Kompromisi i ostalo

[Mojca]

Disklejmer: ako pročitate uvod i mislite da se preseravam, preskočite temu. Ako mislite da možete razumijete moju muku, dobrodošli.

Aute dijelim u tri kategorije:
1. One koje ne volim, a unutar marke su mi svi isti: Mercedesi mi isti, svi BMW-i mi isti....
2. Auti koje volim: Hyundai Kona, Nissan Juke, Lancia Y, neki terenci... Renault Kadjar, Citroen C3... Fiat Panda u full opremi i još neki...
3. Auti koji su mi svi isti: svi ostali.

Do sad sam smatrala da ove iz točke 1 ne bih nikad vozila, ove iz točke 2 bi s guštom vozila, a ovi iz točke 3 su nužno zlo jer moram imati auto.
Uglavnom... autić mi je, nakon prometne, kaput. Finito. Bar se meni tako čini. Nismo ga još odvezli do servisera... ali čini se da je to to.

I sad MD se zapalio da mi kupi BMW-a kojeg susjed povoljno prodaje. A ja sebe u tom autu ne vidim ni sad, ni u sljedeća tri života. Skroz mi je bez veze. Što je najgore i on misli isto o BMW-u, ali taj jedan jedini model mu se sviđa. I baš tog susjed nudi.

I što sad? Što da radim?
Muka mi je što je malo toga po mom izboru... očito zato jer padam na kompromise. Živim u kući koja mi se ne sviđa, ok, djelomično je uređena po mom guštu, ali daleko od funkcionalnog... Trenutni auto na izdisaju je u kategoriji 3... posao koji imam mi je već godinama bez veze... i sve mi teže pada taj svijet kompromisa u kojem jesam.

Odbijem li tog BMW-a, MD će biti povrijeđen... prihvatim li ga, biti ću nesretna jer ću voziti auto koji je u mojoj glavi sve ono što ja nisam.
I kad mu kažem da bih radije električni romobil, misli da ga zezam.