To je istina.Ja sam nekada prije znala punu više uživati,baš zbog takvoga razmišljanja.Ako ništa,bila sam mirnija,bilo mi je jednostavnije...Doživjela sam puno sr....,ali ja sam tjerala po svome.Ono kada shvatiš da su ljudi vukovi,ali ti i dalje hoćeš da budeš janje.Jer si takva.I kobajagi ne možeš i ne želiš da se mjenjaš.I čekaš taj dan kada će se nekom božijom ili svemirskom snagom sve dobro tebi vratiti.I onda dođe dan kada shvatiš da je sve to šipak.Da su te ljudi vukovi,ne pojeli,nego rastrgali.Nema ljepote u tome da budeš janje.Vidiš da ne ide,ali ti je to u prirodi i osjećaš se loše kada to promjeniš.Ja još uvijek pokušavam pronaći neki balans.Moram priznati da sam bila prešla i na "drugu stranu",pa postala otresita i bezobrazna.Što je najgore ,to je jedino i dalo rezultate.Ali me je činilo duboko nesretnom.