dovoljna je. Kad je više nema, ništa ju ne može nadoknaditi.

[Bubilo Bubich]

Ja bi sad malo kasapila post od kli-klu, a teško mi na mobu... ljubav i bliskost i privlačnost i seksualni život sve je to super i lijepo kad stvari “idu po špagi”. Ali kad se počneš spoticati o kamenje koje se odnekud stvara, odjednom se sva ta ljubav i bliskost i privlačnost zalede. Ja sam govorila o toj točci. Tako sam shvatila i Mojcu. Je li ljubav dovoljna kad stvari ne idu glatko. Pa sam htjela reći da po meni u tom trenutku to nešto što zovemo ljubav i bliskost nisu presudni, nego odluka želiš li ostati u tom odnosu i truditi se oko njega ili ne želiš.

[Beti3]

Količina ljubavi koju osjećamo prema mužu je zaslužna za količinu naše tolerancije prema njemu.
Da ga ne volim, da li bih mogla trpjeti njegove mane? (Koje nekome ne bi bile mane.) Ustvari da li je kompromis u braku proporcionalan količini ljubavi?

Da, mislim da je ljubav bitna. Možda i najbitnija.
To što se kvalitet i kvantitet bračne ljubavi silno mijenja vremenom i okolnostima, ipak je nešto drugo.
Bar sada tako mislim.

[kli_kli]

Bubilo, prosli smo mi svasta. Daleko od spage. Zato sam se i javila na temu, jer mislim da je ljubav dovoljna osnova za ostanak u braku, a kroz temu se isktristalisalo da se misli na konstruktivnu ljubav zbog koje partnerski odnos napreduje, kao i svaki partner individualno.

[Kaae]

Ja bi sad malo kasapila post od kli-klu, a teško mi na mobu... ljubav i bliskost i privlačnost i seksualni život sve je to super i lijepo kad stvari “idu po špagi”. Ali kad se počneš spoticati o kamenje koje se odnekud stvara, odjednom se sva ta ljubav i bliskost i privlačnost zalede. Ja sam govorila o toj točci. Tako sam shvatila i Mojcu. Je li ljubav dovoljna kad stvari ne idu glatko. Pa sam htjela reći da po meni u tom trenutku to nešto što zovemo ljubav i bliskost nisu presudni, nego odluka želiš li ostati u tom odnosu i truditi se oko njega ili ne želiš.

Bas s te pozicije kamenja, i to ne spoticanja nego ono, stijena za koje si skroz zapeo (od nekakvog normalnog svakodnevnog zivota, sto god to bilo, a i do seksualne komponente), cini mi se bas da je ljubav presudna. Jer da nema nje, moram priznati da ne bih, ni pod razno, bila spremna za odluke, odricanje, mijenjanje navika, rad na kojecemu, pa cak i strpljenje, s obzirom da neko eventualno rjesenje ne moze nikako biti sad i odmah.

[Bubilo Bubich]

Možda samo stvari zovemo različitim imenom... npr. kod mene kad je to kamenje i stijene na putu, ja tu ljubav ne osjećam... prije bi to što osjećam zvala mržnjom , ono, želim mu zapravo skinuti glavu .
I kad to tako traje i traje ta ledena planina, i od ljubavi i zaljubljenosti i privrženosti i intime, ni lj, ni z, ni p, ni i... ja moram stati i razmisliti i vidjeti (osjetiti ili donijeti odluku, svejedno) ima li svega toga još, je li samo zaleđeno od hladnoće ili ga uopće ni nema... ja to tako zovem. Jer kad kažete “samo ljubav” meni je to onako preapstraktno. Ne znam otkud bi izvukla tu ljubav samu od sebe da ne razmislim, promislim i zaključim ima li je ili nema.

