U današnjem srpskom društvu (ogradiću se potpuno od komentarisanja hrvatskog) mera uspeha među četrnaestogodišnjacima (i mlađim) često nisu sjajne prednosti i vrline koje dete ima nego količina novca kojom raspolaže i ostalo što je anita pobrojala.
I može roditelj beskonačno osnaživati i hvaliti svoje dete i vaspitati ga i ukazivati mu na njegove vrline i prednosti, ali ako je u tome usamljen, tj. i vršnjaci i škola i mediji i skoro sve strukture društva šalju suprotnu poruku, da vrediš onoliko koliko imaš, zaista četrnaestogodišnjaku nije lako očuvati integritet i ne osećati se inferiorno. I posledično tome, ne povoditi se za svojim "superiornim" društvom u svakoj prilici u želji da se uklopiš.
Zato je bitno.
Jer deca iz razreda anitinog deteta svoj materijalni položaj koriste da bi rođendani bili pijanke bez nadzora, da bi kraj godine opet bio pijanka bez nadzora (svaka čast roditeljima koji će prepustiti objekat kraj jezera isključivo četrnaestogodišnjacima, ili su super optimisti ili su savršeno ravnodušni ka materijalnim i mogućim ostalim posledicama- ili su deca iz razreda vrlo sposobna a anita ih potpuno pogrešno procenjuje...).
I meni je na početku bilo čudno, zašto bi detetu bilo zabranjeno da slavi sa razredom, ali što više detalja je napisano, to više uviđam u čemu su anitine dileme. (Mada je i meni teško da poverujem da baš svi roditelji odobravaju taj plan proslave).