Ja bih rekla da je sreća u trenutku. To može biti bilo što, najčešće su to sitnice.
Osoba sam koja uvijek gleda ono pozitivno. Otprilike kao i Beti. I kad mi se dogodi nešto loše, gledam na način, dobro je, moglo je biti gore. Ne volim kukati i ne volim ljude koji kukaju. Volim borce.
Mama je u domu, ima alzheimera, ne zna tko sam zadnjih 5g, a ja idem sretna kući jer je stabilno i jer je rekla kako sam lijepa.
Često me ljudi pitaju kako se ja tako nosim s maminom bolešću. Lijepo, to je tako, ne može se promijeniti, ne vidim smisao u kukanju.
Nedavno sam osjetila ogromnu sreću jer je J. nastupila na svom prvom plivačkom natjecanju. Ne zbog rezultata nego zato što je pobijedila jedan od svojih ogromnih strahova a to je nastup pred publikom.