[rosa]

Možda samo stvari zovemo različitim imenom... npr. kod mene kad je to kamenje i stijene na putu, ja tu ljubav ne osjećam... prije bi to što osjećam zvala mržnjom , ono, želim mu zapravo skinuti glavu .
I kad to tako traje i traje ta ledena planina, i od ljubavi i zaljubljenosti i privrženosti i intime, ni lj, ni z, ni p, ni i... ja moram stati i razmisliti i vidjeti (osjetiti ili donijeti odluku, svejedno) ima li svega toga još, je li samo zaleđeno od hladnoće ili ga uopće ni nema... ja to tako zovem. Jer kad kažete “samo ljubav” meni je to onako preapstraktno. Ne znam otkud bi izvukla tu ljubav samu od sebe da ne razmislim, promislim i zaključim ima li je ili nema.

Ovako i ja osjecam. I kao sto je rekla ina, ako se ne varam, ljubav mi moze nestati u sekundi ako se otkrije neko veliko sr.nje.

Ja ne znam kako vi, ali ja onu svemirsku,bezuvjetnu ljubav osjecam samo prema djetetu. Muz bome ima uvjete...... nisu to vise ni izbliza uvjeti kao prije 20 godina kad smo se upoznali, hvala bogu, evoluirali smo oboje odtad. Jer, da nismo, odavno nas vise ne bi bilo zajedno.

Mogla bih ja danas puno toga njemu oprostiti, prihvatiti, onako ljudski,ali.opet...nikad ne znas koliko velika gromada stijene se moze dokotrljati pred noge. I to bih opet prihvatila, ali dalje bih sama. Jer, sto je ljubav?
Apstraktni pojam koji zivi u nasim glavama...neko se za njega uhvati ko pijan plota, pa cujes mantru "Ali ja njega volim." Onaj debilni sevin redak "I kad me varas, s tobon lipo mi je..."

Trenutno mi je najbolja faza u zivotu: zavoljela sam sebe.
Onako, pravo hedonisticki.
A to se odrazava i na odnos s mm. Pozitivno.
Zadovoljna sam.
A druge strane, po prvi puta zadnjih par godina osjecam da bih si bila just fine i da sam solo.

Sad vjerujem u ljubav-slobodu, ne u ljubav-obavezu.
I 1000x mi je bolje.

[casa]

A ja kae, mislim da spremnost na to odricanje i promjenu nije uzrocnoposljedicna s ljubavlju, vec da je dio karaktera, osobnosti koja se nanovo u svakoj teskoj situaciji gradi. I da neki ljudi pronalaze motivaciju u ljubavi prema partneru, neki prema djeci, neki u malim gustima, ali da ta motivacija sluzi kao podstreh... Hocu reci, vjerujem da oni koji vole cesto nisu spremni na to odricanje. Ili su spremni nacelno al ne mogu prelomit u malim stvarima. I da nista manje ne vole...

[casa]

S tim da ja iz iskustva vidim da u slucaju neznamkakovelikog sranja, ljubav ne prestaje. Ono kad zavrsis odnos, nisi odrezao ljubav. Samo sto sam sad jedanrazvodmudrija, pa bih prekidala odnos usprkos ljubavi mnogo ranije. Iako bih za muza rekla da je ta ljubav koju osjecam gotovo bezuvjetna...

[Kaae]

Mozda ne pricamo o istom drvlju i kamenju? Mogu se istinski ljutiti, tako da ne osjecam ljubav, u smislu da mi iz ociju iskacu srca (ok, to se valjda zapravo nikad nije ni dogodilo), ali zbog toga sto ljubav postoji, spremna sam se odljutiti. Unutar nekih meni razumnih okvira. Za sad sam se svaki put odljutila, a i on.

Kod drvlja i kamenja iz moje price, mislila sam na neke teske situacije u zivotu kad sama veza, odnos izmedju partnera nije prioritet i jedva da postoji u tom nekom prakticnom smislu. Da nema ljubavi, sigurna sam da ne bih bila u zajednici u kojoj jesam.

