Citiraj VeraM prvotno napisa Vidi poruku
A na temu koja se potegla ovdje da kućanice nakon xy godina zažale što su bile kući, i da odmah treba računat na to da moraš biti neovisna financijski i da će te kad tad muž ostavit, ne znam što bih rekla. Žene moje, pa malo više optimizma. Znam da su neke iskusile to iz prve ruke, da su muškarci često takvi kakve opisujete, ali da će se to 100% dogodit i da će cura zažalit, ne vjerujem. Pa koliko je mladih cura u 20ima koje će takvo nešto i tražit. Da muž radi i zarađuje, a one će po kavama s frendicama i laganini gurat kolica.
Pa ne mislim da je itko išao prijetiti kućanicama da će ih muž ostaviti ali se isto tako ne bih složila je to pitanje postojanja ili nepostojanja optimizma.
Mogućnost financijske neovisnosti je nešto što su moji roditelji meni nametnuli kao imperativ (kao kod mitovski) i ja se s njima potpuno slažem i taj imperativ mislim prenijeti na vlastitu djecu. Pod neovisnošću mislim i na onu od supružnika i na onu od roditelja.
I ne radi se samo o mogućnosti razvoda - brakovi nažalost mogu završiti i smrću supružnika, a mislim da tu optimizam ne pomaže, kao ni kod razvoda.
Uostalom, svi mi nekako mjerimo sebe, što smo, što imamo, što nosimo u sebi (vještine i znanja), koliko smo sposobni biti samostalni i mislim da je ta sposobnost jednako vrijedna kao i sposobnost skladnog suživota sa supružnikom