Nisu to posebne potrebe, nego on ne zna kuhati. Kuhanje je ipak nekakva vještina, pa makar bila jednostavna, ali treba znati neke stvari. Nekim ljudima to jednostavno nije prirodno i nešto što znaju sami po sebi, jer nisu nikad niti gledali nekog da kuha, niti ih je to zanimalo. Sjećam se kad sam jednom vidjela bilježnisu u koju si je neka moja poznanica pisala recepte: POHANO MESO: u jedan tanjur stavi brašno, u jedan razmućena jaja, a u jedan prezle. Meso prvo uvaljaj u brašno .. meni je to bila presmiješno, jer sam znala kako se poha meso valjda sa pet godina. MM isto ne zna kuhati i trebaju mu upute, a što me najviše živcira je to što mu iste upute trebaju sto puta. To je ta takozvana zona ugode koju smo već više puta kontemplirali na forumu. Meni nije problem ako netko nešto ne zna (premda, jasno da MORA znati pripremiti 3-4 jela sebi i djetetu), problem bi mi bio da im ja ostavim skuhan ručak, a da on onda vrti palčevima iako je ujutro kod kuće.