[casa]

Pa bas za ta velika sranja, rekla bih da je u karakteru. Ono kad je jedan partner ozbiljno bolestan, drugi ostane bez posla..

[mitovski]

Mozda ne pricamo o istom drvlju i kamenju? Mogu se istinski ljutiti, tako da ne osjecam ljubav, u smislu da mi iz ociju iskacu srca (ok, to se valjda zapravo nikad nije ni dogodilo), ali zbog toga sto ljubav postoji, spremna sam se odljutiti. Unutar nekih meni razumnih okvira. Za sad sam se svaki put odljutila, a i on.

Kod drvlja i kamenja iz moje price, mislila sam na neke teske situacije u zivotu kad sama veza, odnos izmedju partnera nije prioritet i jedva da postoji u tom nekom prakticnom smislu. Da nema ljubavi, sigurna sam da ne bih bila u zajednici u kojoj jesam.

x... ovako i ja mislim
Naravno da kad sam ljuta, ne razmišljam Uh što bih ga zadavila, ljubav moja! i da u tom trenu osjećam aamo ljutnju.
Ono što ja ne mogu zamisliti je biti u odnosu u kojem nema ljubavi. Samo i jedino zbog ljubavi smo mi nakon teških trenutaka odlučili ponovo izgraditi naš odnos. Nema šanse da bih uložila toliku energiju i trud i vrijeme da nisam osjećala ljubav i uostalom da nismo željeli dići ruke od te ljubavi.

[sirius]

Mozda ne pricamo o istom drvlju i kamenju? Mogu se istinski ljutiti, tako da ne osjecam ljubav, u smislu da mi iz ociju iskacu srca (ok, to se valjda zapravo nikad nije ni dogodilo), ali zbog toga sto ljubav postoji, spremna sam se odljutiti. Unutar nekih meni razumnih okvira. Za sad sam se svaki put odljutila, a i on.

Kod drvlja i kamenja iz moje price, mislila sam na neke teske situacije u zivotu kad sama veza, odnos izmedju partnera nije prioritet i jedva da postoji u tom nekom prakticnom smislu. Da nema ljubavi, sigurna sam da ne bih bila u zajednici u kojoj jesam.

Pa da, to bi bila ljubav.
Onaj trenutak kad je puno lakse otici , ali ipak odlucujes ostati ( sa mirom u srcu).
Bila je ona neka statistika da je faktor razvoda 3x veci u brakovima koji imaju djecu sa posebnim potrebama.
Sigurna sam da postoje i druga istrazivanja postotaka o raznim drugim izazovima.

[Lili75]

Imaju i za parove koji su u potpomognutoj godinama. Ili se još zbliže ili svatko na svoju stranu. Isto zahtjevan izazov.

[marla-s]

Uglavnom, pitam se... (valjda kriza srednjih godina)... tašto ljudi toliko dugo ostaju zajedno, a nisu baš, ono, baš baš sretni.
Naravno, preskočiti ćemo stambeni kredit, najvažniju tajnu uspješnog braka u Hrvatskoj.

Navika, komoditet? A i jednostavnije je doci kuci u poznato, ne prolaziti traume, drame, zapitkivanja blize/dalje/nikakve obitelji. Uostalom, ostanak u braku kakav je da je - bez ljubavi, strasti, potpore - mnoge nece obeshrabriti u odrzavanju nekakve veze van tog braka, u kojoj ce pronaci sve ono sto je zamrlo u braku.

[Barbi]

Meni se nameće pitanje što znači biti baš, baš sretan.
Ili da okrenemo stvari, rekla bih da ljudi najčešće ostaju u vezama/ brakovima/ odnosima u kojima nisu baš, baš nesretni.

[Argente]

Baš, baš sretan si valjda samo onda kad si baš, baš zaljubljen
(osim ako je neuzvraćeno, onda si baš, baš nesretan)

[marla-s]

Baš, baš sretan si valjda samo onda kad si baš, baš zaljubljen
(osim ako je neuzvraćeno, onda si baš, baš nesretan)

Iz mog rakursa je "bas, bas sretan" onda kad ona pocetna zaljubljenost, zanos, oblacici i leptirici bivaju zamijenjeni za partnerski suport, blizinu, toplinu, prozimanje i uskladjenost na vise nivoa.
I to je vezano za srecu u braku/vezi. Osim toga, jako mi je bitna (mozda i bitnija) ona sreca koja se postize neovisno o drugima, znaci osjecaj zadovoljstva kojeg se nosi u sebi i koji nikog drugog ne tereti za svoje (ne)postojanje.

[Peterlin]

Meni se nameće pitanje što znači biti baš, baš sretan.
Ili da okrenemo stvari, rekla bih da ljudi najčešće ostaju u vezama/ brakovima/ odnosima u kojima nisu baš, baš nesretni.

Mi smo baš baš sretni kad uspijemo ostvariti neke ciljeve na koje nas nitko ne tjera, a sami ih zacrtamo i ostvarimo.

Možda bi trebalo otvoriti novu temu "Što nas čini sretnima"

Budući da me trenutno zafrkava kičma i baš se ne osjećam najbolje, baš baš bih bila sretna da sam potpuno zdrava. I to vrijedi za sve članove obitelji. Sretna sam što su mi roditelji i svekrva na nogama i uspijevaju se brinuti o sebi na dnevnoj bazi.

Sretna sam kad se ovakva traljava uspijem dovući do kraja radnog vremena, a da ne moram ranije otići doma. Sretna sam kad mi muž ujutro pripremi doručak. Sretna sam kad si uspijem sama zavezati cipele (nije stalno tako, ali trenutno je). Sretna sam kad me sinovi nazovu i pohvale se sitnim uspjesima...

Od većih stvari još mi ovo pada na pamet:
Sretna sam kad vidim kako moji sinovi ostvaruju svoje ciljeve (pitala me liječnica opće medicine kako im ide srednja škola, jer sam za mlađega tražila uputnice za prilagodbu mature) i kako me sve manje trebaju...
Sretna sam što ne moramo razmišljati o svakoj lipi. Nije da imamo puno, ali nismo u kroničnom minusu.

Neki dan me muž usrećio, baš za Valentinovo (mislim slučajno, ali dobro je ispalo) jer je donio karte za koncert u kvartovskom centru za kulturu: http://www.knap.hr/centar/novost.asp?id=448

Eto, život čine sitnice. Ne znam što bi mi više trebalo da budem baš baš sretna, sama ili s mužem ili u obitelji užoj/široj...

***
Ont. da u životu nema nikakvih izazova i da su sve naše potrebe zadovoljene, kako bismo uopće mogli prepoznati sreću?

[Lili75]

Ja sam za novu temu

Peterlin hoćeš je otvorit?

[Tanči]

Sretna sam kad mi je dijete dobro, kad se smije, kad brblja bez kraja i konca.
Sretna sam kad je On dobro, kad su mu nalazi ok...
Eto, tada sam baš- baš sretna.
Prije deset godina je to bilo drukčije.
Kao i prije petnaest- dvadeset- dvadesetpet...
Prioriteti se kroz život mijenjaju, a za dobar i dugotrajan partnerski odnos ljubav nije dovoljna.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

Evo nove teme:
http://forum.roda.hr/threads/93236-Što-nas-čini-sretni

[Anemona]

........
Prije deset godina je to bilo drukčije.
Kao i prije petnaest- dvadeset- dvadesetpet...
Prioriteti se kroz život mijenjaju, a za dobar i dugotrajan partnerski odnos ljubav nije dovoljna.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Slazem se.

[Trina]

Ljubav je dovoljna. Ali umijeće je voljeti nekoga nakon tristo godina zajedničkog života.

[cvijeta73]

Ma, nakon 23 godine sto smo zajedno i 18 godina braka, ja mislim da nema seksa, da bi sve oslo u k. Simple as that